Oni to zovu sretnim brakom, meni sliči na kućno ropstvo. Svakog dana točno u podne on se nacrta za stolom. Ona donosi juhu. Potom ribu i blitvu. On reže kruh, stavlja ga u košaricu od rosfraja pa košaricom udara u stol, ne jako ali da se čuje: jer danas ručak kasni. Prekrstio je ruke, gurnuo bradu prema prsima. Strašna je sila kojom se moj otac svladava, jer njemu se upravo čini neviđena nepravda. Što je on to Bogu skrivio?! Zar nije ni toliko zaslužio u životu, da ručak barem jednom bude točno na vrijeme?!
Što bi tek bilo da se nisu vjenčali iz ljubavi, strah me zamisliti.
I kakva je to ljubav koja ženu redovito pretvara u osobnu sluškinju svoga muža? Sanjamo princa koji će nam čitati misli, a završimo kao kućno roblje. Kakva je to ljubav koja tako asimetrično djeluje na nju da se složi kao robinjica, a na njega da nestrpljivo čeka poslugu? Muškarcima je brak savršena investicija, uz malo truda u mladosti dobiju besplatnu čistačicu, kuharicu i osobnu tajnicu na doživotno uživanje. Skuhat će mu, pripremiti mu tablete, izabrati košulju i čarape. Dogovoriti mu pregled i predati za njega poreznu prijavu. Može biti doktorica ili astronautkinja, ona je prije svega sluškinja svome mužu 24 sata dnevno, bez prava na godišnji i bolovanje.
Možda odlično zarađuju, mogli bi si naručiti iz dobrog restorana, platiti stručno čišćenje doma. Ali ne, nijedan ručak nije tako ukusan niti kuća tako miriše na dom ako se žena nije temeljito ispatila. Bolna kičma, iskrivljeni zglobovi, kuk zove na operaciju? To je dobra, brižna žena, odana supruga.
Je, u pravu ste, pretjerala sam, današnji muškarac često zna gdje stoji usisavač, zna oprati suđe a možda i prozore. Nešto manje od 15 posto muškaraca u Hrvatskoj će tu i tamo očistiti kupaonicu, kaže veliko istraživanje CESI-ja na 1500 ispitanika: za usporedbu, 36 posto muškaraca kaže da je sudjelovalo u krađama, a 18 posto ih je bilo uhapšeno. Dakle, veća vam je šansa da vam je muž opljačkao banku nego da se sam sjetio očistiti zahod. Još mi se više sviđaju podaci o broju očeva koji se povremeno uključe u život djece. Povremeno. Najviše je onih koji će se svakodnevno poigrati s njima, ali promijeniti pelenu ili spremiti im jelo, to već teže.
Moja generacija još nekako, ali ova mlađa fakat ima tanke živce. U Južnoj Koreji su se organizirale u pokret 4B, “četiri NE”: bez dejtanja, bez seksa, bez braka, bez djece. “Uvijek mi se činilo da brak za ženu nosi više tereta nego prednosti”, kaže Bonnie Lee iz Seula. Na korejsko društvo gleda kao na isključivo mušku tvorevinu, neprijateljsku prema ženama. Ne želi s tim imati veze. Koreja je turbo konzervativna, ženama je namijenjena uloga smjernih majki i domaćica, dok u stvarnosti sve više završavaju fakultete i rade na zahtjevnim poslovima kakvi su prije bili rezervirani za muškarce.
Na bračnom tržištu fakultetska diploma joj je mana, a ne prednost, čitam u reportaži Japan Timesa. Jer od supruge se očekuje i doživotna briga o svekru i svekrvi. Rezultat: prepolovljen broj brakova u tridesetak godina, najniža stopa fertiliteta na svijetu. Ni to ih nije navelo da počnu masovno otvarati dječje vrtiće i staračke domove, ako već ne žele odgajati sinove da budu pristojni prema ženama. “Brak, majčinstvo, dejtanje, seks - sve to često gura ženu u podređen položaj”, kaže 24-godišnja jutjuberica Yoon Ji-Hye. I ona radije apstinira.
I zato ovih dana, nakon što gurnete četvrtu ili dvanaestu tepsiju u pećnicu, stanite malo. Promislite, kakvu to poruku šaljete kćeri ili unuci? Da, znam, uživate u pečenju božićnih kolača, vaša je sreća kad je obitelj sretna. Ali jeste li sigurni da je takav život privlačan djevojčici koja vas upravo promatra? Ili je možda upravo gurate u ta 4 NE? Bolje bacite pregaču i izađite malo u grad, divan je. U ime demografskog opstanka Južne Koreje i Republike Hrvatske, ako vas već nije briga za vlastiti život.