Tek kad dođe u Francusku, čovjek shvati koliko je Emir Kusturica u toj zemlji velika umjetnička zvijezda. Uoči canneske premijere Kusturičina "Zaveta", jedan je francuski dnevnik pod egidom "Kustaland" anketirao čitatelje pitavši ih bi li voljeli živjeti u imaginarnom balkanskom selu iz Kusturičinih filmova.
Mnogi su od njih odgovorili potvrdno, potvrđujući da je "kustaland" za njih nešto poput hipijevskog Nepala ili Garlandova žala.
Takva atmosfera euforije vladala je Cannesom uoči premijere "Zaveta". No, na tiskovnoj projekciji film je primljen mlakim pljeskom, a dio je novinara izišao prije kraja. U stilskom smislu, Kusturičin novi film daljnji je nastavak njegove nove estetike "Fellini plus Alan Ford".
"Zavet" je, međutim, mnogo zanimljiviji kao ideološki simptom. To je, naime, prvi Kusturičin film otkad je prešao na pravoslavlje, uzeo ime Nemanja i nastanio se u Drvengradu, umjetnom planinskom selu, vlastitoj privatnoj folklornoj fantaziji.
"Zavet" pripovijeda o djedu (Aleksandar Berček) i unuku (Uroš Milovanović) iz srbijanskog gorskog sela. Kad načelnik zatvori seosku školu, djed unuka šalje u grad i daje mu zavjet da učini tri stvari: proda kravu, kupi ikonu sv. Nikole i nađe ženu. Mali Cane odlazi u grad i odmah se zaljubi u gimnazijalku Jasnu, kćer učiteljice. Gradom, pak, gospodari lokalni mafijaš Tomić (Miki Manojlović) koji namjerava unijeti napredak u gradić i sagraditi kopiju Twinsa.
On je ujedno i gazda javne kuće u kojoj se prostituira Jasnina majka, jer je bossu dužna novac. Mafijašu padne u oči i Jasna, ali je Cane otima i vodi djedu. Gangsteri pođu za njima, našto slijedi klimaks u kojem se susreću svadba, sprovod, kalašnjikovi i duhački orkestar. Ako na išta sliči, "Zavet" onda sliči na ranog Šijana i "Maratonce". Ali, s jednom velikom razlikom: Šijanov pogled na selo, na Srbiju i na Balkan bio je subverzivan i anarhoidan. Kusturičin je, iza sve razbarušene fasade, neopisivo konzervativan.
Već od samog starta, kod Kusturice su pravila igre zadana. Selo je za njega neiskvarena idila, grad je slično kao u Araličinim romanima iskvareno leglo korupcije i poroka. Moralni uzor u filmu stari je djed seljak koji nalaže unuku da kupi ikonu, cijeli film lijeva zvono (citat Tarkovskog) i obnavlja crkvicu.
U "Zavetu" se zapravo krije beskrajno konzervativan film koji glorificira patrijarhat, prošlost i vjeru - pri čemu kod Kusturice u vjeri nema transcedencije. U jednom od posljednjih prizora filma toranj drvene crkve pretvara se u pokretni bacač raketa kojim djed istjeruje mafijaše. To nije samo jedan od najneukusnijih prizora filma, nego i stvarno, do srži bogohulan.
Kusturičin "Zavet" film je kakav bi kao audiovizualni manifest mogli slobodno kooptirati srpski radikali. Ali ne i samo oni. Promijenite li malo ikonografiju i boje na trobojnici, dobili biste film koji perfektno paše ognjištarskoj ideologiji hrvatske pučke desnice. Kusturica je konačno dospio onamo prema kamo je dugo težio, postao je pravoslavni Thompson.
Uoči premijere Kusturičinog filma 'Zavet' prikazanog posljednjeg dana canneskog festivala, festivalski su kuloari u Cannesu brujali kako prema pouzdanim informacijama sarajevsko-srpski redatelj zasigurno ne dolazi u Cannes. Kusturica je, govorilo se, ljut što jedan dio njegove srpske ekipe nije dobio vize, a još je više ljut što je njegov novi film s kojim juriša na treću Zlatnu palmu programiran za posljednji dan, kad više ne može dobiti pravi odjek. Na koncu se, međutim, Kusturica pojavio.
