S depresijom živim jako dugo, vjerojatno mi je bar nekoliko godina trebalo da je potpuno osvijestim. To što sam nesretna dugo mi je bila nepovoljna životna činjenica i nije me zanimao rad na sebi, sve su mi to bile dosadne tlapnje 'gurua' za samopomoć.
Valjda mi je puno lakše bilo ljutiti se na život i ljude oko sebe. Još dok sam se ljutila bilo je dobro, ali onda sam pala u melankoliju i počela se sažalijevati, prestala pokazivati interes za bilo što i za bilo koga oko sebe. Liječim se posljednje dvije godine i sve vrijeme imam uspone i padove.
KOMENTAR: Tvornice lijekova poput duhanske industrije. Taje.
Moja 'prava' depresija počela je odlaskom u mirovinu. Iza mene je bilo dinamičnih 60 godina života, karijera, poslovni kontakti, putovanja po svijetu, odgoj troje djece koja su sva otišla daleko od doma, dobar brak s mužem koji je preminuo… Puno se toga skupilo u kratkom vremenu, a najviše me je ubijalo to što nikome nisam više trebala - kaže umirovljena profesorica i znanstvenica njegovanog izgleda, na kojoj je laiku teško zamijetiti tragove depresije.
Mislim da ću uskoro biti sretna i bez lijekova. Lijek je 'naučio' mozak da stvara serotonin, ja sam si složila život, stvorila dobre navike i sad sam dobro
Gospođa posljednje dvije godine više ili manje redovito odlazi na psihoterapiju i pije antidepresive. U prvo je vrijeme, priča mirnim glasom, odbijala lijekove.
- Više mi je psihijatara, jer sam ih mijenjala, sugeriralo da bi uz psihoterapiju trebala uzimati i antidepresive, ali ja sam to odbijala. Ne volim lijekove, uvijek mislim da oni više truju nego ozdravljuju i izbjegavam ih cijeli život, ne samo antidepresive nego i druge medikamente.
Drugo, jako sam se bojala da ću, počnem li uzimati lijekove, postati ovisna. To mi se činilo strašnim, pomisao da ne možeš funkcionirati bez antidepresiva dugo me je tjerala da se oslanjam isključivo na razgovore s psihijatrima i dvije prijateljice koje su i same imale depresivne epizode pa imaju dosta iskustva. Sve se promijenilo kad sam, nezadovoljna drugim po redu psihijatrom kod kojeg sam išla na psihoterapiju, krenula kod - trećeg. Prva dvojica su bili stariji stručnjaci, ljudi bliski mojoj generaciji, ovaj treći je bio relativno mlad čovjek, ali na nekoliko sam strana čula da je dobar. Taj mi je čovjek u prvih 15 minuta razgovora pokazao skicu ljudskog mozga koji je bio iscrtan raznim bojama.
- Objasnio mi je da depresiju uzrokuje i kemijski disbalans u mom mozgu, da mi mozak nema dovoljno hormona sreće te da tablete služe upravo tome - da nadoknade taj manjak, da potaknu stvaranje hormona sreće. Kad sam vidjela tu vrlo transparentnu skicu mozga i čula plastično objašnjenje, svi su moji argumenti protiv lijekova pali u vodu i bez imalo dvojbe sam u ljekarni u susjedstvu podigla antidepresive - kaže, prevrćući u ruci šalicu zelenog čaja.
No, ni konačna odluka da uzme antidepresive nije odmah počela rješavati problem. - Stvar je u tome da je na tržištu danas prilično velika ponuda. Ima ih pet-šest 'popularnih' koje liječnici vole propisivati, ali i tu vam nerijetko treba neko vrijeme da među njima 'prepoznate' pravi.
Kad su mi dali prve lijekove, rekli su da rezultate mogu očekivati tek za tri tjedna jer lijeku treba najmanje toliko vremena da počne djelovati. Ja sam ga pila oko mjesec dana i nisam primijetila nikakvo poboljšanje. Bila sam jako nestrpljiva.
