Masturbacija nije ljubav

Sasvim nepriličan naslov za propovijed. O tome se, ako baš treba, govori u ispovjedaonici. Ali sad je to izašlo na ulicu, u mnoge kioske. Knjižica se zove “Umijeće orgazma”. I svako ga dijete može kupiti za deset kuna i time se “nadahnjivati”.

Izravno se to povezuje s vjeronaukom.

Naš novinar prošlog četvrtka na istaknutoj posljednjoj stranici piše: “kao dječacima na vjeronaku su nam govorili da je masturbacija smrtni grijeh. Danas, evo, nauka smatra masturbaciju normalnom seksualnom aktivnošću.”

Opet, eto, Crkva jedno, a neka nauka drugo. Ali, niti je do kraja točno to što o Crkvi piše. Niti će se ozbiljni znanstvenik potpisati pod to što se nauci pripisuje.

Da, u Crkvi se masturbacija (samozadovoljavanje) smatra prijestupom koji može biti i smrtni grijeh.

Ali se upozorava da to često nije smrtni grijeh, jer onaj tko se samozadovoljava može ne biti svjestan koliko je to zlo. Kad radi ono što ne smatra grijehom - ne upisuje mu se u grijeh.

Zna se, naime, da vrlo mnogo mladih prolazi kroz razdoblje kad to većina radi. A nitko ne kaže da je sva ta većina odmah u paklu. Iz starog priručnika moralne teologije sam upamtio:

“Pueri et rudes possunt nescire malitiam polutionis” - što znači da nedorasli i nepoučeni mogu ne znati da je polucia, masturbacija, zlo. Mladi rastu pa to redovito shvate i u tome ne ostaju, nego teže za drugačijom nasladom u ljubavi. Koliko je tko Bogu kriv, to s Bogom u kajanju i ispovijedi rješava.

I nitko razuman od toga ne pravi problem.

Ali kad smo već na tome - treba jasno reći da masturbacija zapravo ne postiže ni pravi orgazam, pravi zanos. Jer, pravi zanos ljubavi u cjelini osobe postiže se samo u ljubavnom predanju, u uzajamnom darivanju.

Samozadovoljavanje vodi u splasnuće požude, a ne u zanos ljubavi. Tko to zamijeni može do kraja ostati u području požude, a nikad se ne vinuti u zanos ljubavi. Crkva - više ili manje vješto - na to upozorava.