SPLIT - Legenda kaže da je otočić Mrduja, što se površinom zastupničkog stana ispriječio u Splitskim vratima, od davnina bio predmet sporenja susjednih velikih Brača i Šolte, čiji su ga žitelji povlačili svatko na svoju stranu, dok ga nisu dovukli na današnje mjesto, nešto ipak bliže Braču.
I taj spor bi tko zna koliko još trajao da se u Splitu nije pojavio grof Toni Pavlović, koji je našao način kako da tu hrid, na kojoj ima samo nešto trave, tko zna kad srušena kula i mali svjetionik, učini splitskom.
Mitska jedriličarska smotra
Prije točno 81 godinu, daleke 1927., organizirao je prvu, 22 nautičke milje dugu jedriličarsku regatu od gradske luke do Mrduje i natrag. Pozivu splitskog plemića tada se odazvalo sedam vlasnika jedrilica - sve odreda tadašnjih gradskih uglednika koji su jedini imali brodice za razonodu, a ne za prehranjivanje ribolovom - a sam je Pavlović pobijedio na svojoj jedrilici Magima. Nažalost, nigdje nije zapisano je li bilo bonace ili fortunala, pa ni s kojim je vremenom Magima odjedrila sada već mitsku rutu.
Prva regata: 1927.
P rvi pobjednik:Toni Pavlović (Magima)
Duljina rute:22 nautičke milje
Brzinski rekord regate:2 sata i 20 minuta, Podgorka (kormilar Tonći Mitrović)
Rekord po broju brodova:324 (2007.)
Najviše sudjelovanja:Branko Širola (47, kao kormilar 26)
Najviše pobjeda:Branko Širola - sedam
Broj "hitova" na Googleu:10.200
Sve od tada ako čujete ikoga da Mrduju uopće spominje u normalnom razgovoru, to će sasvim sigurno biti u kontekstu Mrdujske regate (osim što je dio nautičara smatra zgodnim prirodnim zahodom). Za razliku od te prve regate, jučer, na 77. izdanju Mrduje oko startne linije pred gradskom lukom gužvalo se više od 300 brodova, što je konstanta posljednjih nekoliko godina.
Tjednima prije starta u Splitu se, ako baš niste sociopat, praktički u razgovorima postavlja samo jedno pitanje: s kim ćeš na Mrduju?
U svojih 81 godinu postojanja i 77 izdanja Mrdujska je postala mnogo više od obične jedriličarske regate. Masovnošću po receptu “može jedrit’ svatko tko se može popet’ na brod”, Mrduja se približila najvećima, a od nekadašnje zabave gradskog plemstva - u čije vrijeme se činilo da je u Splitu moguće sve što njegovim stanovnicima padne na pamet - postala prava pučka fešta, pomalo nesvojstvena sportu kakvo je jedrenje.
A da bi uživanje na Mrdujskoj regati bilo potpuno, nužno je još nešto: svatko na njoj vozi svoju malu regatu, protiv susjeda, brata, rođaka, prijatelja. Takva pobjeda je za najveći broj onih koji ne mogu računati na pehare često važnija i od pravog trijumfa.
Kako svaka takva priredba ima i svoje konstante, jedna od njih je na Mrduji vječno pojavljivanje Branka Širole, vjerojatno najvećeg imena te za Split mitske jedriličarske priredbe.
- Svakome tko jedri Mrduja znači puno, puno. Najvažnije je ono što je i čini mitskom, šušur i masovnost, i zbog čega je na ponos Splitu. No, ona je i zahtjevna za sve jedriličare, jer uključuje dva prolaza kroz labirint Splitskih vrata, gdje je uvijek moguć faktor iznenađenja.
Emotivno sam vezan za Mrduju još od malih nogu, nisam propustio ni jednu čak ni za ratnih godina kad je održana unatoč blokadi i sa samo 11 jedrilica. Danas je Mrduja ne samo sportski, nego i društveni događaj koji se ne propušta, koji na najbolji način simbolizira veze Splita i mora.
