1

Lakše mi je mužu glumiti seks

Glumačko-režiserski par Barbara i Lukas Nola zajedno su već 15 godina. Trenutno se u zagrebačkim i splitskim kinima prikazuje film "Pravo čudo" za koji je Lukas napisao scenarij i režirao ga, a Barbara odigrala glavnu žensku ulogu. Za Nedjeljni Jutarnji otvoreno su ispričali kako se snalaze pri snimanju scena seksa, o privatnom životu, željama i planovima za budućnost, ali i kritičarima. Govorili su i kako su uspjeli održati sretan brak uz zajedničku poslovnu suradnju, te kako na njihov posao gledaju njihova djeca, 13-godišnji Jakov i 10-godišnja Mara.



Svestrani ste ljudi, no kako je Lukas uspio uskladiti likovnu i dramsku akademiju i još imati i bend?



L - Likovnu sam akademiju studirao, a režiju sam diplomirao. Moj bend Fuj Tajfel više ne postoji, no to je stara zagrebačka uzrečica kao 'fuj te bilo vraže' i tako je nekako i funkcionirao.



U većini ste svojih filmova i scenarist i režiser, a radite čak i glazbu. Je li to bio slučaj i u 'Pravom čudu'?



L - Prestao sam raditi glazbu jer sam shvatio da to drugi ljudi rade bolje nego ja. U početku sam radio glazbu i za predstave i za film. Čak sam radio i scenografiju, sad si smanjujem to na scenarij i na režiju.



Koliko ste vas dvoje zajedno.



B - Ne znam točno, 15-ak godina.



U koliko vaših filmova Barbara glumi?



B - Recimo u pola.



Je li vam bilo neugodno snimati scene seksa pred suprugom?



B - Ne. Lakše je kad radim s Lukasom. Glumila sam i u drugim filmovima takve scene, ali kad je Lukas tu, znam da će me lijepo snimiti, da će svaku ženu i muškarca lijepo snimiti, a i ta nelagoda koja je ogromna je manja kada je tu netko koga znaš. Lakše je i takve scene raditi s glumcima koji su ti inače frendovi. A Lukas nam je za 'Pravo čudoI ustvari sve i pokazao. Više je glumio mene, a Franjo Dijak je glumio sebe ili je Franjo glumio mene, a Lukas mu je pokazivao pod suncobranom na plus 40 kako bi to trebalo izgledat. To je bilo dosta bizarno.



Poznato je da svaku glumicu uspijete nagovoriti da se skine. Kako?



L - Istina. Ecija Ojdanić je zabrinuto rekla da je glumila kod mene već u tri filma i da je nisam nikad skinuo. U mene glumice imaju povjerenje jer ja se zbilja trudim da to izgleda lijepo. Evo sad kad smo radili televizijsku seriju 'Operacija Kajman' šminkerice su me pitale kad bih ušao u šminku jel' smiju oznojit dečke, a ja bih odgovorio: 'Može, cure, ali žene moraju biti lijepe'. To je već postao moj zaštitni znak. Kako sam snimao puno erotskih scena, znam puno trikova da ljudi dobro izgledaju.



Kako je namještati i gledati vlastitu suprugu u takvim scenama i namještati je da dobro ispadne?



L - Lakše je s Barbarom nego s nekom drugom glumicom jer je dobro poznajem, ali nije mi problem ni s nekim drugim. Glumci to osjete. Nije im to lako raditi, ali nije im lako raditi ni neke psihološke scene ni scene svađanja ili žalovanja pa je to sve povjerenje između glumca i redatelja.



Kako je snimati art-film kod nas?




B - Kod nas publika općenito teško prihvaća odlazak u kino. Ako je jedan 'Babel' kod nas imao par tisuća gledatelja, a meni je to najbolji film u zadnjih 10 godina, valjda onda čovjek ide raditi nešto što misli da je dobro.



L - Zadnji naš film 'Pravo čudo' je jednostavno ljubavni film.



Kako je raditi sa Šerbedžijom?



L - On je kao prvo vrhunski profesionalac koji apsolutno vlada svojom ulogom i tekstom i jedini problem koji smo imali su njegovi agenti iz L. A. Jedva smo ga uspjeli dobiti u određenom terminu jer je bio jako zaposlen sa snimanjem filma u kojem glumi Grka i za koji je dobio nagradu u Rimu. Bio je toliko dobar da je lagao svojim agentima da se vozi u limuzini i da spava u hotelu s pet zvjezdica.



B - Rade, osim što je veličanstven glumac, i dandanas glumi pristupi s najvećim entuzijazmom.



