Negdje koncem devedesetih godina zagrebačkim je pločnicima prvi put nakon pada komunizma bjesnio pravi gangsterski rat. U svega nekoliko godina plaćeni su ubojice u gradskom centru ubili dva velika kriminalna bossa (Zlatka Bagarića i Vjeka Sliška), sačekuše i atentati bili su dnevna stvarnost, a "dečki s Knežije" i bosanska banda borili su se za kvartove i teritorij.
Nekako u to vrijeme sjedio sam na kavi s jednim pasioniranim filmofilom. Listali smo novine, a onda je on rekao: "Isuse, ovo je isto kao Scorseseov film!" Nije bila riječ tek o "nerdovskoj" primjedbi čovjeka čiji horizonti sežu do prve videoteke. Jer, gangsterski rat koji je u to doba Zagreb činio nesigurnim mjestom po nekim tipološkim značajkama kao da je potvrđivao tvrdnju Oscara Wildea da "život oponaša umjetnost". S jedne strane gangsterske bojišnice stajao je mafijaš-dobrotvor koji dariva župe i sanira klizališta, širi mrežu pomagača nebrojenim kumstvima i sitnim uslugama, a imperij gradi na duge staze tvorbom legalnih izvora novca u koje ulijeva podzemni profit. S druge strane stajao je iracionalni i neobuzdani kockar, čovjek koji misli od danas do sutra, ljubitelj glamura i egocentrik koji je zbog neobuzdane žudnje za moći zaljuljao barku i podzemno carstvo survao u ambis. U tom dvojstvu filmofil nije mogao ne prepoznati "Mean Streets", "Good Fellas", "Casino"…
Pravila ljudske ćudi
O čemu je riječ? Je li zaista tih devedesetih zagrebačko podzemlje imitiralo holivudske filmove, onako kako su beogradski "killeri" imitirali Tarantina i gangsta-rap? Teško. Prije će biti da gangsterski polusvijet i u Zagrebu i u Little Italy reguliraju ista pravila ljudske ćudi, ambicija i slabosti koja se nisu mnogo promijenila od grčkih mitova do danas. I prije će biti riječ o tome da Scorseseovi gangsterski filmovi nisu filmovi o nekoj specifičnoj kriminalnoj mikrokulturi, nego o lepezi pravila i ljudskih postupaka svojstvenih svakoj zatvorenoj, hijerarhijskoj organizaciji. Za Scorsesea, priča o organiziranom kriminalu tek je priča o odsječku društva koja vrijedi za društvo u cjelini.
Nasuprot humanističkom idealu građanskog društva, Scorsese prikazuje društvo koje je nepovratno razmrvljeno, atomizirano u zaraćena plemena, u rase žutih, crnih i crvenih mrava. U takvom društvu samo je jedan ljudski izbor: djelovati unutar svog mikrosvijeta, igrati po pravilima - ili htjeti nešto drugo. Ta mitološka, ikarovska tema ono je što je temeljno Scorseseov interes.
Scorsese i Francis Ford Coppola dva su redatelja "brat packa" sedamdesetih koji su iz temelja obilježili suvremeni gangsterski film. Učinili su to, međutim, na posve oprečne načine. Coppolini gangsterski filmovi su filmovi o kriminalnim feudalcima, o vrhu piramide. Govoreći o Coppoli, Scorsese je jednom rekao kako poštuje "Kuma", ali da su ti filmovi za njega ipak "odviše mitologija".
Sitni egzekutori
Scorsese u svojim filmovima na organizirani kriminal gleda odozdo, iz perspektive sitnih egzekutora, mafijaških potrčaka, vodonoša čiji je domet kompetencija polupati nečiji dućan, naplatiti dug ili ukloniti leš. Iz te žablje perspektive Scorsese u najboljim filmovima prikazuje gangsterski sustav kao - eto, sustav. U njemu postoje "mi" i "oni", postoje poslušni i neposlušni, gornji i donji. Sustavu se čovjek može prilagoditi ili ići protiv njega.