Moja poznanica, također oboljela od depresije, baš je s tim lijekom imala odlično iskustvo, a meni su to bili bomboni. Rezultat nula. Samo sam tonula još dublje, jer kad sam se već konačno odlučila uzeti antidepresiv, a on nije djelovao, činilo mi se da sam baš jako duboko potonula. Tako sam se emocionalno osjećala, racionalno sam znala da bi trebala probati s nekim drugim lijekom ili još neko vrijeme nastaviti s tim istim koji sam već uzimala. Nakon mjesec dana psihijatar mi je pripisao kombinaciju drugih lijekova. S tim sam imala sreće. Efekt je bio jako dobar. Uzimala sam ih redovito i osjećala sam se mnogo bolje.
Lijek je samo pomoć u krizi, tu je da oboljelog 'pokrpa', da čovjek može funkcionirati, ići na psihoterapiju i dublje mijenjati stvari. Ostane li oboljeli samo na lijekovima, bez redovitog odlaska psihijatru, depresije se teško riješiti, smatra naša sugovornica.
- Antidepresivi se moraju uzimati redovito. To nisu tablete za glavobolju, pa da ih sami sebi ordinirate tu i tamo, kad vam ustrebaju, kad osjetite luđački pritisak u čelu… Ja sam napravila grešku što sam se sama išla igrati doktora.
Pila sam antidepresive možda tri, četiri mjeseca, osjećala sam se puno bolje, ponovno sam mogla dobro spavati, vratilo mi se nešto volje za one male svakodnevne stvari koje su me prije jako radovale, opet sam počela planinariti, natjerala sam se čak otići i na premijeru (loše predstave) u kazalište.
Čak sam i otputovala u posjet djeci i unucima što mi je u doba najgore krize bilo nezamislivo, jer tad mi se nije dalo otići do placa i oprati zube, a kamoli putovati. To dobro stanje trajalo je nekoliko tjedana i činilo mi se da je glupo da se trujem s lijekovima kad sam već puno bolje.
Prestala sam uzimati lijek, a i jako sam prorijedila odlaske psihijatru. Nije prošlo dugo, a mene je ponovo uhvatilo staro stanje… opet sam bila loše. Nisam se tada odmah vratila doktoru, opet sam se mučila nekoliko mjeseci dok se ponovo nisam odlučila naručiti.
Uslijedio je novi krug - tri, četiri puta mjesečno odlazila sam na psihoterapiju i ponovno uzimala lijekove. Osim toga, doktor mi je objasnio da se s tih lijekova, jednom kad se odlučimo na to, trebam 'skidati' postepeno, a ne da ih odjednom prestanem piti. Nisam sigurna je li ona kriza kad sam prestala piti lijekove vezana samo uz to. Tad sam imala i drugih problema, nekoliko teških stresova i moguće da je i to razlog da se depresija vratila. Ja se zapravo nikad nisam pomirala s činjenicom da pijem lijekove, moj strah od navikavanja na njih i dalje je golem…
Tip sam osobe koja se puno lagodnije osjeća s psihoterapijom negoli s antidepresivom. U mojim godinama čovjek se teško mijenja, ali kad vam voda dođe do grla naprosto morate nešto poduzeti, morate se mijenjati pa makar imali i 84, a ne 64. Ja mislim da sam puno napravila. I da ću uskoro biti sretna i bez lijekova. Lijek je možda 'naučio' moj mozak da stvara serotonin, ja sam si u međuvremenu složila život, stvorila dobre navike i sad sam stvarno dobro, zaključuje naša sugovornica.
Rezultate ovih dana objavljenog američkog istraživanja koje tvrdi da antidepresivi nove generacije kod najvećeg broja osoba sa srednje teškim depresijama imaju gotovo isti učinak kao i lažni, placebo lijekovi, dr. Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče, komentira nevoljko. Kaže da još nije čitao to istraživanje, ali smatra da su takvi zaključci neozbiljni.
