Željko Kovačić nije tipičan arhitekt. Jasno je to odmah nakon što progovorite s njim prvu rečenicu. Vrlo je jednostavan i ne razbacuje se stručnim riječima ne bi li vam objasnio ozbiljnost i važnost nekog djela ili kompliciranost određenog pothvata.
Nadalje, nije smrtno zaljubljen u crno-bijele tonove. Dapače, obožava boje, a kuću u srcu Zagreba u kojoj već godinama živi sa suprugom i kćeri nije nakon kupnje srušio do temelja i u potpunosti adaptirao, već ju je transformirao i podario joj svoj prepoznatljivi kreativni pečat te nadogradio sačuvavši pritom sve najbolje od starog sloja. U dom Željka Kovačića pozvao nas je kolumnist Jutarnjeg lista Jura Gašparac.
- Volim kombinaciju starog i novog koja rezultira stvaranjem bezvremenskog prostora. Nisam previše razmišljao namještajući kuću, ideje su se rađale same od sebe. Bitno je da se ne opterećujete kvadratima jer veličina životnog prostora uopće nije bitna već ‘ono nešto’ čime on zrači - rekao je Željko Kovačić, čija kuća diskretno, ali opet glasno priča jednu zaista posebnu priču.
Zid od knjiga
Priču o dvoje ljudi zaljubljenih u svaki oblik umjetnosti, bilo da je riječ o slikarstvu (slike čine važan dio ovog doma i nalaze se svugdje, pa čak i na stropu), književnosti (u radnoj sobi arhitekta zidovi su u centimetar pokriveni poput tornja visokim policama na kojima se jedna do druge guraju knjige) ili dizajnu interijera (posebno cijene klasike dizajna poput Eamesa i Le Corbusiera).
Priča je to o paru koji ne gleda na predmete kao na još jedan komad pokućstva, već o svakom od njih ima nešto za reći, uvijek iznova oduševljavajući se poviješću njihova nastanka.
- Kamin čini važan dio centralnog mjesta u kući koji je ujedno dnevni boravak i blagovaonica. Prije su se ovdje nalazile tri sobe koje smo spojili u jedno. Kamin je zapravo kombinacija kocke, piramide i kugle tj. dvodimenzionalnog kruga koji je ogledalo pa se refleksijom dobiva ta potrebna treća dimenzija - objasnio je Kovačić pozivajući nas da popnemo na kat gdje se nalaze spavaće sobe.
Kao u cirkusu
Arhitekt je kao ulaz u jednu od soba stavio most u obliku tanke drvene grede, pa je doći od točke A do točke B prava avantura, posebice za one koji se boje visine.
- Ne bojimo se prolaziti mostom. Mnogi nas pitaju kako smo mogli tako nešto staviti u kuću u kojoj je dijete, ali našoj kćeri taj je most poput poda. To vam je otprilike kao kada odrastete u cirkusu pa vam je trapez normalna stvar, a ne nešto egzotično - sa smiješkom je rekao Željko Kovačić uvodeći nas u prostoriju koja nas je oborila s nogu. Umjesto klasičnog lustera kanta od pleksiglasa napunjena žaruljama i crveni zid ukrašen pomalo infantilnim, ali zarazno simpatičnim grafikama.
- Ovu prostoriju osmislila je moja kći Lana koja studira dizajn - otkrio je arhitekt, a Jura je spontano nadodao:
- Učila je od najboljeg.
Iva Novak
Nadalje, nije smrtno zaljubljen u crno-bijele tonove. Dapače, obožava boje, a kuću u srcu Zagreba u kojoj već godinama živi sa suprugom i kćeri nije nakon kupnje srušio do temelja i u potpunosti adaptirao, već ju je transformirao i podario joj svoj prepoznatljivi kreativni pečat te nadogradio sačuvavši pritom sve najbolje od starog sloja. U dom Željka Kovačića pozvao nas je kolumnist Jutarnjeg lista Jura Gašparac.
- Volim kombinaciju starog i novog koja rezultira stvaranjem bezvremenskog prostora. Nisam previše razmišljao namještajući kuću, ideje su se rađale same od sebe. Bitno je da se ne opterećujete kvadratima jer veličina životnog prostora uopće nije bitna već ‘ono nešto’ čime on zrači - rekao je Željko Kovačić, čija kuća diskretno, ali opet glasno priča jednu zaista posebnu priču.
Zid od knjiga
Priču o dvoje ljudi zaljubljenih u svaki oblik umjetnosti, bilo da je riječ o slikarstvu (slike čine važan dio ovog doma i nalaze se svugdje, pa čak i na stropu), književnosti (u radnoj sobi arhitekta zidovi su u centimetar pokriveni poput tornja visokim policama na kojima se jedna do druge guraju knjige) ili dizajnu interijera (posebno cijene klasike dizajna poput Eamesa i Le Corbusiera).
Priča je to o paru koji ne gleda na predmete kao na još jedan komad pokućstva, već o svakom od njih ima nešto za reći, uvijek iznova oduševljavajući se poviješću njihova nastanka.
- Kamin čini važan dio centralnog mjesta u kući koji je ujedno dnevni boravak i blagovaonica. Prije su se ovdje nalazile tri sobe koje smo spojili u jedno. Kamin je zapravo kombinacija kocke, piramide i kugle tj. dvodimenzionalnog kruga koji je ogledalo pa se refleksijom dobiva ta potrebna treća dimenzija - objasnio je Kovačić pozivajući nas da popnemo na kat gdje se nalaze spavaće sobe.
Kao u cirkusu
Arhitekt je kao ulaz u jednu od soba stavio most u obliku tanke drvene grede, pa je doći od točke A do točke B prava avantura, posebice za one koji se boje visine.
- Ne bojimo se prolaziti mostom. Mnogi nas pitaju kako smo mogli tako nešto staviti u kuću u kojoj je dijete, ali našoj kćeri taj je most poput poda. To vam je otprilike kao kada odrastete u cirkusu pa vam je trapez normalna stvar, a ne nešto egzotično - sa smiješkom je rekao Željko Kovačić uvodeći nas u prostoriju koja nas je oborila s nogu. Umjesto klasičnog lustera kanta od pleksiglasa napunjena žaruljama i crveni zid ukrašen pomalo infantilnim, ali zarazno simpatičnim grafikama.
- Ovu prostoriju osmislila je moja kći Lana koja studira dizajn - otkrio je arhitekt, a Jura je spontano nadodao:
- Učila je od najboljeg.
Iva Novak