To je vrhunska zabava, susret, ukratko jedan lipi dan za jedrenje kad uspijem vidit i puno ljudi koje inače ne viđam, bila bonaca ili ne. Uvik nađeš nekoga za regatavanje, borit se s njim. Jednostavno, tamo se lipo osjećam.
Na prvoj Mrduji 1927. među sedam brodova bio je i moj djed Lav s gucom Peleg, i od tada je pet generacija Grisogona dio te regate. Mrduja za mene znači samo dvije stvari: obavezno sudjelovanje i pobijediti brata Žarka, predsjednika Labuda. Nikad me dosad nije dobio, ali baš ta mala rivalstva najvažniji su dio duha Mrduje.
Mrduja iz godine u godinu nadmašuje sve moguće rekorde i jubileje, danas je ona pravi brand za prosperitet toga sporta i ovoga grada. Ona je skoro jedriličarsko hodočašće, a istodobno i duboki naklon Splitu, najlipšem gradu na svitu.
- Ovo mi je točno 47. pojavljivanje na Mrduji, a 26. kao kormilara na mome Nemiru -kaže 68-godišnji Širola dok sjedimo na njegovu brodu, za koji bi dobar dio splitskih ljubitelja jedrenja dao ruku samo da na njemu isplovi prve subote u listopadu.
Širola je rekorder i po broju pobjeda - ima ih ukupno sedam, a njegov rekord od pet trofeja zaredom između 1991. i 1995. vjerojatno nikad nitko neće oboriti.
- Sada imate puno ovih velikih regatnih brodova i svima je želja dobiti Mrduju, zato i ne vjerujem da će itko ponoviti takvu seriju - kaže ovaj umirovljeni ekonomist, čija bi kolekcija “recki” bila još bogatija da nije tri regate izgubio u zadnjih sto metara ili da računa bezbrojne pobjede u svojoj klasi.
Nije se jedrilo samo za rata
Mrdujska regata je bez premca po starosti među stotinama regata koje se svake godine održavaju po Jadranu, onih nekoliko godina razlike između broja 77 i godina koliko je prošlo od prvog izdanja ide na račun nekoliko ratnih godina.
Koji god da se broj uzme u obzir, neke druge razvikane regate, poput riječke Fiumanke, pa i tršćanske Barcolane, pravi su tinejdžeri prema Mrduji. Dapače, prema nekim tvrdnjama riječ je čak i o najstarijem kontinuiranom sportskom događaju u Hrvatskoj. No, Mrduja nisu samo brojke, zna to najbolje Branko Širola.
- Sudjelovao sam i pobjeđivao na mnogo regata, deset puta sam bio i na Barcolani, ali nigdje kao ovdje nema takvoga šušura. U Trstu dobiješ broj, odjedriš svoje i put pod noge. Nigdje kao na Mrduji nema takvoga druženja, zato svaka čast svima koji su je doveli do ove razine - kaže.
Presudnim se, izgleda, za popularnost Mrduje pokazala odluka da se jedri u subotu, pa onda posade imaju još cijelu nedjelju za povratak kući, ali i za druženje. Kako se i dodjele nagrada organiziraju u subotu navečer, ima dovoljno vremena i za oporavak od noćne fešte.
- Znate što, pitaju me svi dokad ću dolaziti ovamo i ja uvijek odgovorim: i kad me budu kolicima ukrcavali na brod, jedrit ću na Mrduji. A i tada će biti nasljednika, sin Eugen jedri sa mnom već dvadesetak godina, a ove godine sam prvi put poveo i osmogodišnju unuku Branku - kaže Širola, koji priznaje da nikad u životu nije svoju obitelj odveo na tako popularne đite po otocima, jer se ne voli sretati sa samozvanim nautičarima.