- U najmanju ruku treba staviti pod lupu rezultate tog istraživanja, jer je do sada napravljeno mnogo istraživanja i objavljeno na tisuće članaka koji govore da selektivni inhibitori ponovne pohrane serotina, a to su ti lijekovi koji se ovdje apostrofiraju, daju dobre rezultate. To je skupina lijekova koja je zadnjih 15 ili 20 godina na tržištu i oni imaju niske nuspojave, pa su u tom pogledu bolji od klasičnih, tzv. cikličkih antidepresiva koji su pronađeni prije 40-ak godina. Ja nisam nikad znanstveno valorizirao njihove rezultate, već klinički iskustveno, a moje je iskustvo da su to dobri lijekovi. Bolji su od klasičnih antidepresiva zbog blažih nuspojava, manje su štetni.
Imam milijun primjera iz prakse gdje su ti lijekovi dobro djelovali. Možda treba dodati da su članak o tom novom istraživanju o antidepresivima napisali psiholozi, a tu onda postoji pitanje kompetencije, jer medikamenti nisu područje s kojim se bave psiholozi - komentira dr. Jukić. Prof. dr. Ljubomir Hotujac, savjetnik Klinike za psihijatriju KBC-a Rebro i predsjednik Hrvatskog psihijatrijskog društva također misli da je istraživanje američkih znanstvenika koji tvrde da su antidepresivi učinkoviti koliko i lažni lijekovi - promašeno.
- Antidepresivi se ispituju po vrlo složenoj i sofisticiranoj metodi, uvijek se novi antidepresivi ispituju u usporedbi sa starima i istodobno u usporedbi s placebom i onda se, naravno, ti rezultati analiziraju, podvrgavaju određenim statističkim procedurama.
Apsolutno je sigurno dokazan učinak antidepresiva i tu nema, ponavljam, nikakve dvojbe - komentira dr. Hotujac, koji ima trideset godina prakse u liječenju depresivnih osoba: - Antidepresivi depresivnoj osobi, a depresivna osoba je jedna od najtužnijih na svijetu, definitivno mogu ponovo vratiti svjetlost života. Kad čovjek radi s takvim bolesnicima, onda to zaista doživi.
Ovakve neodgovorne priče kao što je ta o antidepresivima koji su zapravo placebo, su priče koje zamagljuju stvari, to pišu ljudi koji očito nemaju puno veze s psihijatrijom, a još manje s bolesnicima oboljelima od depresije i s njihovim liječenjem. Depresija je ozbiljna bolest, stopa suicida kod depresivnih bolesnika je 17 posto, prema tome to nije bolest koju možete zanemariti i odgoditi liječenje.
Liječenje depresije je dugotrajan proces, ne događa se preko noći, i ako je riječ o težim slučajevima antidepresivi se trebaju uzimati barem godinu dana da bi se spriječilo ponovno javljanje bolesti, što se vrlo često i događa - rezolutan je dr. Hotujac.
Naravno, niti jedan lijek se ne koristi, a da se dobro ne razmotre svi razlozi za i protiv njegova propisivanja. Jasno da blage depresije ne zahtijevaju primjenu antidepresiva, da se blage depresije mogu liječiti psihoterapijskim mjerama.
Važno je znati da su psihoterapija i farmakoterapija jednako bitne u uspješnom liječenju. Kad se dijagnosticira teža depresija, onda treba primijeniti antidepresive. Liječenje depresije je dugotrajan proces, ne događa se preko noći, i ako je riječ o težim slučajevima antidepresivi se trebaju uzimati barem godinu dana da bi se spriječilo ponovno javljanje bolesti, što se vrlo često i događa - rezolutan je dr. Hotujac.
