Ma i taj Spužva Bob mi je otpočetka mutan lik.
Zagorec s kravatom koji se davi u rakburgerima i voli dugu, a najbolji frend mu je živčani lignjun Kalamarko.
To ne može biti dobro za djecu.
Potvrda stiže iz Rusije, psiholozi tamo misle da je "sebičan i stalno kritizira odrasle". Ubogi Bob je na trećem mjestu liste najštetnijih crtića.
Ali, još je gora Maša, koja u crtiću gnjavi onog Medu poštenjačinu koji je cijeli život radio u cirkusu i sad u penziji samo želi pijuckati čaj i pecati na potoku.
Ona je pakosna i nema manire, tvrde Rusi, koji su "Mašu i Medvjeda" proglasili najštetnijim crtićem za djecu na svijetu. Ako pitate mene, istraživanje je beskorisno, ali shvaćam što su željeli reći.
Klinci su stvarno kao spužve. Sve upijaju, sve kopiraju.
Ali, ne samo iz crtića - još više od nas roditelja.
Oprezno pred njima, jer ponovit će sve javno, u najgoroj mogućoj situaciji. Prijatelji koji imaju klince tvrde mi, svi redom, isto: rijetko ih je netko tako jako osramotio u javnosti kao vlastito dijete.
Ali, što se više zbog njih crvene to im se jače smiju, pa se svi zajedno još više vole. Tako to ide, klinci su jednostavno zakon.
Skupio sam zato njihove najveće bruke. Vežite se, polijećemo:
"Sin i ja ulazimo u DM, a unutra kupuju i dvije časne sestre. Mali ih opazi pa oduševljeno zaurla: Vidi, mama, Pingvini s Madagaskara!
One se smiju, ja umirem od srama."
"Moja kći, jednom, pred gostima: Mama, dobro je da te imamo jer vampiri se boje češnjaka."
"Kćer sam jednom poslala s bakom u tramvaj. Baki sam dala svoj pokaz da ne plaćamo kartu. Tramvaj pun kao šipak, a mala na sav glas pita: Bako, koliko još moram pred stričekima za karte glumiti da si mi mama?"
"Prijateljici je bio rođendan pa smo otišli u dućan po poklon. Poveli smo i četverogodišnjeg sina. Kupili smo joj veliku čokoladu Milka. Dođemo na party, predamo joj poklon, a mali joj kaže: Sviđa ti se Milka? Ja sam htio da kupimo drugu, ali ova je jedina bila na akciji pa je mama rekla da moramo nju. Zemljo, otvori se."
"Imam dva sina. Mlađi se jednom razbolio i počeo povraćati. Stariji mu, pred svekrvom, kaže: Samo ne po maminim čizmama, kaže da ih je platila 1500 kuna."
"Sin i ja ulazimo u lift, a unutra susjed s našeg kata i neki mladi par. Tišina.
Mali iz čista mira bubne: 'Tata, ti si papak'. Opet tišina. Najdulja vožnja liftom u životu."
"Za vikend smo s prijateljima koji također imaju djecu sjeli na terasu kafića na kavu. Prijatelji se počnu diviti mom sinu: jao, kako si ti narastao. On se rasplače.
Kaže: Ne želim narasti, morat ću brijati noge kao mama."
"Na dječjem smo rođendanu, i roditelji i klinci zajedno. Dolazi jedan mali i slavljeniku uručuje poklon: 'Evo ti. Ja sam to dobio za Božić, ali mi se ne sviđa, pa je mama rekla da ćemo uvalit' nekome za rođendan. Ako se ni tebi ne sviđa, uvali i ti nekome drugome.' Moram li objašnjavati koliko mu se mater crvenila?"
"Za vikend nam je u posjet trebala doći svekrva. Sin se radovao, a ja sam rekla: 'Valjda će uskoro doći i druga baka'. I tako svekrva stigne i pita malog: 'Jesi sretan što sam došla?' Sin: 'Ja jesam, ali mama baš i nije. Ti nisi njena mama.'"
"U banci smo, sin i ja. Ljudi šute, gledaju svoja posla. Mali ustane, uhvati se straga za hlače, pa glasno zaključi: 'Mama, nisi mi dobro obrisla guzu i sad me svrbi.'"
"Oliver Dragojević znao je zaigrati tenis na Firulama. Jednom baš dok smo sin i ja prolazili pokraj terena. Još je bio mali pa nije znao reći "r".
Ja: Isuse, eno Olivera Dragojevića.
Sin, viče: Eeeej, Oliveeeej.
Oliver: Šta je mali?
Sin: Idi u kujac!
Od tada u dućan idemo duljim putem."
“Svako jutro, ista priča. Kćeri jedva izvučem iz kreveta, oblače se brzinom puža, a onda mi ostanu tri minute da nabacim nešto na sebe dok me čekaju u autu. Stariju u školu dovodim u zadnji tren, pa ulazi u razred iza učiteljice.
Učiteljica: Zašto kasniš?
Kćer (hladnokrvno): Mama se opet sto godina šminkala.”
“Na dječjem rođendanu smo u vrtiću, na stolu hrpa hrane. Teta redom nabraja hranu i pita tko će što jesti. Moja mala traži sve nabrojano. Kažem joj: pa nećeš moći to sve pojest. Hoću, hoću, odgovara pred cijelom grupom, ja sam kontejner za fine stvari.”
“Muž odavno sam ušiva rupe na čarapama pa smo naučili da odjeću koju treba zašiti dajemo njemu u ruke. Nakon jednog treninga nađem se u svlačionici s hrpom roditelja i djece. Skužimo da kćer na hlačama ima rupu. Kažem maloj: dat ćemo tati da to zašije. Odnekud se javlja nečija mala i pita me strogo: A teta kaj vi ne znate šivati?”
“Suprug je sinu nedavno donio poklon, onog žutog Malca s jednim okom. Pita ga sin zašto nije dobio onog s dva oka. Kaže muž: zato jer me podsjećao na Tihomira Oreškovića.
Dan kasnije smo u Zari, biramo piđamu, i naravno, na jednoj je Malac s dva oka. Mali se počne derati: Vidi mama, Tim Orešković. Pravila sam se da ne čujem, ali svi su ga dobro čuli, jer nije prestajao. Propala sam u zemlju.”
“Evo me u Kauflandu, kupujem potrepštine za one dane u mjesecu. Mali skida nešto s police, trči zamnom i urla: Mama, mama, evo ti ulošci. Moraš ih uzet. Imaju krilca i neke posebne vatice...Pravila sam se da nije moj. Nikog nisam prevarila.”
“Došao nam jednom prijatelj na večeru, malo je krupniji. Stavljamo tako svi hranu u tanjure, a on sebi nešto veću porciju. Kćer u panici zavapi: Neeee, sve ćeš nam pojest! I sad ja tražim glupe izgovore, al što ćeš, mala je rekla svoje.
“U tramvaju smo, ljeto je, kćer liže jedan od onih sladoleda s kojima dobiješ i naljepnicu tetovažu. Okrene se oko sebe i spazi nekog pankera tetoviranog od glave do pete. Digne se, priđe mu pogleda ga, uperi prst u tetovaže i pita: A u kojem sladoledu se ovo dobije?”