Nakon doista dugog razdoblja umjetničke nemoći, napokon je uspjela i jedna veća, ansambl predstava u Zagrebačkom dramskom kazalištu Gavella.
Slovenski redatelj Samo M. Strelec odlično je režirao "Četvrtu sestru" suvremenog poljskog klasika Janusza Glowackog. Posrijedi je tekst za koji je sam autor napisao da je "osrednja aluzija na Čehova" i s tom se konstatacijom, mimo ikakvog humora i autorove možebitne autoironije, u potpunosti slažem.
Glowackijeve tri sestre za razliku od Čehovljevih već žive u Moskvi, ovoj današnjoj, a tematska sila je ista: žele se udati i nekamo otići. Četvrta je "sestra" obiteljski sluga, dečko, kojeg prerušavaju u prostitutku za potrebe dokumentarnog američkog filma o teškom životu u postkomunističkoj Moskvi, preko kojeg se, pak, obitelj penzioniranog generala i njegovih kćeri usidjelica kani probiti do slave i love.
Glowackijev komad jako je razvučen, tek povremeno duhovit, fabuliran da se dopadne svima, i na Zapadu i u bivšem komunističkom bloku. Strelec ga je skratio, logično prekrojio i iznio na scenu ozbiljnu komediju s egzistencijalistički istom, nepromjenjivom "reklamnom" scenografijom. Pred nju je doveo glumce koji imaju jasno određene zadaće i koji skladno funkcioniraju u dosta razvedenoj fabuli.
Starog pijanog Generala gotovo idealno igra Ivica Vidović, zapušten, neobrijan, isključen iz stvarnosti, a opet djelatan i posve žalosno smiješan. Njegove kćeri igraju: Jelena Miholjević Vjeru, Bojana Gregorić Vejzović Katju i Nataša Janjić Tanju. Odlično se nadopunjuju jer im uloge i onako biološki odgovaraju, a i način na koji je redatelj zamislio da ih postave za svaku je od njih očito bio i poticajan i produktivan.
Najmlađu Tanju Nataša Janjić igra gotovo pa superiorno. Izvrsno daje živost i, rekli bismo, naivnu lukavost tinejdžerice koja već po svojoj dobi ne može biti umorna od života i trajno sarkastična. Njezino cvrkutanje, još nesređena inteligencija, pubertetska koketnost, otkrivaju se konstantno. No kako se fabula razvija i stanu se nizati nesreće, ona pomalo odrasta i na kraju je komada već prilično razumna mlada žena. Taj je, dakle, razvoj Janjićeva predočila posve uvjerljivo.
Srednju sestru, Katju, Bojana Gregorić Vejzović postavila je u finoj kontradikciji: ona je depresivna, ali i rabijatna. Ključ njezina ponašanja je alkoholizam, ona ide očevim stopama. Gregorićeva je igra s potrebnom dozom autoironije. Najstariju sestru, Vjeru, jako zabavno igra Jelena Miholjević.
Ona je očito najmanje inteligentna od sestara. U vezi je s oženjenim političarem, pasivna je, konzervativna, natopljena samosažaljenjem. Miholjevićeva je pronašla za nju jedan naoko monoton, gotovo ledeno odsutan ton čija je intonacija opet topla, meka. Doista se čini da za tu ženu nema nade: i kad zatrudni, ona postaje još tankoćutnije fatalistički zagledana u neizvjesnu budućnost.
Četvrtu "sestru", Kolju, igra Nenad Cvetko. On je nekako namjerno po strani od osnovnog tona predstave. On je više komentira nego što u njoj sudjeluje i to mu otvara mogućnost da je odvede s one strane psihološkog realizma koji ovome komadu samo može naštetiti. Dobro su se snašli i ostali glumci: Dubravka Miletić, Siniša Ružić, doajen Vanja Drach, Boris Svrtan, Hrvoje Klobučar, Ozren Grabarić i Franjo Dijak.
Tomislav Čadež
Slovenski redatelj Samo M. Strelec odlično je režirao "Četvrtu sestru" suvremenog poljskog klasika Janusza Glowackog. Posrijedi je tekst za koji je sam autor napisao da je "osrednja aluzija na Čehova" i s tom se konstatacijom, mimo ikakvog humora i autorove možebitne autoironije, u potpunosti slažem.
Glowackijeve tri sestre za razliku od Čehovljevih već žive u Moskvi, ovoj današnjoj, a tematska sila je ista: žele se udati i nekamo otići. Četvrta je "sestra" obiteljski sluga, dečko, kojeg prerušavaju u prostitutku za potrebe dokumentarnog američkog filma o teškom životu u postkomunističkoj Moskvi, preko kojeg se, pak, obitelj penzioniranog generala i njegovih kćeri usidjelica kani probiti do slave i love.
Glowackijev komad jako je razvučen, tek povremeno duhovit, fabuliran da se dopadne svima, i na Zapadu i u bivšem komunističkom bloku. Strelec ga je skratio, logično prekrojio i iznio na scenu ozbiljnu komediju s egzistencijalistički istom, nepromjenjivom "reklamnom" scenografijom. Pred nju je doveo glumce koji imaju jasno određene zadaće i koji skladno funkcioniraju u dosta razvedenoj fabuli.
Starog pijanog Generala gotovo idealno igra Ivica Vidović, zapušten, neobrijan, isključen iz stvarnosti, a opet djelatan i posve žalosno smiješan. Njegove kćeri igraju: Jelena Miholjević Vjeru, Bojana Gregorić Vejzović Katju i Nataša Janjić Tanju. Odlično se nadopunjuju jer im uloge i onako biološki odgovaraju, a i način na koji je redatelj zamislio da ih postave za svaku je od njih očito bio i poticajan i produktivan.
Najmlađu Tanju Nataša Janjić igra gotovo pa superiorno. Izvrsno daje živost i, rekli bismo, naivnu lukavost tinejdžerice koja već po svojoj dobi ne može biti umorna od života i trajno sarkastična. Njezino cvrkutanje, još nesređena inteligencija, pubertetska koketnost, otkrivaju se konstantno. No kako se fabula razvija i stanu se nizati nesreće, ona pomalo odrasta i na kraju je komada već prilično razumna mlada žena. Taj je, dakle, razvoj Janjićeva predočila posve uvjerljivo.
Srednju sestru, Katju, Bojana Gregorić Vejzović postavila je u finoj kontradikciji: ona je depresivna, ali i rabijatna. Ključ njezina ponašanja je alkoholizam, ona ide očevim stopama. Gregorićeva je igra s potrebnom dozom autoironije. Najstariju sestru, Vjeru, jako zabavno igra Jelena Miholjević.
Ona je očito najmanje inteligentna od sestara. U vezi je s oženjenim političarem, pasivna je, konzervativna, natopljena samosažaljenjem. Miholjevićeva je pronašla za nju jedan naoko monoton, gotovo ledeno odsutan ton čija je intonacija opet topla, meka. Doista se čini da za tu ženu nema nade: i kad zatrudni, ona postaje još tankoćutnije fatalistički zagledana u neizvjesnu budućnost.
Četvrtu "sestru", Kolju, igra Nenad Cvetko. On je nekako namjerno po strani od osnovnog tona predstave. On je više komentira nego što u njoj sudjeluje i to mu otvara mogućnost da je odvede s one strane psihološkog realizma koji ovome komadu samo može naštetiti. Dobro su se snašli i ostali glumci: Dubravka Miletić, Siniša Ružić, doajen Vanja Drach, Boris Svrtan, Hrvoje Klobučar, Ozren Grabarić i Franjo Dijak.
Tomislav Čadež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....