Nema sumnje kako će Vladine proračunske smjernice - ovakve kakve su predstavljene - izazvati burne reakcije. Oporba će jamačno ukazivati na činjenicu da se nastavlja istim proračunskim putem koji su oni započeli, a vladajući u kampanji kritizirali. Fiskalni konzervativci, pak, očajavat će zbog nedostatka zazivanih rezova u javnoj potrošnji. Cinici zajedljivo pitati je li to proračun zaokreta kakav se tražio. Teško je takve prigovore proglasiti neosnovanima, činjenica je da se od Vlade očekivala nešto veća odlučnost u stabilizaciji javnih financija, naročito s obzirom na naslijeđeni rast BDP-a od 2 posto koji bi u sljedećoj godini trebao donijeti dodatnih tri milijarde kuna proračunskih prihoda.
Iako se silno trudio pokazati koje su objektivne prepreke većim zahvatima u javnu potrošnju, ministar financija narednih će dana gotovo sigurno biti suočen s optužbama za neambicioznost. Ipak, kako kaže zagorska poslovica - ‘na zadnjoj se štengi penezi broje’. Koliko će ‘peneza’ na kraju svog mandata izbrojati Orešković i Marić ipak će manje ovisiti o tome što su planirali, a više o tome koliko će biti disciplinirani u provedbi tog svog plana. Možda i najveći fiskalni krimen Milanovićeve vlade bila je nepodnošljiva lakoća kršenja proračunskih planova, gdje je učestalost rebalansa budžeta dosegnula karikaturalne razmjere.
Samo 2013. proračun je doživio tri rebalansa, a kuriozitet je da je inicijalno planirani deficit od deset milijardi kuna dosegnut već prije ljeta, izazivajući šaljive komentare kako bi Slavko Linić bio savršeni ministar financija na Veneri, jer na tom planetu godina traje samo 200 dana. Dakle, želi li napraviti iskorak u odnosu na svoje prethodnike, nova Vlada mora pokazati disciplinu pridržavanja vlastitih proračunskih planova, a uspjeh u tome trebao bi dovesti do rasta vjerodostojnosti i bolje pozicije na međunarodnim financijskim tržištima.
Uz to, nova Vlada ne smije ponoviti grešku Kukuriku koalicije iz zadnje godine mandata, kad je neočekivani rast proračunskih prihoda od 1,8 milijardi kuna umjesto u smanjenje deficita preusmjeren u potrošnju. Postoje šanse da se takav rast, ponajviše zbog dobre turističke sezone i jačeg efekta korištenja EU fondova, dogodi i ove godine, a u tom slučaju Vlada će morati zatomiti populistički instinkt potrošnje. Novi proračun, u tom kontekstu, zasigurno ne donosi revoluciju, no mogao bi biti početak pozitivne evolucije Hrvatske prema stanju ekonomske održivosti. Je li tomu tako jasnije će biti već na ljeto.