Što je s navikavanjem na lijekove, kako se nakon godinu dana života s antidepresivima odlučiti nastaviti bez njih? - Naravno da pri se prestanku uzimanja lijeka koji koristite godinu dana javljaju određene promjene, ima određenih simptoma koji nisu dramatični i koji prestaju kroz relativno kratko vrijeme. Dr. Hotujac upozorava da je teško depresivne ljude odvlačiti od lijekova opasno. To su ljudi kojima treba pomoći da pristanu na liječenje, a ne pričati im o tome da su antidepresivi placebo.
Depresija je još pomalo stigmatizirana, ali treba shvatiti da depresija nije znak moralne slabosti, već je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri čemu važnu ulogu igra naslijeđe, stres, način života.
Mladen Milošević: Otkad pijem antidepresiv, opet normalno živim
Veliki broj hrvatskih branitelja obolio je nakon rata od depresije. Jedan od njih otkrio je Jutarnjem listu koliko su mu pomogli lijekovi
Depresija u Hrvaskoj pogađa oko 250 tisuća ljudi, a ona je razlog invalidnosti kod 20.165 Hrvata. Branitelji i njihove obitelji su populacija koja zbog ratnih strahota u Hrvatskoj spada u grupu ljudi koji pojačano troše lijekove, među njima i antidepresive.
Prema podacima Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 43.643 branitelja ima neki oblik invalidnosti, a uz najčešću dijagnozu PTSP-a, ozlijede mišića s poremećajima u pokretu, veliki dio njih ima dijagnozu različitih neuroza ili psihoza. Predsjednik udruge branitelja liječenih od PTSP-a Knina Mladen Milošević otvoreno priznaje kako Seroxat uzima već tri godine te tvrdi kako mu je taj antidepresiv definitivno pomogao.
Bez pravog osjećaja
- Otkad uzimam Seroxat, sasvim mi je dobro. Prije sam bio anksiozan, odnosno napet, nemiran, razdražljiv, pun strepnje, imao sam napadaje panike. Teško sam funkcionirao, a sada opet potpuno normalno živim.
Nemam nikakvih simptoma - priča Milošević. Njegova dnevna doza je 25 miligrama, svako jutro jedna tableta. Kaže kako većina njegovih suboraca iz udruge koji su na medikamentima također pije upravo Seroxat ili Xelex. Milošević priznaje kako je u početku liječenja uzimao Prozac, no takva se terapija kod njega pokazala izrazito lošom.
- Kada sam uzmio Prozac osjećao sam se potpuno 'high life'. Bez ikakvog osjećaja za okolinu, potpuno sam se gubio. Sa Seroxatom pak nemam takvih tegoba. Kod mene on djeluje potpuno normalno - ističe Milošević. Koliko zna, rijetki su branitelji liječeni od PTSP-a kojima psihijatri propisuju Prozac.
- Siguran sam da ćete od svih koji uzimaju Seroxat čuti ista iskustva kao moja - smatra Milošević. Nikad od niti jednog branitelja koji se liječe od PTSP-a i troše upravo Seroxat nije čuo da se žale na nuspojave, ili na to da im nije donio pozitivan učinak.
- Sva ta istraživanja djeluje li neki lijek ili ne, nisu ništa drugo nego obične farmaceutske patke odnosno borba proizvođača lijekova - uvjeren je Milošević. Unatoč rezultatima istraživanja, tvrdi kako ne namjerava prestati piti Seroxat.
Vratite lijek na listu!
- Ne sramim se toga niti išta skrivam. PTSP je bolest kao i svaka druga. Treba priznati da si bolestan i liječiti se - poručuje Milošević. A koliko su antidepresivi važni za liječenje branitelja oboljelih od PTSP-a svjedoči i inicitijativa spomenute udruge iz Knina kojoj je upravo Milošević predsjednik. Njihova udruga je, podsjeća, skupila potporu još 14 udruga za svoj zahtjev da se na listu lijekova HZZO-a vrati Coaxil.
