Putinovoj administraciji ide dobro u svijetu društvenih medija i masovne dezinformacije. U ovom informacijskom ratu laži i prijevare su vjerodostojno sredstvo za ostvarenje strateškog cilja. U bolnoj realnosti, pak, Rusija je sila u slabljenju koja prikriva svoj polagani pad strateškom ofenzivom protiv svoga vječnog rivala, Zapada. Nova ruska vojna i doktrina nacionalne sigurnosti stvara iluziju "preporoda supersile". Prema tim dokumentima, moskovska se politika mora primarno fokusirati na "konsolidaciju pozicije Rusije kao jednog od utjecajnih centara modernog svijeta". Zapravo, globalni položaj Rusije ubrzano slabi. Kombinacija niskih cijena fosilnih goriva, neuspjele ekonomske diverzifikacije, okoštale industrije, raspada infrastrukture, službene korupcije i zapadnih sankcija dovela je do pada državnih prihoda, rušenja životnog standarda, jačanja regionalnog nezadovoljstva i intenzificiranja društvenih sukoba. Veličina ruske ekonomije je usporediva s talijanskom, ali se smanjuje, dok SAD i Kina i dalje rastu.
Stanovništvo joj je manje od Nigerije ili Bangladeša, a BDP po stanovniku je 66. na svijetu. Niske cijene nafte i međunarodne sankcije pridonijele su kljaštrenju ruske ekonomije pa se predviđa da će njezin rezervni fond biti iscrpljen u 2017. godini. Svjetska je banka upozorila da stopa siromaštva snažno raste i sve više Rusa se suočava s oskudicom. Dugoročni izgledi Rusije još su crnji. Demografski problemi uključuju smanjenje stanovništva zbog visokog mortaliteta, niskog fertiliteta i visoke stope emigracije najobrazovanijih. Stanovništvo Rusije je palo sa 148 milijuna nakon raspada Sovjetskog Saveza na 140 milijuna. UN procjenjuje da će do 2025. broj pasti na oko 130 milijuna. Očekivani životni vijek među muškim stanovnicima je oko 60 godina ili 15 godina manje nego u industrijaliziranim državama i niži nego u mnogim afričkim državama. I na vojnom području, čime se Rusija tradicionalno dičila, uvjeti su uznemirujući. Masivni program modernizacije vojske polučio je raznolike rezultate. Program je uključivao gradnju novih baza, provedbu ekstenzivnih vojnih vježbi i obnovu opreme. No, zbog smanjenja prihoda sve je zaustavljeno i obrambeni je proračun smanjen. Korupcija je raširena i mnoge trupe su demoralizirane i bez plaće. Povećanje obrambene potrošnje je, pak, išlo nauštrb obrazovanja, zdravstva i infrastrukture.
Dvije trećine obećanih vojnih nabava u iznosu od 700 milijardi dolara do 2020., uključujući 1500 novih zrakoplova i 2300 tenkova, nisu ostvarene. Slab učinak većine brodogradilišta i drugih proizvodnih postrojenja zbog nekoliko korupcijskih skandala visoke razine znači da većina nove opreme za ruske snage neće biti još nekoliko godina isporučena - ako uopće bude. Zbog ekonomske krize i međunarodnih financijskih sankcija razina vojne potrošnje Moskve naprosto ne može biti održiva. Obrambeni proračun i dalje će se smanjivati i program modernizacije će vjerojatno ići prema blokadi.
Čak će i ukidanje zapadnih sankcija, nametnutih zbog ruskog napada na Ukrajinu, imati vrlo malen vidljiv utjecaj na državne prihode. Tijekom sljedećeg desetljeća ruska vojska će sustavno zaostajati za američkom i kineskom.
Iako Rusija ekonomski i demografski tone, njezine ambicije rastu. Kad Kremlj ne može osigurati kruh svojim građanima, tada nudi igre. Moskovski je odgovor na propadanje države angažirati se u prikrivanju i skretanju pažnje prema van. Takva se kamuflaža provodi stalnom kampanjom globalne dezinformacije, stvaranjem iluzije o neograničenoj vojnoj moći te Rusiji koja se pozicionira kao nužna sila u raznim kriznim točkama kao što je Bliski istok.
Izabrani predsjednik Donald Trump, unatoč slabljenju Rusije, tu zemlju oslikava kao silu na razini SAD-a te kao mogućeg partnera. Slične su stavove iznosile sve američke administracije od kraja hladnog rata kad su ulazile u ured i svaki predsjednik je vrlo brzo razbio iluziju. Ustvari, Moskva želi oslabiti i podijeliti Zapad i gleda na Trumpa kao na poslovnog čovjeka koji se neće obazirati na rusku agresiju na širem europskom prostoru tako dugo dok ona izravno ne šteti američkim ekonomskim interesima. Putin nema nakanu pomoći Zapadu da pobijedi međunarodni terorizam jer neprestani džihadizam slabi zapadnu odlučnost i odvraća pozornost Washingtona s napada Moskve na svoje susjede. Kremlj će pomoći Trumpu samo u mjeri u kojoj se može okoristiti bilo propagandom, bilo suradnjom.
Vrijeme je da se počne razmišljati i planirati sljedeća faza sukoba Zapada i Rusije, a ne se jednostavno baviti jučerašnjim konfliktima i zavaravati se zlatnim dobom suradnje. Rusija ozbiljno slabi i novo razdoblje previranja brzo se približava.
Ako Putin sklopi bilo kakav posao s Bijelom kućom, Trumpovo razočaranje brzo bi se moglo preokrenuti u bijes i neobuzdanu reakciju. Kako bi se izbjegli takvi iznenadni šokovi i moguće vojne konfrontacije, nova američka administracija trebala bi se pokazati učinkovitijom u planiranju kako upravljati ruskim slabljenjem, a ne u pomaganju da podigne državu u padu i istrošeno carstvo.