L - Ima super fora još s početka snimanja. Franjo Dijak je imao neku sitnu operaciju na ruci i u šminki su se mučili da mu to pokriju flasterom, a Rade je bio prisutan i rekao je: 'Franjo, stavi zavoj na ruku kao Marlon Brando'. Kasnije su me svi pitali zašto Franjo cijeli film ima zavoj.



Pogađaju li vas loše kritike?



L - Glupo je reći, ali pola toga nisam pročitao.



B - One dobre nikako da dohvatimo, uvijek nam izmakne. Mene zanima što će napisati netko tko je meni zanimljiv, a to je otprilike četvrtina naših kritičara.



'Pravo čudo' nije toliko morbidan film, što se od vas nekako očekuje.



L - Ovdje je sada samo seks. Moja mama je rekla da je žmirila kada je gledala erotske scene s Barbarom.



B - Ali to je manjina scena, većina ih je ljubavna jer je to ljubavni film i zapravo iznenađujući ljudima koji Lukasa dobro ne poznaju jer on je jedna nježna, romantična duša, i to se sada vidi u ovom filmu.



Hoćete li i svoju djecu voditi da vide film?



B - Pa, baš razmišljamo. Moji su roditelji bili oduševljeni, a prilično su konzervativni. Vodit ću djecu jedan dan u kino. Tu jednu scenicu ne moraju gledati ako im je to problem, a ovo ostalo mogu. Oni su važni kritičari za sve što radim i par puta su mi dali ključne prijedloge za neke scene. Jednom smo probavali za televizijski film gdje smo Leon Lučev i ja narkomani. Ispitivala sam o tome Maru i Jakova i onda mi je Jakov rekao: 'Čekaj, glas ti je prenormalan. Govori promuknuto i bez snage' i riješio mi je problem o ulozi.



'Operacija Kajman' rijedak je projekt gdje samo režirate, a niste i scenarist. Kako vam se čini serija sada kada je snimanje završilo?




L - Nevjerojatno, ali ta serija ima svoje fanove. Mene jedan dečko iz Jakovova razreda uredno naziva i pita: 'Što će biti s Tonkicom? Što će biti s ovim ili onim.' Skupljali smo autograme.



Dosta je bila zahtjevna serija budući da je malo pomaknut humor tako da je ljudi koji je vole jako, jako vole. Napravili smo 23 epizode i vidjet ćemo hoće li dalje ići. Meni je to bila gužva, ali i gušt jer sam radio s ekipom koju bih inače pozvao doma na tulum. Svi su moji prijatelji, kumovi i nikad u životu nije bilo toliko pucanja od smijeha na setu kad bismo neke scene ponavljali. S druge strane je bilo naporno jer se od 9. mjeseca dižem u 5.30 ujutro, ali bih naglasio da sam to radio zajedno s Tanjom Goleš.



B Meni je užasno žao što je završilo.



Volite li raditi televizijske filmove?



L - Volim ih raditi. Na primjer, TV film 'Ne pitaj kako' bio je na Grand Prix Europe, a to je televizijski europski Oscar. Uspjeh je između 670 naslova ući u deset najboljih. Bio mi je veliki gušt jer sam se tada prvi put okušao u nečem sličnom komediji, doduše malo bizarnoj.

Imate li neke uzore u životu?



L - Imam dva sistema, a to su raznorazni filmovi i raznorazni redatelji od kojih crpim inspiraciju, ali jedan je definitivno Lynch. S druge strane, super mi je otkad predajem na Akademiji. Imam od klinaca feedback, a da ne govorim o Barbari i familiji. Zadnji put kad sam gledao ruski film 'Povratak' na izlasku iz kina bio sam presretan što sam režiser.



B - Od glumica mi je uzor svakako Meryl Streep jer nije predmet trač-rubrika i ima jako puno djece, a među mlađima Cate Blanchett.



Postoji li još nešto na profesionalnom planu što biste svakako htjeli napraviti?



B - Da napišem scenarij. Volila bi da zaživi kazalište 'Baraka' u Novom Zagrebu koje sprema Paolo Magelli i Željka Udovičić.



L - Ja se uvijek sjetim Johna Houstona kad je radio film 'Mrtvi'. To je njegov posljednji film i sjećam ga se da je sjedio na stolcu pred monitorom s dvije cjevčice za kisik u nosu.



Pomislio sam da bi volio doživjet da mogu do kraja života raditi posao koji radim i eventualno napisati neki roman jer ionako puno pišem.




Marija Lokas
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. prosinac 2025 18:30