U nekoj drugoj vladi ili u nekim drugim okolnostima Zlatko Hasanbegović danas više ne bi bio ministar kulture. Nakon otkrića o tekstovima koje je prije dvadesetak godina pisao u časopisu jedne minorne proustaške organizacije, a nastavno na sve već ranije otkrivene kontroverze, premijer je imao dovoljno razloga da se zahvali na suradnji ovom zagrebačkom povjesničaru.
No, barem zasad, Orešković - čovjek koji je očito nesklon donošenju naglih odluka - odlučio je Hasanbegovića zadržati u Vladi. U vladajućoj koaliciji očito su procijenili kako je nakon ministrova javnog distanciranja od ustaškog režima kriza barem privremeno sanirana, pogotovo s obzirom na činjenicu da ni šef Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac u Saboru nije izričito tražio njegovu smjenu.
Možda je takav stav premijera i očekivan - odlazak drugog ministra u desetak dana bio bi uistinu težak udarac za vladajuću koaliciju, a za razliku od Mije Crnoje kojeg se također pokušavalo sačuvati od smjene, u slučaju Hasanbegovića eventualne kaznene odgovornosti nema. Priča, dakle, spada u okvire političke i moralne odgovornosti - kategorije koje je šef HDZ-a već jednom opisao relativnima. Ipak, kratkoročne koristi od zaštite Hasanbegovića dugoročno bi se mogle pokazati iznimno skupima. Naime, svaki Hasanbegovićev ministarski potez u budućnosti u velikom dijelu javnosti će se promatrati i vrednovati kroz naočale njegovih ranijih ideoloških stavova.
Taj uteg bit će težak za cijelu Vladu, ne računajući i potencijalno negativne reakcije iz međunarodne zajednice. I sa svim tim problemima premijer Orešković mogao bi odlučiti živjeti samo kad bi znao da se oni u budućnosti neće nastaviti množiti otkrivanjem nekih novih problematičnih tekstova, fotografija, stavova ili izjava ministra kulture.
Svako takvo otkriće bilo bi novi potres za ionako poljuljanu Vladu, i to u trenucima kad i njoj i državi ponajviše treba baš stabilnost. Takva permanentna nesigurnost okruženje je od kojeg svaka vlada, s pravom, zazire. Rješenje za stabilizaciju, ironično, i dalje u svojim rukama drži baš Hasanbegović, koji bi se nakon distanciranja od ustaštva ipak trebao jasno distancirati i od filoustaškog establišmenta čiji je član, očito, bio kao mladić. Sve ostalo samo je nastavak rata u kojem, na koncu, ne može pobijediti.