Danima prije starta regate JK Labud i cijela lučica okupljalište su svakoga tko je u životu držao škotu i timun, brodovi se pripremaju, dogovaraju se taktike, čita vremenska prognoza.
Na Nemiru našao svoj mir
Baš je taktika ono o čemu je uvijek najviše riječi - krenuti prema Šolti ili prema Braču vječna je dilema, kao da se i tu preslikala ona davna borba dvaju otoka oko hridi među njima.
Koliko je Labud važan Široli govori i to da, kad se pokušate s njim dogovoriti za susret, odmah kaže: “Ja sam vam svako jutro od devet do jedan u Labuda, nađite me na Nemiru”. A riječ je doista o prvorazrednom brodu, jednom od prvih radova velikih slovenskih dizajnera braće
Jakopin, no koji je dodatnu kvalitetu dobio stalnim Širolinim preinakama, koje su plod vlastitog iskustva više od 50 godina pod jedrima i savjeta stručnjaka.
Šuma jarbola i jedara
S obzirom na iskustvo, Širola ima pravo reći i gdje bi Mrduja trebala krenuti da postane još veća i bolja, pa da bude premašena i ova sadašnja brojka od oko 2000 ljudi na više od 300 brodova.
- Velika je stvar napravljena kad su ukinute verifikacije članova posada, pa se mogu ukrcati i oni koji inače nikad ne bi pod jedra. Ali trebalo bi se okrenuti i čarterašima, odnosno da agencije ponude povoljnije cijene najma za regatu i vidjeli biste kako se broj brodova diže i iznad 500. Istina, Barcolana ih ima i više od 2000, ali tako bi stali uz bok najvećih regata. Oni najbolji, najbrži i najveći brodovi ne bi uživali nigdi tako ka’ na Mrduji.
A u subotu je sve bilo kako i dolikuje našoj velikoj maloj regati - šuma jarbola i jedara, mnoštvo na brodovima i još više u ulozi gledatelja na startu. Još da je bilo nešto toplije i sunčanije, sve bi bilo idealno. No, u tome i jest čar i jedrenja i Mrduje - snađi se u uvjetima kakve imaš.
Ivica Profaca/EPEHA
I taj spor bi tko zna koliko još trajao da se u Splitu nije pojavio grof Toni Pavlović, koji je našao način kako da tu hrid, na kojoj ima samo nešto trave, tko zna kad srušena kula i mali svjetionik, učini splitskom.
Mitska jedriličarska smotra
Prije točno 81 godinu, daleke 1927., organizirao je prvu, 22 nautičke milje dugu jedriličarsku regatu od gradske luke do Mrduje i natrag. Pozivu splitskog plemića tada se odazvalo sedam vlasnika jedrilica - sve odreda tadašnjih gradskih uglednika koji su jedini imali brodice za razonodu, a ne za prehranjivanje ribolovom - a sam je Pavlović pobijedio na svojoj jedrilici Magima. Nažalost, nigdje nije zapisano je li bilo bonace ili fortunala, pa ni s kojim je vremenom Magima odjedrila sada već mitsku rutu.
Prva regata: 1927.
P rvi pobjednik:Toni Pavlović (Magima)
Duljina rute:22 nautičke milje
Brzinski rekord regate:2 sata i 20 minuta, Podgorka (kormilar Tonći Mitrović)
Rekord po broju brodova:324 (2007.)
Najviše sudjelovanja:Branko Širola (47, kao kormilar 26)
Najviše pobjeda:Branko Širola - sedam
Broj "hitova" na Googleu:10.200
|
Mrduja u brojevima:
|
Tjednima prije starta u Splitu se, ako baš niste sociopat, praktički u razgovorima postavlja samo jedno pitanje: s kim ćeš na Mrduju?
