Da smo najveći uvoznici svinjskog mesa u EU podatak je na koji smo već oguglali i na koji godinama upozoravaju svinjogojci koji iz dana u dan propadaju. Trgovački lanci puni su odojaka i svinjskih polovica koji svojim niskim cijenama mijenjaju čak i narodne običaje, poput tradicionalnog kolinja koje već pomalo izumire i po selima. Ovih dana i proizvođači pršuta jadikuju kako će im za proizvodnju trebati velike količine svježih svinjskih butova jer ih na domaćem tržištu nema dovoljno, a njima se, pogađate - ne isplati proizvodnja. Jeftinije im je uz državnu potporu uvesti butove od kojih rade pršute u kojima su domaći samo bura, dim i sol.
Teško je ukratko objasniti zašto je državi u interesu stimulirati uvoz svinjetine, a ne domaću proizvodnju. Ili zašto domaća proizvodnja nije pa nije konkurentna uvoznoj. Na globaliziranom i slobodnom tržištu od ulaska u EU i te su sve uvozne brojke povećane, a često zaboravljamo da smo i ispregovarali kvote koje su nerijetko bile manje i od ono malo proizvodnje koja se sačuvala. Kod mlijeka je to najdrastičnije.
Kada smo dobili kvotu od 765 milijuna litara, bilo je povike da je ona premala jer su naše potrebe oko milijun litara. Za nekoliko godina smanjio se broj proizvođača, pa je neizvjesno možemo li uopće i toliko proizvesti. Sada je EK pod pritiskom velikih proizvođača odlučila ukinuti kvote, što zapravo znači da će konkurentniji pregaziti našu malu proizvodnju. Kako god bilo, u oba smo slučaja osuđeni na uvoz koji odgovara mljekarama jer će se tako riješiti viškova u svojim zemljama. Naravno, naše će mlade obitelji svoju egzistenciju potražiti u bavarskim umjesto slavonskim štalama.
No, dok se proteklih godina na svakom koraku otvaraju pekarnice, novi iznenađujući šok za sve potrošače stigao je u vezi s uvozom “kruha, peciva, kolača i ostalih pekarskih proizvoda”. Po podacima HGK, lani je u prvih 10 mjeseci u toj kategoriji uvezeno proizvoda vrijednih 115 milijuna!
Slaba je utjeha to što stručnjaci ublažavaju problem pa kažu da je riječ o uvozu “samo 12 milijuna dolara” svježeg kruha. Pokraj tolike žitnice i neobrađene državne zemlje što drugo nego se zapitati jesmo li uopće kadri proizvesti bilo što jestivo i za svoje potrebe. Ili ćemo morati uvoziti i stručnjake koji znaju zbrojiti dva i dva, a uskoro izgleda i obične ljude kada nam se ovi razbježe u izvoz.