Prije godinu dana Most se opisivalo kao buru koja je velikom silinom protutnjala političkom scenom, sve isprevrtala, napravila propuh, porazbijala prozore, pobacala crepove s krovova, ali je iza nje ostala svježina, čistoća i vedrina. Bio je to metaforički opis naglog uspona i velikog uspjeha do prije nekoliko godina potpuno anonimnih lokalnih političara iz manje atraktivnih krajeva Hrvatske koji su u dva koraka ušli na nacionalnu političku scenu, premetnuli se u odlučujući politički faktor, preuzeli vlast, pa ju srušili brže nego formirali.
Nakon lanjskih izvanrednih parlamentarnih izbora, Most je došao u istu početnu poziciju, s time što na čelu HDZ-a više nije bio Tomislav Karamarko nego Andrej Plenković. Učinili su u dlaku istu stvar. Ušli u Vladu, funkcionirali kao oporba u vlasti, a onda se ponovo pridružili SDP-u u akciji njezina rušenja. Sada se, međutim, Most više ne doživljava kao buru nakon koje će nastupiti svježina. Njihov idelog Ivica Relković krenuo je svojim putem, a osvrnuvši se za Mostom, tek je kazao da sada više nitko s njima neće koalirati.
Relkovićeva teza je logična, ali to ne znači da je točna. Bude li kojoj od velikih stranaka nakon zbrajanja izbornih rezultata nedostajala pokoja zastupnička ruka do većine, nitko se neće libiti pakta s Mostom. Bude li Most opet imao u rukama ulaznicu u Banske dvore, SDP-ovci će ih objeručke prigrliti (a i HDZ bi se i treći put upustio u tu avanturu) samo da dobiju vlast, pa makar svjesni da neće trajati dulje od godinu dana. I tu počiva razlog zbog kojega se SDP ne upušta u kritike Mosta, iako je, potpuno jednako kao i HDZ, preko godinu i pol na vlasti, niti žele išta reći o političkom profilu Mosta. Pa i Plenković, koji bi u ovome trenutku imao najviše toga reći o Mostu, jako bira riječi. Radije je Državnom odvjetništvu, ne bi li Boži Petrovu začepio usta, dao pet milijuna kuna iza istragu lopovluka u Agrokoru i time doveo u pitanje javnu percepciju institucije koja je kičma kaznenog progona, nego da je Petrovu odbrusio kako bezočno laže kada ga optužuje da štiti Todorićev kriminal. Plenković je radije kompromitirao DORH nego pitao u kojoj se funkciji i misiji Petrov sastajao s Todorićevim ruskim kreditorima i što je s njima dogovarao.
Poanta je u tome što bi Most jednima i drugima mogao opet zatrebati na putu do vlasti, pa slijeva, kao ni zdesna, mnogo toga ne žele vidjeti. Most ima osobnu kartu. Njihov politički profil i ciljevi prije dvije godine nisu se mogli razabrati, ali su danas jasni kao dan. Uostalom, nisu slučajno u cijelom HDZ-u na Plenkovićev otkaz ministrima iz Mosta i razvrgavanje koalicije javno prigovorili baš Zlatko Hasanbegović i Davor Ivo Stier. Prvi poznat po benevolentnim stavovima prema NDH, a drugi po rigidnom katoličkim stavovima, problematiziranju prava žene na pobačaj, te prava LGBT osoba. Hasanbegović i Stier su različiti tipovi desničara, obojica zagovaraju rigidnije političke stavove, ali različite, a Most ih objedinjuje.
Kada bi ih se pitalo, družina iz Mosta bi vjerojatno i danas pokušala prodati priču da su lišeni ideologije, da ih zanimaju samo reforme, projekti, boljitak naroda i poštenje. Ali to naprosto nije istina. Svojim postupcima mostovci su ispisali svoj politički profil, i to vrlo čitko i jasno. Sve o njihovu stavu prema ustaškim zločinima rekao je predsjednik Mosta Božo Petrov kada, čak ni kao predsjednik Sabora, nije otišao u Jasenovac na službeno (niti bilo koje drugo) obilježavanje obljetnice proboja logoraša. Također neizravno, ali s jasnom porukom, Petrov se odredio prema pobačaju kao i LGBT osobama.
Najvažnije je, međutim, što osobnu kartu Mosta ne ispisuje samo politika stranke, već metode kojima ju provode. Ta stranka ucjenama ostvaruje željene pozicije u vlasti i piše zakone uperene na pojedince. Zakon o lokalnim izborima mijenjan je samo zato da se Andri Vlahušiću onemogući kandidatura za gradonačelnika Dubrovnika. Zakon o HRT-u mijenjao se isključivo zbog Marijana Hanžekovića kako bi mu se uzeo posao provođenja ovrha za javnu televiziju. Definiranje mete i njena eliminacija je sistem po kojemu Most funkcionira od samog početka, a pritom si uzima ulogu istražitelja, tužitelja, suca i izvršitelja. Kada se Karamarko povukao s čela HDZ-a, Božo Petrov si je javno uzeo zasluge i najavio da je sljedeći predsjednik SDP-a Zoran Milanović. U travnju su mostovci na Facebooku dijelili portrete deset osoba poredanih u dva reda, a između njih napis: "5 down, 3 to go... u nastavku (kao potpis) MOST". Na fotografijama su prekriženi Stipe Gabrić Jambo, Tomislav Karamarko, Zoran Milanović, Stjepan Mesić, Ivica Todorić. Ostali su Milan Bandić, Marijan Hanžeković i Zdravko Mamić. Ines Strenja Linić dijelila je ovu objavu uz opasku: "pa sad nek kažu da nismo dovoljno učinili".
U pravu je, svašta su učinilil, a tko s njima voli - nek' izvoli. Velike su šanse da neće dugo trajati.