- To je prema svim iskustvima branitelja s psihičkim problemima zasigurno jedan od najboljih antidepresiva. Tražimo zato da ga se opet vrati na listu jer je braniteljima puno izdvajati 50 kuna za jednu kutiju lijeka - objašnjava nam Mladen Milošević. (Suzana Barilar)
Karmela Devčić
Valjda mi je puno lakše bilo ljutiti se na život i ljude oko sebe. Još dok sam se ljutila bilo je dobro, ali onda sam pala u melankoliju i počela se sažalijevati, prestala pokazivati interes za bilo što i za bilo koga oko sebe. Liječim se posljednje dvije godine i sve vrijeme imam uspone i padove.
KOMENTAR: Tvornice lijekova poput duhanske industrije. Taje.
Moja 'prava' depresija počela je odlaskom u mirovinu. Iza mene je bilo dinamičnih 60 godina života, karijera, poslovni kontakti, putovanja po svijetu, odgoj troje djece koja su sva otišla daleko od doma, dobar brak s mužem koji je preminuo… Puno se toga skupilo u kratkom vremenu, a najviše me je ubijalo to što nikome nisam više trebala - kaže umirovljena profesorica i znanstvenica njegovanog izgleda, na kojoj je laiku teško zamijetiti tragove depresije.
Mislim da ću uskoro biti sretna i bez lijekova. Lijek je 'naučio' mozak da stvara serotonin, ja sam si složila život, stvorila dobre navike i sad sam dobro
|
- Više mi je psihijatara, jer sam ih mijenjala, sugeriralo da bi uz psihoterapiju trebala uzimati i antidepresive, ali ja sam to odbijala. Ne volim lijekove, uvijek mislim da oni više truju nego ozdravljuju i izbjegavam ih cijeli život, ne samo antidepresive nego i druge medikamente.
Drugo, jako sam se bojala da ću, počnem li uzimati lijekove, postati ovisna. To mi se činilo strašnim, pomisao da ne možeš funkcionirati bez antidepresiva dugo me je tjerala da se oslanjam isključivo na razgovore s psihijatrima i dvije prijateljice koje su i same imale depresivne epizode pa imaju dosta iskustva. Sve se promijenilo kad sam, nezadovoljna drugim po redu psihijatrom kod kojeg sam išla na psihoterapiju, krenula kod - trećeg. Prva dvojica su bili stariji stručnjaci, ljudi bliski mojoj generaciji, ovaj treći je bio relativno mlad čovjek, ali na nekoliko sam strana čula da je dobar. Taj mi je čovjek u prvih 15 minuta razgovora pokazao skicu ljudskog mozga koji je bio iscrtan raznim bojama.
- Objasnio mi je da depresiju uzrokuje i kemijski disbalans u mom mozgu, da mi mozak nema dovoljno hormona sreće te da tablete služe upravo tome - da nadoknade taj manjak, da potaknu stvaranje hormona sreće. Kad sam vidjela tu vrlo transparentnu skicu mozga i čula plastično objašnjenje, svi su moji argumenti protiv lijekova pali u vodu i bez imalo dvojbe sam u ljekarni u susjedstvu podigla antidepresive - kaže, prevrćući u ruci šalicu zelenog čaja.
No, ni konačna odluka da uzme antidepresive nije odmah počela rješavati problem. - Stvar je u tome da je na tržištu danas prilično velika ponuda. Ima ih pet-šest 'popularnih' koje liječnici vole propisivati, ali i tu vam nerijetko treba neko vrijeme da među njima 'prepoznate' pravi.
Kad su mi dali prve lijekove, rekli su da rezultate mogu očekivati tek za tri tjedna jer lijeku treba najmanje toliko vremena da počne djelovati. Ja sam ga pila oko mjesec dana i nisam primijetila nikakvo poboljšanje. Bila sam jako nestrpljiva.