Ove tipične scorseseovske teme pojavljuju se i u gangsterskoj sagi "Departed" (Pokojni) koju ju je Scorsese napravio prema briljantnom hongkonškom filmu "Pakleni poslovi" ("Mou gaan dou" ili izvorno: "Hoću biti ti") koji su 2002. režirali Siu Fai Mak i Wai Keung Lau. Kao predložak za svoj film Scorsese je uzeo veliki hongkonški hit u kojem dvije glavne uloge - policajca uvučenog u mafiju i mafijaša uvučenog u policiju - glume prvorazredne kineske zvijezde Andy Lau i Tony Leung. Kineskog izvornika Scorsese se držao zapanjujuće vjerno. Poštovao je strukturu izvornog filma, uvrstio niz istovjetnih scena (recimo, motiv omotnice kao odgonetke, klopku u pornokinu….).
U odnosu na izvornik, Scorsese je dometnuo tek jedan nepotrebni ljubavni trokut, te zamršeni epiloški "rep" koji je - iskreno - i najtanji dio filma.
Gušter koji kreće s dna
Unatoč tomu što se izvornika držao sa skrušenim poštovanjem, Scorsese je, igrajući s njime, napravio film koji je zapravo do srži prožet scorseseovskom mitologijom. Kao u mnogim njegovim filmovima, i u ovom su konfrontirana dva zatvorena, hijerarhijska svijeta koji se u mnogo čemu uzajamno zrcale.
Kao i u drugim Scorseseovim gangsterskim filmovima, hijerarhija se prikazuje iz pozicije običnog pješaka, novaka, pridošlice koji kreće s dna. Samo ovaj put tih su "guštera" dvojica, a oba imaju misiju koja ih čini zasebnima - moraju razotkriti jedan drugog i srušiti piramidu kojoj pripadaju.
Pritom, kao ni dosad, Scorsese ne glamurizira gangsterski svijet. Njegova mafija je mafija radničkih katoličkih predgrađa, otrcanih kafeterija i loše odjevenih ljudi. Nasuprot svijeta policije, neona, klima-uređaja i odijela, irski banditi Franka Costella (Jack Nicholson) izgledaju kao šverceri iz Dubrave. Likovi "Pokojnog" mnogo su bliži Žaji Krojfu, Bagariću ili Pripuzu nego olimpijskom panteonu Coppolina "Kuma".
MEAN STREETS (1973.)
Prvi i ishodišni od Scorseseovih gangsterskih filmova. Robert De Niro i Harvey Keitel glume Johnnyja i Charliea, dva tipska karaktera Scorseseove gangsterske mitologije. Jedan je čovjek s ulice koji shvaća podzemlje kao sustav i djeluje po njegovim pravilima. Drugog godi neobuzdana ambicija koja uništava sve uokolo.
GOOD FELLAS (1990.)
Prvi dio duologije koju je Scorsese temeljio na knjigama novinara Nicholasa Pileggija. Film prati povijest malog irskog gangstera Henryja Hilla (Ray Liotta) koji se uspinje hijerarhijom sicilijanske mafije i završava kao zaštićeni svjedok. Tipični primjer za Scorseseovo prikazivanje kriminala "odozdo".
CASINO (1995.)
Nastao opet u suradnji s Pileggijem, "Casino" prikazuje svijet kocke Las Vegasa koji kontrolira organizirani kriminal. Umjetni blještavi rajevi izgrađeni opranim novcem u mnogo čemu su najava onog na što će Jadran ubrzo sličiti. Scorsese je film opisao ovako: "Raskoš, novac, sjaj. Ali bez seksa. Jedino što je bitno je moć."
GANGS OF NEW YORK (2002.)
Ponovo stalna Scorseseova "antropološka" tema - sukob urbanih plemena. Ovaj je put, međutim, sukob ambijentiran u New York 1863., a "plemena" su protestantski starosjedioci i doseljeni Irci.
