Mamiću pusti politiku, zar ništa nisi naučio od Ćire

Dinamo još živi u Europi, iako visi na tankoj niti! Vjerojatno će se utakmica “biti ili ne biti” odigrati u Bruxellesu i u zadnjem kolu u Zagrebu, protiv Temišvara. Jedna pobjeda potpuno mijenja izgled tablice, diže te u nebo ili baca u beznađe. No, nije to lajtmotiv ove priče...

Dinamo je izgubio samo 1-2, u Amsterdamu nije sramota izgubiti od Ajaxa s jednim golom razlike. Ali, način na koji je Dinamo razbijen i zgažen, trebao bi i te kako brinuti i glavnog menadžera i predsjednika i trenera. Ne sjećam se da je netko tako rasturio modre. Ni Manchester United ni Newcastle, ni Arsenal u Londonu. U zadnjem desetljeću jedino AC Milan i Arsenal u Zagrebu i Tottenham u Londonu. I nitko više! I kao što su za igru u Temišvaru zaslužili komplimente i birane riječi, tako su za bijednu predstavu u Amsterdamu najskuplji profesionalci srednje Europe zaslužili kritiku. Od svih tih preplaćenih zvijezda jedine svijetle točke bili su Filip Lončarić, Robert Kovač i Ivan Tomečak. Ostali, uključujući i napadača od milijun eura, nisu zaslužili ni ocjenu nula, već - Kelvinovu nulu.

Lekcija iz modernog nogometa

Josip Šimić, jednom heroj Arene, zatim otjeran od gnjevnih tribina, koje su uvijek na nekoga srdite, utakmicu je gledao u Barceloni. Josip Šimić, koji je zabio tri iznimno važna gola u Dinamovoj povijesti (jedan u Amsterdamu i dva u Budimpešti, koji su Dinamo 1999. godine po drugi put odveli u Ligu prvaka), danas je poslovni čovjek, trgovac vodom. Ali, i u Barceloni, gdje su jedva čuli za Dinamo, našao je TV kanal na kojemu je gledao utakmicu. Iz njegovih riječi curilo je razočaranje:

- “Ubio” nas je rani gol! Ali, cijelu utakmicu Ajax je bio čvršći, brži, hitriji, njegovi igrači dobili su sve duele, a naša obrana je kod drugog gola reagirala - amaterski. Dinamo nije odgovorio, vezna linija je potpuno zakazala, Mandžukić je bio odsječen i daleko od onoga što može, nismo bili ni blizu “Termišvara”. Potpuno bezopasni za gol, to nije bila ni sjena Dinama koji smo gledali prije dva tjedna...

Ajax je očitao lekciju Dinamu iz modernog nogometa. Modri su bili “stara pisaća mašina”, čija slova škripe i koji se natječe s najmodernijim kompjutorom. Brza i jednostavna igra Ajaxa, s puno brzih pasova i jednim genijalnim Suarezom, za kojega Kruno Jurčić nije našao protuoružje. S lakoćom su prolazili nogometaši Ajaxa kroz uspavane i lijene Dinamove igrače i da na golu nije bilo “mučenika s Borongaja”, Filipa Lončarića i Lovrena, vratili bi se kući sa zastrašujućim rezultatom. No, Lončarić i podcijenjeni Tomečak, koji je jedini razbio Dinamovu žabokrečinu, učinili su poraz prihvatljivim. A što su učinili precijenjeni “genijalci”. Ništa, baš ništa...

Kruno Jurčić je optužio igrače. Nisu “došli” na utakmicu. A Liliputance hrvatskog nogometa, Inter i Lokomotivu jedva je pobijedio (1-0), a sada je nanizao i dva uzastopna poraza (Zagreb, Ajax) što se Dinamu rijetko događalo. Briljirao je jedino u Temišvaru, no, Ajax je nešto drugo. Ajax ima mladu, potentnu momčad, nema više Vermaelena (Arsenal), Heitinge (Everton) i Huntelaara (AC Milan), koje je Dinamo deklasirao prije dvije godine. Ali, tada su za Dinamo igrali Luka Modrić a Mihael Mikić je odigrao utakmicu karijere. Da, došlo je vrijeme da će Dinamo plakati i za Mikićem...

No, umjesto trijezne analize, u Maksimiru se bave perifernim stvarima. Zdravko Mamić je najavio kandidaturu za gradonačelnika i dovodi se u situaciju da mu se raznorazne ptice rugalice podsmjehuju, “jer ga privlači miris sedam gradskih milijardi”. Spočitavaju mu pohlepu i karijerizam. Pusti Mamiću politiku, zar ništa nisi naučio na primjerima Velimira Zajeca i Ćire Blaževića, koji su, uzdajući se u svoju popularnost, neslavno propali na izborima. Umjesto otimanja za Bandićev stolac, napokon ozbiljno pokreni akciju stadion, obavi selekciju igrača kako Bog zapovijeda i dovedi u red trenera, koji je izgubio previše utakmica. Reći ćeš - tri. Tri je za Dinamo užasno puno!

Sve je to folklor

Jasno je da Milan Bandić pokušava pobjeći od neispunjenih obećanja u mir predsjedničkih salona. I sad se Zdravko Mamić osjetio pozvanim da grad Zagreb dovede u red. Uopće ne sumnjam da bi za Mamićeva mandata u pučkim kuhinjama servirali bifteke, kavijar i škampe, da bi cvale humanitarne zaklade i svako bi dijete imalo klavir, na Jelačić placu bio bi Fan shop kakav nema ni Manchester United, a na Maksimiru napokon bi niknuo stadion, kakav imaju München ili Beč. Ali, “da sam ja netko”, što bi bilo sa Sveučilišnom bolnicom, vrtićima, tvornicama i građevinarstvom. I da li bi Dinamo i dalje kupovao “neznalice i veterane od milijun dolara”?