Moja poznanica, također oboljela od depresije, baš je s tim lijekom imala odlično iskustvo, a meni su to bili bomboni. Rezultat nula. Samo sam tonula još dublje, jer kad sam se već konačno odlučila uzeti antidepresiv, a on nije djelovao, činilo mi se da sam baš jako duboko potonula. Tako sam se emocionalno osjećala, racionalno sam znala da bi trebala probati s nekim drugim lijekom ili još neko vrijeme nastaviti s tim istim koji sam već uzimala. Nakon mjesec dana psihijatar mi je pripisao kombinaciju drugih lijekova. S tim sam imala sreće. Efekt je bio jako dobar. Uzimala sam ih redovito i osjećala sam se mnogo bolje.
Lijek je samo pomoć u krizi, tu je da oboljelog 'pokrpa', da čovjek može funkcionirati, ići na psihoterapiju i dublje mijenjati stvari. Ostane li oboljeli samo na lijekovima, bez redovitog odlaska psihijatru, depresije se teško riješiti, smatra naša sugovornica.
| Lijek je samo pomoć u krizi, tu je da oboljelog 'pokrpa', da čovjek može funkcionirati, ići na psihoterapiju i dublje mijenjati stvari. Ostane li oboljeli samo na lijekovima, bez redovitog odlaska psihijatru, depresije se teško riješiti, smatra naša sugovornica. |
Pila sam antidepresive možda tri, četiri mjeseca, osjećala sam se puno bolje, ponovno sam mogla dobro spavati, vratilo mi se nešto volje za one male svakodnevne stvari koje su me prije jako radovale, opet sam počela planinariti, natjerala sam se čak otići i na premijeru (loše predstave) u kazalište.
Čak sam i otputovala u posjet djeci i unucima što mi je u doba najgore krize bilo nezamislivo, jer tad mi se nije dalo otići do placa i oprati zube, a kamoli putovati. To dobro stanje trajalo je nekoliko tjedana i činilo mi se da je glupo da se trujem s lijekovima kad sam već puno bolje.
Prestala sam uzimati lijek, a i jako sam prorijedila odlaske psihijatru. Nije prošlo dugo, a mene je ponovo uhvatilo staro stanje… opet sam bila loše. Nisam se tada odmah vratila doktoru, opet sam se mučila nekoliko mjeseci dok se ponovo nisam odlučila naručiti.
Uslijedio je novi krug - tri, četiri puta mjesečno odlazila sam na psihoterapiju i ponovno uzimala lijekove. Osim toga, doktor mi je objasnio da se s tih lijekova, jednom kad se odlučimo na to, trebam 'skidati' postepeno, a ne da ih odjednom prestanem piti. Nisam sigurna je li ona kriza kad sam prestala piti lijekove vezana samo uz to. Tad sam imala i drugih problema, nekoliko teških stresova i moguće da je i to razlog da se depresija vratila. Ja se zapravo nikad nisam pomirala s činjenicom da pijem lijekove, moj strah od navikavanja na njih i dalje je golem…
Tip sam osobe koja se puno lagodnije osjeća s psihoterapijom negoli s antidepresivom. U mojim godinama čovjek se teško mijenja, ali kad vam voda dođe do grla naprosto morate nešto poduzeti, morate se mijenjati pa makar imali i 84, a ne 64. Ja mislim da sam puno napravila. I da ću uskoro biti sretna i bez lijekova. Lijek je možda 'naučio' moj mozak da stvara serotonin, ja sam si u međuvremenu složila život, stvorila dobre navike i sad sam stvarno dobro, zaključuje naša sugovornica.
Rezultate ovih dana objavljenog američkog istraživanja koje tvrdi da antidepresivi nove generacije kod najvećeg broja osoba sa srednje teškim depresijama imaju gotovo isti učinak kao i lažni, placebo lijekovi, dr. Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče, komentira nevoljko. Kaže da još nije čitao to istraživanje, ali smatra da su takvi zaključci neozbiljni.