DEPARTED (2006.)
Ponovo prikaz mafije kroz perspektivu regruta koji počinje s dna. Grad je ovaj put Boston, banda irska, a kriminalni novak (Di Caprio) ujedno policijska krtica.
Scorseseov "Dep-arted" ovih je tjedana krenuo u američka kina uz izniman uspjeh, u financijskom smislu rekordan za redatelja. I američke i europske kritike iznimno su povoljne, gotovo unisono pohvalne. Takav slučaj nije bio s nekoliko posljednjih Scorseseovih filmova. Mnogi komentatori - uključujući i mene - drže da Scorsese nije napravio ništa zaista bitno od "Casina". "Kundun" (1997) bio je privatni spiritualni spektakl bez odjeka. "Bringing Out a Dead" (1999) opravdano je komentiran kao podgrijavanje "Taksista". "Gangs of New York" (2002) spektakl je izveden iz jedne rečenice političke teze, a "Avijatičar" (2004) pobudio je kod kritike i publike nezainteresirano, hladno uvažavanje. "Pokojni" se stoga doima kao punokrvni redateljev come back.
Nažalost, nisam posve suglasan s takvom apsolutnom adoracijom Scorseseova filma. Ono što je u njemu najjače je ta paklenska geometrija priče koju je Scorsese preuzeo od sjajnog izvornik, ali i stigao malo pokvariti time što je previše prevagu stavio na lik Matta Damona, a manje na onaj Lea Di Caprija. Damonov lik predstavljen je kroz jasnu genezu, ali i "dovršen" kroz prekomjerno, barokno prefabuliran finale. Di Capriov dolazi niotkuda i ide nikamo.
Ipak, najvećim remetilačkim faktorom "Pokojnog" čini mi se Jack Nicholson, koji je pokvario valjda svaki film u kojem je igrao još od "Batmana". (Usput, znakovito je da je ovo prvi Nicholsonov film nakon tri godine, i tek šesti u posljednjih deset). Očito je bilo da Scorsese želi demitologizirati irsku bandu i dati joj kokošarski, bijedni štih. Ali, umjesto toga opet je dobio neobuzdanog Nicholsona koji fura svoj privatni film, a lik Costella dobio je nehotični dimenziju seoskog spadala.
Jurica Pavičić
Nekako u to vrijeme sjedio sam na kavi s jednim pasioniranim filmofilom. Listali smo novine, a onda je on rekao: "Isuse, ovo je isto kao Scorseseov film!" Nije bila riječ tek o "nerdovskoj" primjedbi čovjeka čiji horizonti sežu do prve videoteke. Jer, gangsterski rat koji je u to doba Zagreb činio nesigurnim mjestom po nekim tipološkim značajkama kao da je potvrđivao tvrdnju Oscara Wildea da "život oponaša umjetnost". S jedne strane gangsterske bojišnice stajao je mafijaš-dobrotvor koji dariva župe i sanira klizališta, širi mrežu pomagača nebrojenim kumstvima i sitnim uslugama, a imperij gradi na duge staze tvorbom legalnih izvora novca u koje ulijeva podzemni profit. S druge strane stajao je iracionalni i neobuzdani kockar, čovjek koji misli od danas do sutra, ljubitelj glamura i egocentrik koji je zbog neobuzdane žudnje za moći zaljuljao barku i podzemno carstvo survao u ambis. U tom dvojstvu filmofil nije mogao ne prepoznati "Mean Streets", "Good Fellas", "Casino"…
Pravila ljudske ćudi
O čemu je riječ? Je li zaista tih devedesetih zagrebačko podzemlje imitiralo holivudske filmove, onako kako su beogradski "killeri" imitirali Tarantina i gangsta-rap? Teško. Prije će biti da gangsterski polusvijet i u Zagrebu i u Little Italy reguliraju ista pravila ljudske ćudi, ambicija i slabosti koja se nisu mnogo promijenila od grčkih mitova do danas. I prije će biti riječ o tome da Scorseseovi gangsterski filmovi nisu filmovi o nekoj specifičnoj kriminalnoj mikrokulturi, nego o lepezi pravila i ljudskih postupaka svojstvenih svakoj zatvorenoj, hijerarhijskoj organizaciji. Za Scorsesea, priča o organiziranom kriminalu tek je priča o odsječku društva koja vrijedi za društvo u cjelini.
