Ljubav u doba kolere: Predugi film koji je trebao biti serija

Da je u ovoj adaptaciji romana redatelj primijenio stil koji je demonstrirao u svom "Nezaboravnom travnju", možda bi rezultat bio bolji. No, potonji je film bio gotovo ni o čemu, o plandovanju četiri Engleskinje koje se jedva poznaju u Italiji, pa je ugođaj - stvoren iznimnim vizualnim rukopisom - postao gotovo sadržajem.



U filmu "Ljubav u doba kolere" za takvo što nije bilo vremena: priča o skromnom poštaru koji ne može realizirati svoju ljubav prema lijepoj  skorojevićki, jer to brani njezin otac, rasteže se na pola stoljeća, likova na koje treba obratiti pažnju je bezbroj, a izmjena lokacija također nije malo. Newellu se ne može predbaciti da je "telegrafski" projurio kroz film, kao ni scenaristu Ronaldu Harwoodu, no kao da bi ova knjiga bila zahvalniji predložak za ambicioznu mini seriju, a ne za 140-minutni film.



Čudna je i odluka da Giovanna Mezziogorno (naša je publika zna iz Bulajićeva "Libertasa") igra glavni ženski lik i u djevojaštvu i u starosti, dok junaka Florentina Arizu dočaravaju dva glumca, mladi Unax Ugalde i dvostruko stariji Javier Bardem. Potonji je jedan od najboljih glumaca današnjice, no teško je ne suzdržati smijeh kada ga vidite kako sitnim koracima oponaša djedicu. Ljubavne muke protagonista tada postaju zamorne i gledatelju ne preostaje drugo nego da nestrpljivo pogledava na sat i čeka kraj filma.




Nenad Polimac
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. srpanj 2026 10:48