U svojih 81 godinu postojanja i 77 izdanja Mrdujska je postala mnogo više od obične jedriličarske regate. Masovnošću po receptu “može jedrit’ svatko tko se može popet’ na brod”, Mrduja se približila najvećima, a od nekadašnje zabave gradskog plemstva - u čije vrijeme se činilo da je u Splitu moguće sve što njegovim stanovnicima padne na pamet - postala prava pučka fešta, pomalo nesvojstvena sportu kakvo je jedrenje.
A da bi uživanje na Mrdujskoj regati bilo potpuno, nužno je još nešto: svatko na njoj vozi svoju malu regatu, protiv susjeda, brata, rođaka, prijatelja. Takva pobjeda je za najveći broj onih koji ne mogu računati na pehare često važnija i od pravog trijumfa.
Kako svaka takva priredba ima i svoje konstante, jedna od njih je na Mrduji vječno pojavljivanje Branka Širole, vjerojatno najvećeg imena te za Split mitske jedriličarske priredbe.
- Svakome tko jedri Mrduja znači puno, puno. Najvažnije je ono što je i čini mitskom, šušur i masovnost, i zbog čega je na ponos Splitu. No, ona je i zahtjevna za sve jedriličare, jer uključuje dva prolaza kroz labirint Splitskih vrata, gdje je uvijek moguć faktor iznenađenja.
Emotivno sam vezan za Mrduju još od malih nogu, nisam propustio ni jednu čak ni za ratnih godina kad je održana unatoč blokadi i sa samo 11 jedrilica. Danas je Mrduja ne samo sportski, nego i društveni događaj koji se ne propušta, koji na najbolji način simbolizira veze Splita i mora.
To je vrhunska zabava, susret, ukratko jedan lipi dan za jedrenje kad uspijem vidit i puno ljudi koje inače ne viđam, bila bonaca ili ne. Uvik nađeš nekoga za regatavanje, borit se s njim. Jednostavno, tamo se lipo osjećam.
Na prvoj Mrduji 1927. među sedam brodova bio je i moj djed Lav s gucom Peleg, i od tada je pet generacija Grisogona dio te regate. Mrduja za mene znači samo dvije stvari: obavezno sudjelovanje i pobijediti brata Žarka, predsjednika Labuda. Nikad me dosad nije dobio, ali baš ta mala rivalstva najvažniji su dio duha Mrduje.
Mrduja iz godine u godinu nadmašuje sve moguće rekorde i jubileje, danas je ona pravi brand za prosperitet toga sporta i ovoga grada. Ona je skoro jedriličarsko hodočašće, a istodobno i duboki naklon Splitu, najlipšem gradu na svitu.
|
Darko Šupuk, jedriličar i novinar:
|
|
Ivan Kuret, jedriličar i gradonačelnik Splita:
|
|
Marijan Ban, jedriličar i pjevač:
|
|
Kolja Grisogono, jedriličar, plemić, političar i poduzetnik:
|
|
Žarko Dešković, jedriličar i građevinar:
|
- Ovo mi je točno 47. pojavljivanje na Mrduji, a 26. kao kormilara na mome Nemiru -kaže 68-godišnji Širola dok sjedimo na njegovu brodu, za koji bi dobar dio splitskih ljubitelja jedrenja dao ruku samo da na njemu isplovi prve subote u listopadu.
Širola je rekorder i po broju pobjeda - ima ih ukupno sedam, a njegov rekord od pet trofeja zaredom između 1991. i 1995. vjerojatno nikad nitko neće oboriti.
- Sada imate puno ovih velikih regatnih brodova i svima je želja dobiti Mrduju, zato i ne vjerujem da će itko ponoviti takvu seriju - kaže ovaj umirovljeni ekonomist, čija bi kolekcija “recki” bila još bogatija da nije tri regate izgubio u zadnjih sto metara ili da računa bezbrojne pobjede u svojoj klasi.
Nije se jedrilo samo za rata
Mrdujska regata je bez premca po starosti među stotinama regata koje se svake godine održavaju po Jadranu, onih nekoliko godina razlike između broja 77 i godina koliko je prošlo od prvog izdanja ide na račun nekoliko ratnih godina.
