Na vrućem jugu spaljuju neistomišljenike, a na hladnom sjeveru protiv njih koriste metalne šipke. U takvom, veselom ozračju, protječe veljača u Hrvatskoj.
Prvo su na karnevalu u Imotskome spaljene lutke gay para s djetetom, koje je predstavljeno u liku SDP-ova zastupnika Nenada Stazića s petokrakom na čelu. Čega se pametan srami, budala se ponosi pa je predsjednik KD Bakove svečanosti Milivoj Đuka za Slobodnu Dalmaciju objasnio: “Ostali smo konzervativni, držimo se tradicije. Daj dite materi, kako bi se reklo. Mislimo da je to ispravno”. Treba li nekoga iznenaditi da je ubrzo nakon toga osvanula Đukina fotografija na kojoj se ozarena lica slikao uz kukasti križ?
Nekoliko sati kasnije, Klinika Svjetlost, u vlasništvu poznatog oftalmologa Nikice Gabrića, koji je nedavno otkrio da je mason, tijekom noći je bila meta vandala koji je razbio ulazna vrata. Maskirani huligan snimljen je kako bježi u noć. Iskreno, ne vjerujemo da se radilo o Gabrićevu pacijentu nezadovoljnom rezultatom operacije mrene u Svjetlosti. Prilično je izvjesno da je riječ o napadu koji se ne bi dogodio da čitava Hrvatska već danima ne vrišti o masonima kao da su se ukazali vanzemaljci.
Možete reći da ništa ne povezuje homofobnu sramotu s karnevala u Imotskom i anonimnog zagrebačkog razbijača, kao što, logički gledajući, nema poveznica između pedera i masona. Gay parova koji udomljavaju djecu i muškaraca koji se okupljaju u diskretnim društvima, gdje prolaze nekakve rituale.
Nažalost, veza između spomenutih skandala čvrsta je poput armiranog betona. Ksenofobija i nasilje u Hrvatskoj su posljednjih godina, de facto, legalizirani. Ako dopuštate korištenje slogana ZDS, a, kako smo saznali prošli tjedan, sudovi ne zatvaraju višestrukog nasilnika koji je ugrožavao živote svih, od lokalnih Srba do nogometaša Hajduka, mlateći i gađajući nožem, zašto se čuditi kada kreteni javno spaljuju lik djeteta, objašnjavajući da se radi o humoru. Pritom su sigurno nesretni jer su se rodili prekasno da bi sudjelovali u pravom spaljivanju, ljudi ili knjiga.
Ali od zgražanja nema koristi. Hrvatska treba nultu stopu tolerancije prema nasilnicima, makar zato proširivali zatvorske kapacitete.