Nedavno sam bio u Sarajevu i kada se Ćiro Blažević pojavio u jednom klubu, svi su ustali, zapljeskali i skandirali “Ćiru za predsjednika”. No, sve je to folklor, trenutni lažni zanos, sutra će glasovati za nekog “Harisa ili Aliju”. Tako je i s Mamićevim savjetnicima, zbog čijeg tapšanja će najvjerojatnije morati na operaciju kralježnice. Ja mu pak nudim okulista, vrijeme je da progleda. Nije politika za njega, ima i previše svojih problema, od pijanih milijunaša do trenera, od ulizica do žicara koji su mu stalno za petama. “Da sam ja netko”, doveo bih s tim budžetom Dinamo u red. A ti?

Nakon čašice pišem pismo Capellu

Antun Goreta, sudski tumač iz Đakova, česti je kritičar mojih bedastoća. Kojih je bilo i, na žalost, bit će ih! Zato jer su i novinari od krvi i mesa.

Ponudio mi je okladu za večeru za pet ljudi u najboljem zagrebačkom restaurantu da se nećemo kvalificirati na SP. Na žalost, nisam mogao prihvatiti, jer ne zarađujem tako dobro kao sudski tumači za strane jezike. Međutim...

Dotični gospodin ne može Slavenu Biliću oprostiti blamažu protiv Engleza. Ne može mu oprostiti što jedan “nedovoljno iskusan trener, zaljubljen u sebe” nije konzultirao Ivića, Barića ili Kranjčara. On je hrvatski nogomet uvalio u nevolju i sad bi ga trebao izvaditi iz nje? “Čudna je ta vaša logika”, kaže gospodin Goreta.

Kad bi u nogometu bilo logike, AC Milan nikad ne bi pobijedio Real u Madridu, a Tatari Barcelonu na Nou Campu. Kad bi bilo logike Ukrajina nikad ne bi pobijedila Engleze, a ipak se to dogodilo. Kad bi bilo logike, ne bi centarfor Papadopoulos zarađivao 600.000 eura. U ime logike zaboravljamo da je taj samoljubivi Bilić dvaput pobijedio Engleze, jednom Nijemce, da je samo zbog “sitne bedastoće” izgubio od Turaka.

Zaboravljamo da smo nemilosrdno šutnuli i Blaževića i Barića i Kranjčara, iako nisu bili loši izbornici. I nikad nismo dali blizu Iviću, Skoblaru, itd. Kad podvučem crtu, kad zbrojim naše i svoje gluposti i nelogičnosti, onda se rodi “pismo Capellu”, u kojemu govori srce a ne logika. A ako se prije toga nešto i popilo...

Kod Kassala željezna disciplina

Dugo je Vlado Kasalo kukao nad vlastitom sudbinom. Znao je reći: “Da imam tvornicu šešira, ljudi bi se rađali bez glave!” U međuvremenu su se stvari promijenile. Odlučio se za trenerski poziv i dali su mu u ruke najgoru Dinamovu generaciju, ‘95. godište. I nestašni dečko hrvatskog nogometa se prihvatio “motike” i od otpisanih napravio - prvake! U devet utkmica zabili su 72 gola. Među njima je nekoliko 14-godišnjaka, poput Marka Kolara, Jurja Nemanjića, Mile Zelenika, Marka Pejića, Tibora Halilovića i Antonia Magdića, za koje Kasalo garantira da će biti nogometne zvijezde.

- Zaljubio sam se u djecu, napokon uživam u poslu - kaže Kasalo, koji je sa Stjepanom Deverićem izvjesno vrijeme vodio Lokomotivu, i to u najosjetljivijim godinama, kada se taj klub dizao s poda.

- Na žalost, malo je bivših nogometaša-trenera u omladinskim školama, a tu bi trebali biti najkvalitetniji. Moja poruka bivšim kolegama - vratite se u nogomet i ostanite u nogometu!

Treba li reći da je kod Kasala željezna disciplina, da je Dinamov grb svetinja, a kad ne ide najbolje, u svlačionici se čuje muha. Sa 48 godina otkrio je posao i smisao života...

Frakcije među navijačima

Ružne stvari su se proteklih mjeseci događale među Dinamovim navijačima.

Krvavi obračuni su bili česti, tribine razlomljene u nekoliko frakcija, ekstremni navijači su bili na čelu divljačkih pohoda na europskim utakmicama. Odavno nema lidera, svaki kvart je ekipa za sebe.

Nedavno je navijačka legenda “Dugi” Galoić s Kozjaka pozvao sve frakcije da sjednu za isti stol.

Dogodilo se to u jednom kafiću na Kozjaku i dogovoren je pakt o nenapadanju. Osim toga, čula su se mišljenja da neredi nemaju smisla, da međusobne svađe samo kvare sliku o Dinamovom navijaču.

I već u Amsterdamu je bilo relativno mirno, tek nekoliko manjih ekscesa, koje su izazvali navijači Ajaxa. A i policije je bilo kao da će početi treći svjetski rat. Bit će zanimljivo čuti kako će se navijači odnositi prema klubu, hoće li i dalje biti na distanci, u opoziciji...