“Je li politička djelatnost odradila svoju zadaću? Nije. Gdje su vatrogasci, civilna zaštita? Jedan križ je ovdje teško naći. Škoriću, gdje je križ”, prozvao je tada general Petra Škorića, u tom trenutku savjetnika za informiranje u zbornom području i pomoćnika načelnika za političku djelatnost. Naravno, nitko tada nije ništa rekao.
Što reći na pitanje - gdje je križ? Koga briga za križ? Budući da je bio prozvan, a možda mu je aranžman s križem bio i ratni zadatak kao savjetniku za informiranje i pomoćniku za političku djelatnost, Škorić je odgovorio nešto u stilu: “Nismo ga još našli. Sada bi trebao doći”. E, ako postoji prozirniji odgovor, tek onako da se ne kaže “nemam pojma, blage veze, a nije me do sada ni bilo briga”, onda je to ovaj. U rangu starije grupe.
“Da si u Sinju stao pred crkvu i da se moliš, fratar bi ti dao deset križeva. Budaletine ste, nesposobni, a sposobni ste da se slikate, za to jeste sposobni. Jedan križ niste bili sposobni nać’. To je sramota”, vikao je general koji je poslije istu snimku morao pokazati u Haagu kako bi objasnio da stvarno ne može biti kriv za ratne zločine kad mu specijalni savjetnici i pomoćnici za političku djelatnost nisu u stanju nabaviti jedan križ kako bi se pokazalo kome pripada. Stvarno, kakvu je kontrolu mogao imati jedan general kad mu se ekipa ne sjeti fratra u Sinju.
Narečena slika ovdje je opisana kako bi se lakše shvatila potreba za stalnim usavršavanjem nekih ljudi. Osobito ako su, recimo, odlučili biti članovi stranke kao što je HDZ. U HDZ-u nije lako biti netko, stalno treba napredovati, mora da imaju tečajeve za ambiciozne članove.
Ambiciozni član HDZ-a mora biti prepoznatljiv. Fućkaš članstvo u ilegali, tako se ne postaje zastupnik. Treba povremeno i prigodno ispaliti neku rečenicu koja će vjerodostojno predstaviti člana i stranku, pogoditi trenutnu orijentaciju stranke, ne izazivati aktualnog šefa, a opet nastupiti dovoljno čvrsto da se suparnici uplaše, a simpatizeri i birači prepoznaju odlučnost u čuvanju vlasti.
Oni vjerojatno imaju posebne tečajeve za prepoznavanje opasnosti, kreiranje mišljenja, upozoravanje članstva i javnosti te prosudbu&pouku, da ne kažem pravorijek. Evo, recimo, maločas spomenuti splitski član HDZ-a Petar Škorić. On možda nije išao ni na kakav tečaj, još je u ratu bio na pozicijama na kojima je sve to trebalo znati, ali je teško osporiti talent za navedeno. Neki je dan tako na svom Twitter profilu napisao: “Hrvatska treba izaći iz nacionalističke prošlosti - kad Pamela Anderson to izjavi onda mora da je tako.
Osobu koja i ne zna gdje je Hrvatska uvlače u priču i onda to mediji štafetno prenose... a povjesničar Jakovina mora da je izvor informacija”, naveo je tekst prenesen u jednim dnevnim novinama. Sve je tu. Dodao je i Jakovinu. To je zanimljivo jer je na svom Facebook profilu napisao sličan tekst, pritom optuživši Anderson da se bavi specijalnim ratom protiv Hrvatske. Za koji je informira dobar povjesničar pa je on valjda isto protiv Hrvatske.
Govor mržnje i huškanje na djelu. To da je Petar Škorić bio u Hodu za život, da želi gospodariti ženskim reproduktivnim pravima, da je bio protiv Istanbulske konvencije, da se protivi širenju LGTBQ prava, ljuti na knjižnice ako ne obilježavaju pad Vukovara na način koji je njemu primjeren, a sam koristi obljetnice Bleiburga kako bi iskazao svoje simpatije i mržnju, do sada je bilo poznato. Nepoznato u vezi s Petrom Škorićem bilo je samo to da se odlučio javno deklarirati kako se zalaže da Hrvatska ostane u nacionalističkoj prošlosti. Stvarno se treba moliti pod onim križem, čak i za HDZ-ovce koji izlaze iz svojih ormara.