Nasuprot humanističkom idealu građanskog društva, Scorsese prikazuje društvo koje je nepovratno razmrvljeno, atomizirano u zaraćena plemena, u rase žutih, crnih i crvenih mrava. U takvom društvu samo je jedan ljudski izbor: djelovati unutar svog mikrosvijeta, igrati po pravilima - ili htjeti nešto drugo. Ta mitološka, ikarovska tema ono je što je temeljno Scorseseov interes.
Scorsese i Francis Ford Coppola dva su redatelja "brat packa" sedamdesetih koji su iz temelja obilježili suvremeni gangsterski film. Učinili su to, međutim, na posve oprečne načine. Coppolini gangsterski filmovi su filmovi o kriminalnim feudalcima, o vrhu piramide. Govoreći o Coppoli, Scorsese je jednom rekao kako poštuje "Kuma", ali da su ti filmovi za njega ipak "odviše mitologija".
Sitni egzekutori
Scorsese u svojim filmovima na organizirani kriminal gleda odozdo, iz perspektive sitnih egzekutora, mafijaških potrčaka, vodonoša čiji je domet kompetencija polupati nečiji dućan, naplatiti dug ili ukloniti leš. Iz te žablje perspektive Scorsese u najboljim filmovima prikazuje gangsterski sustav kao - eto, sustav. U njemu postoje "mi" i "oni", postoje poslušni i neposlušni, gornji i donji. Sustavu se čovjek može prilagoditi ili ići protiv njega.
Ove tipične scorseseovske teme pojavljuju se i u gangsterskoj sagi "Departed" (Pokojni) koju ju je Scorsese napravio prema briljantnom hongkonškom filmu "Pakleni poslovi" ("Mou gaan dou" ili izvorno: "Hoću biti ti") koji su 2002. režirali Siu Fai Mak i Wai Keung Lau. Kao predložak za svoj film Scorsese je uzeo veliki hongkonški hit u kojem dvije glavne uloge - policajca uvučenog u mafiju i mafijaša uvučenog u policiju - glume prvorazredne kineske zvijezde Andy Lau i Tony Leung. Kineskog izvornika Scorsese se držao zapanjujuće vjerno. Poštovao je strukturu izvornog filma, uvrstio niz istovjetnih scena (recimo, motiv omotnice kao odgonetke, klopku u pornokinu….).
U odnosu na izvornik, Scorsese je dometnuo tek jedan nepotrebni ljubavni trokut, te zamršeni epiloški "rep" koji je - iskreno - i najtanji dio filma.
Gušter koji kreće s dna
Unatoč tomu što se izvornika držao sa skrušenim poštovanjem, Scorsese je, igrajući s njime, napravio film koji je zapravo do srži prožet scorseseovskom mitologijom. Kao u mnogim njegovim filmovima, i u ovom su konfrontirana dva zatvorena, hijerarhijska svijeta koji se u mnogo čemu uzajamno zrcale.
Kao i u drugim Scorseseovim gangsterskim filmovima, hijerarhija se prikazuje iz pozicije običnog pješaka, novaka, pridošlice koji kreće s dna. Samo ovaj put tih su "guštera" dvojica, a oba imaju misiju koja ih čini zasebnima - moraju razotkriti jedan drugog i srušiti piramidu kojoj pripadaju.
Pritom, kao ni dosad, Scorsese ne glamurizira gangsterski svijet. Njegova mafija je mafija radničkih katoličkih predgrađa, otrcanih kafeterija i loše odjevenih ljudi. Nasuprot svijeta policije, neona, klima-uređaja i odijela, irski banditi Franka Costella (Jack Nicholson) izgledaju kao šverceri iz Dubrave. Likovi "Pokojnog" mnogo su bliži Žaji Krojfu, Bagariću ili Pripuzu nego olimpijskom panteonu Coppolina "Kuma".
