Kulerski" stav Nenada Korkuta nije napuštao ni jedne sekunde u kaotičnom glavnom gradu Albanije, Tirani, tijekom pet dana snimanja prve epizode Knjazove emisije "Koledžicom po svijetu", iako je bio prisiljen povući mnoge, njemu nimalo svojstvene poteze. U to će se gledatelji moći uvjeriti u subotu u 20.05 sati kada Knjazov show starta na RTL Televiziji.
Suočen s izazovima uvijek maštovitog Roberta Knjaza, Korkut nije ustuknuo, premda je neke stvari učinio prvi put u životu - nikada prije, naime, nije "žicao" novac od prolaznika (a Knjaz mu je naložio da od građana Tirane užica 300 leka, odnosno otprilike desetak kuna, kako bi mogao kupiti odjeću i opremiti Knjaza za stapanje s glavnim gradom Albanije).
Iako se uz najbolju volju nije mogao sjetiti kada je zadnji put na sebe navukao odjeću bez potpisa, Korkut je bez pardona odjenuo iznošene limun-žute hlače "mrkva" kroja, koledžice oplemenjene "špic-papkom" i skaj jaknu "trofrtaljku" - sve s tipičnim vonjem desetljećima stare odjeće. Na ulici je potom priredio malu modnu reviju; stopirao pa se vozio na prikolici teretne trokolice bez krova... i tako pet dana. Nenad Korkut priznaje da se, iako to gledateljima možda i izgleda kao zafrkancija, zapravo radi o neprestanom radu te da je na trenutke doslovce umirao od straha.
- Sve skupa, kad se sada sjetim, pozitivno je iskustvo, ali na samom mjestu događaja i nije baš ugodno. S Knjazom ne može biti dosadno, to je jasno, ali moram priznati da sam prošao pravu torturu. Pristao sam na to samo zato jer se radi o Knjazu, nitko drugi me ne bi nikada doveo u Tiranu, jer me to stvarno nije zanimalo. Bio sam unaprijed spreman na spačke, ali sam ipak prva dva dana proveo u teškoj depresiji. Nije bilo lako, nisam ja ni glumac ni pjevač, i mislim da su sve moje reakcije dokumentaristički prikazane. Još nisam vidio 'Koledžicu', Knjaz mi nije htio pokazati, rekao je da moram gledati s publikom, što i ima smisla - rekao je Korkut.
Nije, međutim, sve bilo samo rad, znoj i suze. Knjaz je Korkuta odveo na večeru kod svojih albanskih prijatelja, gdje su uživali u brojnim lokalnim specijalitetima, posebice jednom od njih - rakiji.
Na vrhuncu večeri, nakon rekapitulacije godina pod Enverom Hoxhom, razdragani albanski domaćini i hrvatski gosti isprepleli su ruke i "zaigrali" kolo. Vjerojatno je izlišno naglašavati da je Korkut bio najangažiraniji, vitlajući rupčić visoko u zraku, kako već tradicija nalaže.
Iako "Koledžica" ima ponešto promijenjen koncept u odnosu na prethodne Knjazove TV uratke poput "Zaleđa" i "Mjenjačnice", "problematični i blago nabildani" autor i voditelj nije odustao od jednog segmenta poznatog iz tih emisija, točnije pitanja preko kojih gledatelji upoznaju sugovornika. Tako smo od Korkuta doznali da ima snimljena sva eurovizijska natjecanja, počevši od vremena kada je kupio videorekorder ("A uspio sam nabaviti i neke starije, primjerice onu na kojoj je Danijel Popović pjevao 'Džuli'"), te dodjele Oscara.
Knjazu je povjerio i da su za njegovo bavljenje modom zaslužni prvenstveno njegovi roditelji kao osobe s izuzetnim smislom za lijepo, ali da unatoč tome što ga javnost uglavnom percipira kao "modnog teoretičara", modu smatra sporednom u životu i mnogo mu je značajnije zanimanje ortopeda.
Ilija Matanović
Suočen s izazovima uvijek maštovitog Roberta Knjaza, Korkut nije ustuknuo, premda je neke stvari učinio prvi put u životu - nikada prije, naime, nije "žicao" novac od prolaznika (a Knjaz mu je naložio da od građana Tirane užica 300 leka, odnosno otprilike desetak kuna, kako bi mogao kupiti odjeću i opremiti Knjaza za stapanje s glavnim gradom Albanije).
Iako se uz najbolju volju nije mogao sjetiti kada je zadnji put na sebe navukao odjeću bez potpisa, Korkut je bez pardona odjenuo iznošene limun-žute hlače "mrkva" kroja, koledžice oplemenjene "špic-papkom" i skaj jaknu "trofrtaljku" - sve s tipičnim vonjem desetljećima stare odjeće. Na ulici je potom priredio malu modnu reviju; stopirao pa se vozio na prikolici teretne trokolice bez krova... i tako pet dana. Nenad Korkut priznaje da se, iako to gledateljima možda i izgleda kao zafrkancija, zapravo radi o neprestanom radu te da je na trenutke doslovce umirao od straha.
- Sve skupa, kad se sada sjetim, pozitivno je iskustvo, ali na samom mjestu događaja i nije baš ugodno. S Knjazom ne može biti dosadno, to je jasno, ali moram priznati da sam prošao pravu torturu. Pristao sam na to samo zato jer se radi o Knjazu, nitko drugi me ne bi nikada doveo u Tiranu, jer me to stvarno nije zanimalo. Bio sam unaprijed spreman na spačke, ali sam ipak prva dva dana proveo u teškoj depresiji. Nije bilo lako, nisam ja ni glumac ni pjevač, i mislim da su sve moje reakcije dokumentaristički prikazane. Još nisam vidio 'Koledžicu', Knjaz mi nije htio pokazati, rekao je da moram gledati s publikom, što i ima smisla - rekao je Korkut.
Nije, međutim, sve bilo samo rad, znoj i suze. Knjaz je Korkuta odveo na večeru kod svojih albanskih prijatelja, gdje su uživali u brojnim lokalnim specijalitetima, posebice jednom od njih - rakiji.
Na vrhuncu večeri, nakon rekapitulacije godina pod Enverom Hoxhom, razdragani albanski domaćini i hrvatski gosti isprepleli su ruke i "zaigrali" kolo. Vjerojatno je izlišno naglašavati da je Korkut bio najangažiraniji, vitlajući rupčić visoko u zraku, kako već tradicija nalaže.
Iako "Koledžica" ima ponešto promijenjen koncept u odnosu na prethodne Knjazove TV uratke poput "Zaleđa" i "Mjenjačnice", "problematični i blago nabildani" autor i voditelj nije odustao od jednog segmenta poznatog iz tih emisija, točnije pitanja preko kojih gledatelji upoznaju sugovornika. Tako smo od Korkuta doznali da ima snimljena sva eurovizijska natjecanja, počevši od vremena kada je kupio videorekorder ("A uspio sam nabaviti i neke starije, primjerice onu na kojoj je Danijel Popović pjevao 'Džuli'"), te dodjele Oscara.
Knjazu je povjerio i da su za njegovo bavljenje modom zaslužni prvenstveno njegovi roditelji kao osobe s izuzetnim smislom za lijepo, ali da unatoč tome što ga javnost uglavnom percipira kao "modnog teoretičara", modu smatra sporednom u životu i mnogo mu je značajnije zanimanje ortopeda.
Ilija Matanović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....