Napravili su ono o čemu mnogi govore, a samo rijetki imaju hrabrosti provesti u djelo. Prodali su sve, napustili obiteljsku kuću u Seattleu, predvidljivu svakodnevicu umirovljeničkog života i krenuli na put oko svijeta.
Poznata je to i otrcana priča, rekli bi cinici, ali gdje ćete naći ljude u poznim godinama da neumorno putuju globusom, sad već 1850 dana, da su prošli više od 80 zemalja svijeta i odsjeli u gotovo 200 različitih smještaja. Pronašli smo ih mi, skrivene na brodu u Skradinu. Američki bračni par nomada Michael (72) i Debbie (61) Campbell idealni su odmor na obali rijeke Krke ponad Šibenika pronašli preko Airbnba, rentijerske web stranice, kažu. Kao, uostalom, i sve svoje smještaje. Došli su se tu odmoriti, ali i proslaviti petogodišnjicu svojeg životnog pothvata.
- Uzimamo mali odmor od stalnog odmora - šali se Debbie, svjesna da mnogima njihov skitalački način života djeluje kao jedan neprekinuti godišnji odmor i uživanje. No, razuvjerava nas, nije sve baš tako jednostavno.
Kada su prije pet godina okrenuli svoj život naglavačke i postali nomadi, morali su prodati apsolutno sve - kuću, automobil i brod. Suprotno očekivanju, život na cesti nije jeftin. Podigli su tada svoju ušteđevinu, spakirali dva kofera, otvorili račun na Airbnbu i zakoračili u svijet. Prvo je na red došla Nizozemska, Amsterdam. Potom i Njemačka, Italija, Grčka. Na atenskom su aerodromu uspjeli izgubiti jedno drugo u gužvi, prisjećaju se sa smiješkom. Bilo je to najgore što im se na putovanjima dogodilo, ponajviše jer su na gubljenje novčanika i prtljage u različitim kutevima svijeta dosad već navikli. Na pitanje kako je obitelj, njihovo četvero djece, reagirala na njihovu odluku, priznaju da su bili skeptični u početku, ali sada ih podržavaju i ne propitkuju njihove motive.
- Nema tu neke velike razlike. Radimo isto ono što bismo radili i doma u Seattleu. Stalno učimo, čitamo, istražujemo. Samo što nikad nismo doma, nego smo uvijek u gostima - objašnjava nam Michael.
Vječiti gosti
Tako se i nazivaju, “vječitim gostima”, “nomadima treće dobi”. Najupečatljivija su im sjećanja iz Rige, gdje su naletjeli na svjetsko natjecanje u zborovima, a iznenadili su se i najvećim okupljanjem mladih u povodu dolaska Pape u Poljskoj. Priština, tamo su upoznali i podružili se s Hashimom Thaçijem, predsjednikom Kosova, i priče tako idu unedogled. Ne iznenađuje da je živopisni par za oko zapeo i brojnim svjetskim medijima, od CNBC-a, Daily Maila i New York Timesa. Međutim, posebnu popularnost uživaju u Južnoj Koreji, skromno priznaju. Zbog svojih su fanova pokrenuli i blog, SeniorNomads, na kojem bilježe svoja putnička iskustva, a uz to napisali su i izdali knjigu o najzanimljivijim Airbnb smještajima u kojima su odsjeli, naziva “Vaši ključevi našeg doma”.
- Ljudi nam se javljaju preko maila i društvenih mreža i govore nam da smo ih inspirirali i potaknuli na putovanje, a najčešća su pitanja gdje nam i kako sada pristiže pošta - zafrkava se Michael.
Zaista, gdje vam dolazi pošta, pitamo znatiželjno. Debbie i Michael se nasmiju. Imaju spreman odgovor.
- Ono što zovemo poštom su najčešće računi, za vodu, struju i ostalo. Budući da nemamo kuću, ni nemamo takvu poštu - odgovara Michael. No daleko od toga da i ovaj životni stil ne nosi svoje troškove. Sa svojim su novcem Debbie i Michael vrlo pažljivi, a razvili su i posebnu metodu trošenja.