- U najmanju ruku treba staviti pod lupu rezultate tog istraživanja, jer je do sada napravljeno mnogo istraživanja i objavljeno na tisuće članaka koji govore da selektivni inhibitori ponovne pohrane serotina, a to su ti lijekovi koji se ovdje apostrofiraju, daju dobre rezultate. To je skupina lijekova koja je zadnjih 15 ili 20 godina na tržištu i oni imaju niske nuspojave, pa su u tom pogledu bolji od klasičnih, tzv. cikličkih antidepresiva koji su pronađeni prije 40-ak godina. Ja nisam nikad znanstveno valorizirao njihove rezultate, već klinički iskustveno, a moje je iskustvo da su to dobri lijekovi. Bolji su od klasičnih antidepresiva zbog blažih nuspojava, manje su štetni.
Imam milijun primjera iz prakse gdje su ti lijekovi dobro djelovali. Možda treba dodati da su članak o tom novom istraživanju o antidepresivima napisali psiholozi, a tu onda postoji pitanje kompetencije, jer medikamenti nisu područje s kojim se bave psiholozi - komentira dr. Jukić. Prof. dr. Ljubomir Hotujac, savjetnik Klinike za psihijatriju KBC-a Rebro i predsjednik Hrvatskog psihijatrijskog društva također misli da je istraživanje američkih znanstvenika koji tvrde da su antidepresivi učinkoviti koliko i lažni lijekovi - promašeno.
- Antidepresivi se ispituju po vrlo složenoj i sofisticiranoj metodi, uvijek se novi antidepresivi ispituju u usporedbi sa starima i istodobno u usporedbi s placebom i onda se, naravno, ti rezultati analiziraju, podvrgavaju određenim statističkim procedurama.
Apsolutno je sigurno dokazan učinak antidepresiva i tu nema, ponavljam, nikakve dvojbe - komentira dr. Hotujac, koji ima trideset godina prakse u liječenju depresivnih osoba: - Antidepresivi depresivnoj osobi, a depresivna osoba je jedna od najtužnijih na svijetu, definitivno mogu ponovo vratiti svjetlost života. Kad čovjek radi s takvim bolesnicima, onda to zaista doživi.
Ovakve neodgovorne priče kao što je ta o antidepresivima koji su zapravo placebo, su priče koje zamagljuju stvari, to pišu ljudi koji očito nemaju puno veze s psihijatrijom, a još manje s bolesnicima oboljelima od depresije i s njihovim liječenjem. Depresija je ozbiljna bolest, stopa suicida kod depresivnih bolesnika je 17 posto, prema tome to nije bolest koju možete zanemariti i odgoditi liječenje.
Liječenje depresije je dugotrajan proces, ne događa se preko noći, i ako je riječ o težim slučajevima antidepresivi se trebaju uzimati barem godinu dana da bi se spriječilo ponovno javljanje bolesti, što se vrlo često i događa - rezolutan je dr. Hotujac.
|
|
Važno je znati da su psihoterapija i farmakoterapija jednako bitne u uspješnom liječenju. Kad se dijagnosticira teža depresija, onda treba primijeniti antidepresive. Liječenje depresije je dugotrajan proces, ne događa se preko noći, i ako je riječ o težim slučajevima antidepresivi se trebaju uzimati barem godinu dana da bi se spriječilo ponovno javljanje bolesti, što se vrlo često i događa - rezolutan je dr. Hotujac.
Što je s navikavanjem na lijekove, kako se nakon godinu dana života s antidepresivima odlučiti nastaviti bez njih? - Naravno da pri se prestanku uzimanja lijeka koji koristite godinu dana javljaju određene promjene, ima određenih simptoma koji nisu dramatični i koji prestaju kroz relativno kratko vrijeme. Dr. Hotujac upozorava da je teško depresivne ljude odvlačiti od lijekova opasno. To su ljudi kojima treba pomoći da pristanu na liječenje, a ne pričati im o tome da su antidepresivi placebo.
