Allison Braun seksualna je terapeutkinja i - praktična kršćanka. Godinama se borila s osjećajem krivnje zbog svoje seksualnosti, a društvo (crkva) u tom osjećaju krivnje nisu ni malo pomogli.
Dapače, produbljivali su ga. No, Allison je našla način kako da se oslobodi i da doista spozna kako u zadovoljstvu nema ničeg lošeg, nezdravog, grešnog.
Nakon što je sama ozdravila, savjetuje drugim ženama kako da prigrle seksualnu stranu svoje ličnosti.
Allison tako na portalu Elephant Journal piše:
'Moj strah od samozadovoljavanja počeo je onoga dana kad je u mojoj crkvi s radom počela grupa podrške za dječake 'ovisne' o masturbiranju. Bilo mi je oko 13 godina i hormoni su mi divljali. Pomislila sam da svakako moram prestati s time!
Tada mi je sinulo! Ne samo da je samozadovoljavanje grešna aktivnost, nego sam ja i jedina djevojčica koja to radi jer u crkvi nije bilo nikakve grupe podrške za curice.
Koliko mi je bilo poznato, ja sam bila jedina djevojka koji si je tako malo davala oduška – osim udanih žena i lakih cura koje su već iskusile seks. Nisam imala pojma kako stojim u usporedbi s drugim curama jer to nije tema o kojoj se govori. Pogotovo ne među djevojkama.
Nakon par dana i zahvaljujući silnoj volji, suspregnula sam nagon.
U tom periodu mislila sam da je orgazam – i bilo koje drugo zadovoljstvo – općenito nešto pogrešno i sramotno. Do orgazma se trebalo doći brzo i za to vrijeme biti dobro skriven pod pokrivačem. To je ujedno značilo da je zadovoljstvo bilo samo polovično jer je bilo povezano s osjećajem krivnje prije i poslije samog čina.
U to vrijeme nisam imala pojma koliko je česta ta situacija niti koliki će utjecaj imati na moj seksualni život kasnije.
Kako sam odrastala, sve sam češće razdvajala zadovoljstvo (naročito ono seksualno) od pojma 'dobro' ili 'zdravo'.
Osjećala sam tu unutarnju bitku između tijela i uma. Za mene je to bilo tako prirodno. Kao da je moje tijelo znalo put do prosvjetljenja, zadovoljstva, svrhe i ozdravljenja – no moj je um je bio naučen da preispituje to znanje. Ta se borba nastavila i sljedećih nekoliko godina.
Na nesreću, kao što je i u slučaju mnogih drugih žena, morale su se dogoditi neke ozbiljne stvari prije nego se vratim tom originalnom znanju mojeg tijela.
Ozbiljne stvari?
Da, ozbiljne. Poput nasilnih seksualnih situacija, vjerovanja drugima više nego sebi, tjeskobe, raka kože, seksualno prenosivih bolesti i, najgore od svega, manjka saznanja o tome tko sam ja zapravo.
Nekoliko tih stvari trebalo se dogoditi prije nego li sam uvidjela dublju vezu između mojeg samopouzdanja, izražavanja svojih osjećaja i zdravlja te onoga kako sam se osjećala u pogledu moje seksualnosti i njenog izražavanja.
Na mojem putu prema osobnom rastu i zdravlju, primila sam mnoge potvrde o sudjelovanju na raznim radionicama i tečajevima. Čak sam dobila i diplomu iz prirodnog zdravlja. No tek kad sam prihvatila i prigrlila izražavanje svoje seksualnosti, počela sam se osjećati potpunom.
Morala sam pronaći način da stopim znanje svojeg tijela i otpor koji je pružao um.
To moje putovanje prema osobnom rastu još uvijek traje i znam da je riječ o ozdravljenju koje nikada neće biti do kraja završeno. No postoji nekoliko ključnih događaja koji su mi pomogli premostiti teške trenutke:
1. Dozvoljeno mi je biti seksualnom osobom. I samo da razjasnimo – nisam opsjednuta seksom, pa pod pojmom 'prihvatiti sebe kao seksualnu osobu' mislim prihvatiti svoju seksualnost kao sastavni dio sebe. To nije i ne treba biti nešto potisnuto duboko u nutrinu.
2. Govorim o tome.
3. Spajam svoje tijelo i um kroz pokret, posebno ples.
Sada u svakodnevnom životu spajam pojmove zadovoljstva i dobra i svjesna sam da je ta borba između tjelesnog znanja i opiranja uma nešto s čime su suočene žene diljem svijeta.
Ono što sam primijetila kod sebe i drugih žena je da kad si dozvolimo uživati u životu i seksu i kad shvatimo da je to naše pravo, tek tada možemo osjetiti autentično zadovoljstvo i svakodnevica se počinje mijenjati.
Bez obzira na to kakve ste poruke primali tijekom godina, znajte da vas vaša autentična seksualnost može ozdraviti. I zabavno je! To putovanje nikad neće biti završeno, ali ga je svejedno vrijedno započeti.'