Krah izdavača koji je oblikovao generacije

U trenu kad Nakladni zavod Matice hrvatske (NZMH) odlazi u stečaj, odnosno u povijest, njegovo gašenje nameće cijeli niz pitanja. Matica hrvatska (MH) kao njegova 'krovna' organizacija, i osnivač, još može spasiti milijun i petsto tisuća kuna njegova duga.



BRANIMIR DONAT NAKON SJEDNICE UPRAVNOG ODBORA: PETNAEST GODINA SUSTAVNOG UNIŠTAVANJA



No, pitanje je zašto spašavati izdavača u stečaju kad praktično od demokratskih izbora u istoj Matici, očito, nije bilo snage da se koordinira izdavaštvo same Matice. U petak, na sjednici Upravnog odbora MH, donesena je odluka o - stečaju.



U međuvremenu, domaći su brandovi nestali bez glasa i traga. Socijalistički giganti koji su knjižno oblikovali starije naraštaje, poput Mladosti, Grafičkog zavoda hrvatske (GZH) i SN Libera, nisu značili baš ništa novom vremenu. NZMH svakako je, kao izdavač, podijelio u najvećoj mjeri političku sudbinu Hrvatske u proteklih 40 godina.



Još 1970., na Pavletićevoj "Zlatnoj knjizi hrvatskog pjesništva" stoje dvojaki znakovi pripadnosti. Na hrptu knjige kao izdavač se potpisuje MH, a na naslovnoj stranici NZMH.

Biljeg grešnika



Tada je Pavletić bio glavni urednik NZMH, a njemu su se priključili Branimir Donat (Tvrtko Zane) i Igor Zidić, koji su dotad itekako dali pečat Matičinim časopisima (Kritika i Kolo), odnosno novinama (Hrvatski tjednik). U novoustrojenoj atmosferi novopronađene socijalističke pravovaljanosti, koja je odbacivala svaki oblik nacionalnog kao opasnog za samoupravljački život, Donat i Zidić nosili su biljeg grešnika iz 1971., pa je takav biljeg nosila i cijela ta kuća.



U jednom, prostornom smislu NZMH bio je prethodnik ovih novih izdavača. Naime, cijela je kuća sa svim urednicima, direktorom i pomoćnim osobljem stala u pola kraka jednoga pravokutnog hodnika. Bila je u nesrazmjeru s važnošću i ljepotom knjiga koje je izbacivala u knjižare. Osim spomenutog i važnog niza 'zlatnih' antologija, Nakladni je zavod izbacio više nizova koji se ne mogu i neće zaboraviti.

Tuđmanov nakladnik



Biblioteka Znak pamtit će se i po Huizingi, i po Solaru, Opća knjižnica 12/20 po cijelom nizu djela (Pavličićev "Dunav", Čuićeve i Horvatićeve priče itd.); ništa manje u pamćenju neće ostati i biblioteka lektire Vijenac (Homer i drugovi), ali i cijeli niz izabranih i sabranih djela genijalaca svjetske književnosti, prije svega Tolstoja i Shakespearea.



Potkraj 80-ih NZMH, i direktorica Marija Peakić Mikuljan, odlučuju se izdati više puta odbijeno djelo Franje Tuđmana "Bespuća povijesne zbiljnosti". U tom vremenu NZMH okreće se izdavanju povijesnih i političkih djela, a kao urednik ih potpisuje Dubravko Horvatić, koja imaju karakter otkrića (Bleiburg u djelu grofa Tolstoja itd.). Zatim Zidić odlazi u Modernu galeriju, a Donat u penziju.

Ponovljena izdanja Klaića

U jednom svom sjećanju na Tenžeru i nesuđenu knjigu o Krležinim domobranima, bivši urednik NZMH, a danas predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić kratko se osvrnuo na početke ovoga izdavača: "Uskoro je 'Kolo' prestalo postojati, ugasila se i njegova biblioteka, zaspali domobrani. Sredinom 70-ih zaposlen sam u Nakladnom zavodu MH (spasilo nas samoupravljanje od smrti, a Klaićeva 'Povijest Hrvata' i narodni prkos - od siromaštva i oskudice), pa kad je, prvi put, tiskanje knjige postalo izgledno, kažem

mu (Tenžeri): 'Čekam tvoje domobrane!'". Taj 'narodni prkos' svakako je obilježio urednički posao dvojice ključnih urednika NZMH, Zidića i Donata.