Jučer smo u Evanđelju po Luki (Lk 12,39-48) zaobišli neugodne Isusove poruke koje su odmah bile zbunile i apostola Petra pa on reče: “Gospodine, govoriš li tu prispodobu za nas ili i za sve?” Isus nastavlja govoriti tako da je očito kako se to odnosi na sve kojima bilo kada i bilo gdje bude povjerena skrb za druge, za dobro vjernika. Govori o gospodaru koji postavlja upravitelja da drugima u zajednici “u pravo vrijeme daje obrok”. Više je nego očito da se to u zajednici Novoga zavjeta odnosi na one koji se nazivaju episkopima, prezbiteljima i đakonima - što obično kažemo: svećenicima.
“Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi.” A već je upozorio da moraju uvijek biti pripravni “jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi”. Ali moguće je da sluga rekne sam sebi: “Okasnit će Gospodar moj - pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se...”
Neugodno je ispred oltara i u naše doba proglašavati takve mogućnosti i upozoravati da će ih Gospodar iznenaditi i strogo kazniti. A što će biti s onim “slugama i sluškinjama” koji su podnosili nepravdu u Očevoj kući, bili i gladni i žedni i poniženi? Isus to ovdje ne spominje, ali povijesna iskustva nažalost svjedoče da mnogi koji u Crkvi - nemarom ili čak nasiljem poslužitelja - ostadoše prikraćeni potražiše spas u bijegu i zalogaj na drugom mjestu.
Eto, i o tome treba u crkvenoj javnosti govoriti. Ne samo čekati da neprijatelj otkrije takve slabosti u crkvenim zajednicama pa ispuni javnost klevetama. Ovih je dana Papa proglasio svetom Australku, časnu sestru koja je u prošlom stoljeću pokušala prijaviti pedofiliju svećenika. Bila je kažnjena isključenjem iz Crkve, ali sad je Papa podiže na čast oltara! Kritizirati zle predvodnike sveta je dužnost, makar zbog toga i u Crkvi privremeno stradali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....