Majmuni su sposobni planirati budućnost

Njemački su znanstvenici utvrdili da majmuni imaju sposobnost planiranja i razmišljanja o budućnosti, te da je ona razvijena još prije 14 milijuna godina, u doba zajedničkih predaka ljudi i majmuna.

Sposobnost promišljanja budućnosti kod ljudi je vrlo razvijena, a neki je čak smatraju ekskluzivnom privilegijom ljudske vrste. Čovjek može raditi vrlo detaljne i dobro pripremljene planove za daleku budućnost, ne samo svoju već i budućih generacija.

Naravno, briga za budućnost (izgradnja gnijezda, spremanje hrane i sl.) raširena je i među nižim vrstama životinja. Međutim, uglavnom ne postoje dokazi da se kod njih radi o promišljenom dugoročnom planiranju.

Stoga su Nicholas Mulcahy i Josep Call sa Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck u Leipzigu proveli istraživanje među bonobo čimpanzama i orangutanima, kako bi utvrdili imaju li oni sposobnost planiranja.

Prema izvješću predstavljenom u časopisu Science, tim je uvježbao pet bonoboa i pet orangutana da uz pomoć oruđa iz mehaničkih naprava izvuku voće. Potom je spriječio pristup majmuna napravama, ali im je ponudio razne vrste oruđa, kako ono korisno, tako i ono neupotrebljivo za rješavanje zadataka i dozvolio im da ga zadrže za kasnije. Majmuni su proveli oko sat vremena u 'čekaonici', a zatim su ponovno pušteni u prostoriju s 'automatom za voće'. Oni majmuni koji su sačuvali i sa sobom ponijeli odgovarajuće oruđe mogli su ga opet upotrijebiti za rješavanje zadatka.

Obje skupine majmuna opremile su se pravim oruđem u znatno većem postotku od slučajnog (što je statistički 50 posto). Ženka orangutana po imenu Dokana pokazala je osobitu sposobnost planiranja - od 16 pokušaja uspjela je u 15. Čak i nakon što je vrijeme čekanja produženo na cijelu noć, odnosno na 14 sati, tijekom kojeg su majmuni i spavali, Dokana je još uvijek bila uspješna u više od 50 posto pokušaja. Bonobo po imenu Kuno bio je još uspješniji u dugoročnim zadacima - riješio ih je osam od ukupno 12.

"Pokazali smo da majmuni mogu odabrati oruđe, odnijeti ga sa sobom na neko drugo mjesto, zadržati ga najmanje sat vremena i potom se varatiti s njim kako bi riješili problem", objasnio je dr. Josep Call. "Ranija su istraživanja potvrdila da čimpanze i druge životinje mogu prenositi oruđe kako bi rješavali probleme, čak će otići i napraviti oruđe, te se vratiti s njim kako bi riješili zadatak. Međutim, u ovoj studiji mi smo ispitali slučajeve u kojima nose i čuvaju oruđe od kojeg neko vrijeme nemaju nikakve koristi. Oni moraju predvidjeti da bi im oruđe moglo zatrebati u budućnosti kako bi riješili problem".

U nastojanju da dokažu da majmuni uistinu mogu planirati i eliminiraju mogućnost da se radi o jednostavnom povezivanju oruđa s voćem znanstvenici su smislili još dva testa. U prvom su im postavili slične zadaće, međutim, nagrada je bio običan sok. Tako su izbjegli mogućnost da su majmuni ponijeli pravo oruđe samo zato što su bili gladni. No i ovaj put su majmuni bili uspješni.

Konačno su nekim majmunima dali mogućnost da odaberu i sačuvaju oruđe, ali im uopće nisu omogućili pristup aparatu. Ako su ipak sa sobom donijeli pravo oruđe majmuni su i u ovom slučaju nagrađeni. Međutim, u ovom slučaju većina to nije učinila pokazavši da ne postoji jednostavna veza između odabira i čuvanja oruđa i zadatka, odnosno nagrade.

Ljudi i bonoboi razdvojili su se na evolucijskom putu prije pet do sedam milijuna godina, a orangutani prije 14 milijuna. Zaključak ove studije je da je sposobnost planiranja i promišljanja budućnosti bila razvijena kod zajedničkih predaka ljudi i majmuna još prije više od 14 milijuna godina.