Depresija je još pomalo stigmatizirana, ali treba shvatiti da depresija nije znak moralne slabosti, već je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri čemu važnu ulogu igra naslijeđe, stres, način života.
Mladen Milošević: Otkad pijem antidepresiv, opet normalno živim
Veliki broj hrvatskih branitelja obolio je nakon rata od depresije. Jedan od njih otkrio je Jutarnjem listu koliko su mu pomogli lijekovi
Depresija u Hrvaskoj pogađa oko 250 tisuća ljudi, a ona je razlog invalidnosti kod 20.165 Hrvata. Branitelji i njihove obitelji su populacija koja zbog ratnih strahota u Hrvatskoj spada u grupu ljudi koji pojačano troše lijekove, među njima i antidepresive.
Prema podacima Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 43.643 branitelja ima neki oblik invalidnosti, a uz najčešću dijagnozu PTSP-a, ozlijede mišića s poremećajima u pokretu, veliki dio njih ima dijagnozu različitih neuroza ili psihoza. Predsjednik udruge branitelja liječenih od PTSP-a Knina Mladen Milošević otvoreno priznaje kako Seroxat uzima već tri godine te tvrdi kako mu je taj antidepresiv definitivno pomogao.
Bez pravog osjećaja
- Otkad uzimam Seroxat, sasvim mi je dobro. Prije sam bio anksiozan, odnosno napet, nemiran, razdražljiv, pun strepnje, imao sam napadaje panike. Teško sam funkcionirao, a sada opet potpuno normalno živim.
Nemam nikakvih simptoma - priča Milošević. Njegova dnevna doza je 25 miligrama, svako jutro jedna tableta. Kaže kako većina njegovih suboraca iz udruge koji su na medikamentima također pije upravo Seroxat ili Xelex. Milošević priznaje kako je u početku liječenja uzimao Prozac, no takva se terapija kod njega pokazala izrazito lošom.
- Kada sam uzmio Prozac osjećao sam se potpuno 'high life'. Bez ikakvog osjećaja za okolinu, potpuno sam se gubio. Sa Seroxatom pak nemam takvih tegoba. Kod mene on djeluje potpuno normalno - ističe Milošević. Koliko zna, rijetki su branitelji liječeni od PTSP-a kojima psihijatri propisuju Prozac.
- Siguran sam da ćete od svih koji uzimaju Seroxat čuti ista iskustva kao moja - smatra Milošević. Nikad od niti jednog branitelja koji se liječe od PTSP-a i troše upravo Seroxat nije čuo da se žale na nuspojave, ili na to da im nije donio pozitivan učinak.
- Sva ta istraživanja djeluje li neki lijek ili ne, nisu ništa drugo nego obične farmaceutske patke odnosno borba proizvođača lijekova - uvjeren je Milošević. Unatoč rezultatima istraživanja, tvrdi kako ne namjerava prestati piti Seroxat.
Vratite lijek na listu!
- Ne sramim se toga niti išta skrivam. PTSP je bolest kao i svaka druga. Treba priznati da si bolestan i liječiti se - poručuje Milošević. A koliko su antidepresivi važni za liječenje branitelja oboljelih od PTSP-a svjedoči i inicitijativa spomenute udruge iz Knina kojoj je upravo Milošević predsjednik. Njihova udruga je, podsjeća, skupila potporu još 14 udruga za svoj zahtjev da se na listu lijekova HZZO-a vrati Coaxil.
- To je prema svim iskustvima branitelja s psihičkim problemima zasigurno jedan od najboljih antidepresiva. Tražimo zato da ga se opet vrati na listu jer je braniteljima puno izdvajati 50 kuna za jednu kutiju lijeka - objašnjava nam Mladen Milošević. (Suzana Barilar)
| IZ POGLEDA BRANITELJA
|
Karmela Devčić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....