MORT ROSENBLUM Mort Rosenblum imao je 23 godine kada ga je Associated Press poslao u Kongo da piše o plaćenicima. Od tada je izvještavao iz više od 200 zemalja svijeta. Pokrivao je krvavo rađanje Biafre, Vijetnam, rat u Bangladešu, izraelske ratove, plesao je na Crvenom trgu kada je komunizam pao, pisao o ratu u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, pokrivao zaljevske ratove, a uz to je vodio urede AP-a u Kinshasi, Lagosu, Kuala Lumpuru, Jakarti, Singapuru, Buenos Airesu i Parizu. Bio je i specijalni dopisnik AP-a, napisao 12 knjiga i objavljivao, među ostalim, u Vanity Fairu, The New York Review of Books i drugim novinama. Govori francuski i španjolski, talijanski mu je prolazan, a portugalski histeričan. Živi u Parizu, na brodu koji je usidrio na Sieni.
Još od Charlesa de Gaullea, pa čak i za vrijeme mutne vladavine Jacquesa Chiraca, Elizejska je palača bila poput kraljevskog dvora za vladare izabrane voljom naroda. Nicholas Sarkozy pretvorio ju je u neku vrstu poslovnog centra s dodatkom zvjezdanog sjaja. U prvim mjesecima predsjednikovanja Francoisa Hollandea postala je ring za hrvanje u blatu.
Borba mačaka
Le Figaro je nedavno na svojoj inače konzervativnoj naslovnici objavio veliki naslov “Nevolje na državnom vrhu” popraćen fotografijama u boji. Tema nisu bile propast eura, neredi u Siriji ili neka druga globalna kriza. Radilo se o Hollandeovoj aktualnoj družici koja je zarila svoje kandže u njegovu bivšu suprugu. I dok većina borbi među mačkama utihne kada se slegne počupano perje, ova je odjeknula širom Francuske, od najviših političkih krugova do najudaljenijeg seoskog kafića. Nacija se pita: ako Hollande ne može ukrotiti svoju prvu damu, kako će se nositi s Angelom Merkel, a Kineze, Irance, Sirijce i ostale da i ne spominjem?
Zaplet vrijedan romana Victora Hugoa.
Sarkozy je 2007. na izborima porazio socijalističku kandidatkinju Segolene Royal. Ona i Hollande bili su u braku 30 godina i imaju četvero djece. Nakon rastave, Hollande je započeo vezu s Valerie Trierweiler, koja ima troje vlastite djece. Trierweilerova je novinarka Paris Matcha, uvijek spremna bez zadrške javno reći što misli.
Nakon Hollandeova izbora za predsjednika, Royalova je započela kampanju s ciljem da zadrži mjesto u donjem domu francuskog parlamenta i tako osigura temelj za povratak svog položaja u francuskoj politici. Hollande ju je podržao, što je izazvalo bijes Trierweilerove koja je preko Twittera podržala Royalina suparnika.
Ukorio je i premijer
I bez ovog uplitanja, Royal bi doživjela ponižavajući poraz jer su stranke desnice poduprle drugog kandidata. Ipak, mnogi su osudili Trierweilerinu poruku na Twitteru kao jeftin pokušaj da potkopa Royalovu motiviran osobnim razlozima. Prema nekima, Hollande se složio s kolegama koje su prigovorile ovom potezu Valerie Trierweiler, prepustivši im da se s njom javno obračunaju. Premijer Jean-Marc Ayrault javno je poručio Trierweilerovoj da se ne miješa tamo gdje joj nije mjesto.
Segolene Royal je pričekala da prođe jedan dan prije nego što se oglasila priopćenjem za javnost. Izjavila je kako se osjeća “povrijeđenom” tim nasilnim, neprimjerenim i loše tempiranim napadom.
I bez ogrebotina od mačaka, Hollandea čeka Sizifov posao. Nema iskustva u vladi, a iako je očito inteligentan i vrlo suvisao, njegova je slika u javnosti obilježena karikiranim likom lutka iz popularnog satiričnog TV programa Les Guignols (Rogovi) koji ga prikazuje kao zbunjenog i nespretnog tupana.
Novinarka sa stavom
Royal je 2007. izgubila protiv jednog drukčijeg Sarkozyja, iskusnog ministra u vladi koji je prštao od energije i ideja. Sarkozyjevih je pet godina mandata bilo u tolikoj mjeri razočaravajuće da je javnost bila spremna riskirati s bilo kojom ozbiljnom alternativom.
U prvom naletu oduševljenja nakon pobjedemnogi su Francuzi darovali Hollandeu svoje povjerenje. Ali Le Figaro je, iako konzervativan i hladan, u uvodniku dobro pogodio raspoloženje nacije: “Kratko je trebalo da jedno normalno predsjednikovanje postane istinski čudno. Tko se može sjetiti kada je zadnji put neki premijer zatražio diskreciju od prve dame Francuske?” Zaključuje kako je krivnja na Hollandeu. “Trebao je zatražiti od supruge da se suzdrži.”
Ovo je vrlo teška situacija za jedno društvo s dugom tradicijom, koje se diči kako je civiliziralo velik dio svijeta i još uvijek cilja visoko. Ali izgledi su prilično loši dok se god Francuska ovako neodlučno batrga usred disfunkcionalne Europske Unije. Izblijedjelu bi slavu mogao nakratko vratiti 14. srpnja, kada avioni iscrtaju francusku trobojnicu nad nebom Pariza, od Trga sloge do Slavoluka pobjede.
Teško je ne uočiti ironiju. Naciju slavnih, u kožu uvezenih velikana, od Molierea do Flauberta, i još tolikih drugih, na rub kaosa dovelo je 140 znakova koje je jedna novinarka sa stavom i dobrim vezama otposlala u cyber-prostor.