Rezultati izvanrednih izbora za Skupštinu Ličko-senjske županije dokazali su još jednom da vladajuća partija u najruralnijoj, najrjeđe naseljenoj županiji može i dalje računati na potporu više od 50 posto birača. Čak i kada je na čelu stranke “light” hadezeovac poput Andreja Plenkovića, a na kontra strani “pravi” hadezeovac poput Darka Milinovića.
Iako je “službeni” HDZ u nedjelju osvojio samo 35 posto glasova, dok su njihovi birači preostalih 20 posto dali listi odmetnutog župana Darka Milinovića, Plenković je u pravu kada poručuje da HDZ može biti zadovoljan rezultatima izbora u Lici i da će im se tih 20 posto birača na koncu vratiti. Dakle, iz perspektive aktualnog vodstva HDZ-a nema presudnu važnost to što su samo relativni pobjednici izbora i što će za većinu u Županijskoj skupštini morati potražiti partnera, za razliku od 2017. kada su na lokalnim izborima u Ličko-senjskoj županiji osvojili 55 posto glasova i apsolutnu većinu u Skupštini.
Nije najbitnije ni to hoće li na koncu odlučiti ponovno srušiti prijedlog proračuna župana Milinovića i izazvati još jedne izvanredne izbore - u tom slučaju i za Skupštinu i za župana. Plenkoviću je bilo bitno samo da velikom razlikom pobijedi iz HDZ-a izbačenog Milinovića i da unutarstranačkoj oporbi pokaže što će im se dogoditi ako krenu u otvorenu pobunu, putem kojim je Milinović krenuo lani kada je nezadovoljan Vladinim kadroviranjem na njegovu terenu, u Plitičkim jezerima, na središnjicu stranke izvršio autobusni desant.
Propast SDP-a i ostalih opcija koje su liberalnije i/ili ljevije od centra, kao i antisistemskog Živog zida bila bi važna vijest u izvještajima o izborima u Lici da su ti izbori bili “normalni”, a ne unutarstranački obračun vladajuće partije i referendum o Plenkoviću. Ovako je njihov fijasko samo fusnota.