Koji god da se broj uzme u obzir, neke druge razvikane regate, poput riječke Fiumanke, pa i tršćanske Barcolane, pravi su tinejdžeri prema Mrduji. Dapače, prema nekim tvrdnjama riječ je čak i o najstarijem kontinuiranom sportskom događaju u Hrvatskoj. No, Mrduja nisu samo brojke, zna to najbolje Branko Širola.
- Sudjelovao sam i pobjeđivao na mnogo regata, deset puta sam bio i na Barcolani, ali nigdje kao ovdje nema takvoga šušura. U Trstu dobiješ broj, odjedriš svoje i put pod noge. Nigdje kao na Mrduji nema takvoga druženja, zato svaka čast svima koji su je doveli do ove razine - kaže.
Presudnim se, izgleda, za popularnost Mrduje pokazala odluka da se jedri u subotu, pa onda posade imaju još cijelu nedjelju za povratak kući, ali i za druženje. Kako se i dodjele nagrada organiziraju u subotu navečer, ima dovoljno vremena i za oporavak od noćne fešte.
- Znate što, pitaju me svi dokad ću dolaziti ovamo i ja uvijek odgovorim: i kad me budu kolicima ukrcavali na brod, jedrit ću na Mrduji. A i tada će biti nasljednika, sin Eugen jedri sa mnom već dvadesetak godina, a ove godine sam prvi put poveo i osmogodišnju unuku Branku - kaže Širola, koji priznaje da nikad u životu nije svoju obitelj odveo na tako popularne đite po otocima, jer se ne voli sretati sa samozvanim nautičarima.
Danima prije starta regate JK Labud i cijela lučica okupljalište su svakoga tko je u životu držao škotu i timun, brodovi se pripremaju, dogovaraju se taktike, čita vremenska prognoza.
Na Nemiru našao svoj mir
Baš je taktika ono o čemu je uvijek najviše riječi - krenuti prema Šolti ili prema Braču vječna je dilema, kao da se i tu preslikala ona davna borba dvaju otoka oko hridi među njima.
Koliko je Labud važan Široli govori i to da, kad se pokušate s njim dogovoriti za susret, odmah kaže: “Ja sam vam svako jutro od devet do jedan u Labuda, nađite me na Nemiru”. A riječ je doista o prvorazrednom brodu, jednom od prvih radova velikih slovenskih dizajnera braće
Jakopin, no koji je dodatnu kvalitetu dobio stalnim Širolinim preinakama, koje su plod vlastitog iskustva više od 50 godina pod jedrima i savjeta stručnjaka.
Šuma jarbola i jedara
S obzirom na iskustvo, Širola ima pravo reći i gdje bi Mrduja trebala krenuti da postane još veća i bolja, pa da bude premašena i ova sadašnja brojka od oko 2000 ljudi na više od 300 brodova.
- Velika je stvar napravljena kad su ukinute verifikacije članova posada, pa se mogu ukrcati i oni koji inače nikad ne bi pod jedra. Ali trebalo bi se okrenuti i čarterašima, odnosno da agencije ponude povoljnije cijene najma za regatu i vidjeli biste kako se broj brodova diže i iznad 500. Istina, Barcolana ih ima i više od 2000, ali tako bi stali uz bok najvećih regata. Oni najbolji, najbrži i najveći brodovi ne bi uživali nigdi tako ka’ na Mrduji.
A u subotu je sve bilo kako i dolikuje našoj velikoj maloj regati - šuma jarbola i jedara, mnoštvo na brodovima i još više u ulozi gledatelja na startu. Još da je bilo nešto toplije i sunčanije, sve bi bilo idealno. No, u tome i jest čar i jedrenja i Mrduje - snađi se u uvjetima kakve imaš.
Ivica Profaca/EPEHA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....