MEAN STREETS (1973.)
Prvi i ishodišni od Scorseseovih gangsterskih filmova. Robert De Niro i Harvey Keitel glume Johnnyja i Charliea, dva tipska karaktera Scorseseove gangsterske mitologije. Jedan je čovjek s ulice koji shvaća podzemlje kao sustav i djeluje po njegovim pravilima. Drugog godi neobuzdana ambicija koja uništava sve uokolo.
GOOD FELLAS (1990.)
Prvi dio duologije koju je Scorsese temeljio na knjigama novinara Nicholasa Pileggija. Film prati povijest malog irskog gangstera Henryja Hilla (Ray Liotta) koji se uspinje hijerarhijom sicilijanske mafije i završava kao zaštićeni svjedok. Tipični primjer za Scorseseovo prikazivanje kriminala "odozdo".
CASINO (1995.)
Nastao opet u suradnji s Pileggijem, "Casino" prikazuje svijet kocke Las Vegasa koji kontrolira organizirani kriminal. Umjetni blještavi rajevi izgrađeni opranim novcem u mnogo čemu su najava onog na što će Jadran ubrzo sličiti. Scorsese je film opisao ovako: "Raskoš, novac, sjaj. Ali bez seksa. Jedino što je bitno je moć."
GANGS OF NEW YORK (2002.)
Ponovo stalna Scorseseova "antropološka" tema - sukob urbanih plemena. Ovaj je put, međutim, sukob ambijentiran u New York 1863., a "plemena" su protestantski starosjedioci i doseljeni Irci.
DEPARTED (2006.)
Ponovo prikaz mafije kroz perspektivu regruta koji počinje s dna. Grad je ovaj put Boston, banda irska, a kriminalni novak (Di Caprio) ujedno policijska krtica.
Scorseseovi gangsterski filmovi:
|
Scorseseov "Dep-arted" ovih je tjedana krenuo u američka kina uz izniman uspjeh, u financijskom smislu rekordan za redatelja. I američke i europske kritike iznimno su povoljne, gotovo unisono pohvalne. Takav slučaj nije bio s nekoliko posljednjih Scorseseovih filmova. Mnogi komentatori - uključujući i mene - drže da Scorsese nije napravio ništa zaista bitno od "Casina". "Kundun" (1997) bio je privatni spiritualni spektakl bez odjeka. "Bringing Out a Dead" (1999) opravdano je komentiran kao podgrijavanje "Taksista". "Gangs of New York" (2002) spektakl je izveden iz jedne rečenice političke teze, a "Avijatičar" (2004) pobudio je kod kritike i publike nezainteresirano, hladno uvažavanje. "Pokojni" se stoga doima kao punokrvni redateljev come back.
'Pokojni': Demitologizacija irske bande u filmu osrednje kvalitete
|
| POKOJNI (Departed, SAD 2003.), režija: Martin Scorsese, scenarij: William Monahan, uloge: Matt Damon, Leonardo di Caprio, Jack Nicholson, Mark Wahlberg, Martin Sheen, Vera Farmiga, Ray Winstone, Alec Baldwin
|
Ipak, najvećim remetilačkim faktorom "Pokojnog" čini mi se Jack Nicholson, koji je pokvario valjda svaki film u kojem je igrao još od "Batmana". (Usput, znakovito je da je ovo prvi Nicholsonov film nakon tri godine, i tek šesti u posljednjih deset). Očito je bilo da Scorsese želi demitologizirati irsku bandu i dati joj kokošarski, bijedni štih. Ali, umjesto toga opet je dobio neobuzdanog Nicholsona koji fura svoj privatni film, a lik Costella dobio je nehotični dimenziju seoskog spadala.
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....