- Uvijek računamo da dnevno potrošimo najviše 90 dolara. To uključuje sve naše potrebe, i smještaj i hranu. Naravno, sve ovisi o zemlji u kojoj se nađemo, nekada potrošimo više, a nekada i manje od predviđenog - govori nam Michael. Prisjeća se nedavnog posjeta Singapuru i Japanu gdje je život prilično skup, ali u istoj su turi prošli i Maleziju, Tajland, Kambodžu i Vijetnam gdje su ponešto i uštedjeli.
Dnevnik putovanja
Radeći do mirovine kao organizator sportskih događanja, od moto utrka, golfa i tenisa do rodea, Michael je vješt i sistematičan planer, a na putovanjima ništa ne prepušta slučaju. Pred nas stavlja veliku bilježnicu, njihov putopisni dnevnik. Na svakoj su stranici gusto ispisani redovi opažanja, prilijepljeni računi od restorana, muzeja, smještaja, razne cedulje i karte od koncerata i javnog prijevoza na svim jezicima svijeta. Svaka crtica njihovih putovanja završi u bilježnici. Popunili su ih do sada i nekoliko desetaka, priznaju. Kada ih ispune, Michael svaku destinaciju, adresu, ime iznajmljivača i troškove prebaci u Excel tablicu i tako vode računa o svojim izdacima.
- Naša je filozofija vrlo jednostavna. Sve što ne možemo pojesti, popiti, obući ili doživjeti nećemo si ni priuštiti - objašnjava Debbie. Dakle, hrana, piće, ulaznice za razne parkove, muzeje i koncerte su osnovni izdaci. Odjeću i obuću kupuju tek kada staru iznose, a suveniri i turističke drangulije ne dolaze u obzir.
- Uvijek moramo paziti da naša prtljaga ne prijeđe 23 kilograma. To je maksimalna dopuštena kilaža kada letimo ekonomskom klasom. Tako da u kofer idu samo najvažnije stvari. Michael, primjerice, nosi samo jednu košulju, a kada ona odsluži svoje, tek tada kupuje drugu - napominje Debbie gledajući u svojeg supruga.
Pero na podlaktici
Ona je, za razliku od pedantnog i metodičnog Michaela, umjetnička duša, njegova sušta suprotnost. Inače, dizajnerica koja je radni vijek provela u marketingu. Pero koje je dala istetovirati na podlakticu predstavlja joj nesputanost koju živi, ali i pisanje u kojem uživa. Njezine su riječi iza svakog teksta na blogu i objave na društvenim mrežama. Što li će napisati o Hrvatskoj, zanima nas.
- O, pa nije ovo naš prvi put u Hrvatskoj. Bili smo mi ovdje u par navrata, prije nekoliko godina. Prošli smo Dubrovnik, Hvar, Split, Zadar - nabraja Debbie, napominjući da ima nešto što ih u Hrvatskoj posebno fascinira. A to je povijest. Budući da više od 150 godina u SAD-u nisu imali rat, zanima ih priča o stvaranju i raspadu Jugoslavije i samo o tome čitaju. Iako im je teško razmrsiti tu priču, priznaju, jasno im je da se radi o kompliciranoj, ali i bolnoj temi.
- Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja svijeta gdje su ožiljci rata još vidljivi. Primjerice, u Zadru se na nekim zgradama još mogu vidjeti rupe od metaka - govori Debbie.
Uz povijest, Michael je i veliki sportski obožavatelj, a kao posve netipičan Amerikanac pratio je i Svjetsko nogometno prvenstvo. On i Debbie bili su strastveni hrvatski navijači i pratili su svaku utakmicu, a čak su i navukli kockice i pridružili se navijačkoj gomili na skradinskom trgu utakmicama hrvatske reprezentacije.