Iz Cannesa Jurica Pavičić
Mnogi su od njih odgovorili potvrdno, potvrđujući da je "kustaland" za njih nešto poput hipijevskog Nepala ili Garlandova žala.
Takva atmosfera euforije vladala je Cannesom uoči premijere "Zaveta". No, na tiskovnoj projekciji film je primljen mlakim pljeskom, a dio je novinara izišao prije kraja. U stilskom smislu, Kusturičin novi film daljnji je nastavak njegove nove estetike "Fellini plus Alan Ford".
"Zavet" je, međutim, mnogo zanimljiviji kao ideološki simptom. To je, naime, prvi Kusturičin film otkad je prešao na pravoslavlje, uzeo ime Nemanja i nastanio se u Drvengradu, umjetnom planinskom selu, vlastitoj privatnoj folklornoj fantaziji.
"Zavet" pripovijeda o djedu (Aleksandar Berček) i unuku (Uroš Milovanović) iz srbijanskog gorskog sela. Kad načelnik zatvori seosku školu, djed unuka šalje u grad i daje mu zavjet da učini tri stvari: proda kravu, kupi ikonu sv. Nikole i nađe ženu. Mali Cane odlazi u grad i odmah se zaljubi u gimnazijalku Jasnu, kćer učiteljice. Gradom, pak, gospodari lokalni mafijaš Tomić (Miki Manojlović) koji namjerava unijeti napredak u gradić i sagraditi kopiju Twinsa.
On je ujedno i gazda javne kuće u kojoj se prostituira Jasnina majka, jer je bossu dužna novac. Mafijašu padne u oči i Jasna, ali je Cane otima i vodi djedu. Gangsteri pođu za njima, našto slijedi klimaks u kojem se susreću svadba, sprovod, kalašnjikovi i duhački orkestar. Ako na išta sliči, "Zavet" onda sliči na ranog Šijana i "Maratonce". Ali, s jednom velikom razlikom: Šijanov pogled na selo, na Srbiju i na Balkan bio je subverzivan i anarhoidan. Kusturičin je, iza sve razbarušene fasade, neopisivo konzervativan.
Već od samog starta, kod Kusturice su pravila igre zadana. Selo je za njega neiskvarena idila, grad je slično kao u Araličinim romanima iskvareno leglo korupcije i poroka. Moralni uzor u filmu stari je djed seljak koji nalaže unuku da kupi ikonu, cijeli film lijeva zvono (citat Tarkovskog) i obnavlja crkvicu.
U "Zavetu" se zapravo krije beskrajno konzervativan film koji glorificira patrijarhat, prošlost i vjeru - pri čemu kod Kusturice u vjeri nema transcedencije. U jednom od posljednjih prizora filma toranj drvene crkve pretvara se u pokretni bacač raketa kojim djed istjeruje mafijaše. To nije samo jedan od najneukusnijih prizora filma, nego i stvarno, do srži bogohulan.
Kusturičin "Zavet" film je kakav bi kao audiovizualni manifest mogli slobodno kooptirati srpski radikali. Ali ne i samo oni. Promijenite li malo ikonografiju i boje na trobojnici, dobili biste film koji perfektno paše ognjištarskoj ideologiji hrvatske pučke desnice. Kusturica je konačno dospio onamo prema kamo je dugo težio, postao je pravoslavni Thompson.
Uoči premijere Kusturičinog filma 'Zavet' prikazanog posljednjeg dana canneskog festivala, festivalski su kuloari u Cannesu brujali kako prema pouzdanim informacijama sarajevsko-srpski redatelj zasigurno ne dolazi u Cannes. Kusturica je, govorilo se, ljut što jedan dio njegove srpske ekipe nije dobio vize, a još je više ljut što je njegov novi film s kojim juriša na treću Zlatnu palmu programiran za posljednji dan, kad više ne može dobiti pravi odjek. Na koncu se, međutim, Kusturica pojavio.
D
io srpske ekipe bez viza
|
Iz Cannesa Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....