Vjerojatno ste čuli o aplikaciji PhotoMath za pametne telefone koju smo prošle godine proizveli i koja služi tome da dobijete rješenje matematičkog izraza usmjeravanjem kamere pametnog telefona prema matematičkom izrazu. Aplikacija je dosad preuzeta 10 milijuna puta i privukla je veliku medijsku pažnju po cijelom svijetu.
Rezultat toga je da me zbog te aplikacije mnogi ljudi smatraju kompetentnim za područje edukacije. To je naravno daleko od istine, ali edukacija je ključni element našeg i mojeg dosadašnjeg uspjeha. Iako naravno nisam stručnjak za edukaciju, ono što vjerujem da znam i razumijem je što morate moći, što morate znati i kakvi morate biti da biste mogli biti uspješni na globalnom tržištu s tehnološkim projektima. Kako te kompetencije uglavnom gradi naš edukacijski sustav, mogu vam reći neka moja opažanja koja dolaze iz tri smjera - iskustvo s mojom djecom koja pohađaju osnovnu školu, moje tvrtke koja zapošljava mlade inženjere i volonterskog rada s mladim startup tvrtkama unutar ZIP startup inkubatora.
Moje trenutno iskustvo s osnovnom školom ima dva lica - zapravo sam dosta zadovoljan školskim uvjetima i učiteljima svoje djece, osjećam se sigurno kad ih šaljem u školu i vidim vrlo zanimljive inicijative nastavnika koje dobro utječu na djecu i pružaju im nova i zanimljiva iskustva. S druge strane, čini mi se da su ti nastavnici ozbiljno ograničeni formalnim programom, moraju ga se striktno držati i ne smiju od njega odstupati iako možda misle da bi sami mogli unijeti poboljšanja.
A sam taj program kao da uopće ne uzima u obzir da danas imamo računala i internet. I da beskonačno zbrajanje i oduzimanje brojeva ili pamćenje “kvizovskih” činjenica nije možda najvažnija stvar koju djeca trebaju naučiti. Revolucija koja se danas događa u svijetu s računalima, mobilnim mrežama i internetom kao da nije dotaknula taj program. Znati ručno množiti dva broja je bitno, ali u stvarnom svijetu je bitnije znati zašto uopće želite pomnožiti te brojeve i zatim koristiti računalo da vam pomogne doći do željenog rezultata.
I nekako svi znamo da tu imamo problem i da bismo trebali raditi ozbiljne promjene, ali kao i kod drugih stvari, “sustav” se opire i zapravo je najlakše i najsigurnije ne ići u rizik promjena. A to s “opiranjem” promjenama je inače najbolji politički izgovor za nečinjenje i održavanje stanja kakvo je.
I dok tvrdim da se edukacijski sustav mora mijenjati, istvoremeno priznajem da se naš uspjeh temelji na izvrsnim mladim inženjerima. Pa što je onda istina - proizvodimo li mi dovoljno dobre kadrove ili ne?
Istina je da imamo izvrsnih mladih inženjera i da sam ja imao veliku sreću a možda i znanje skupiti tim kakav imamo. Problem je da je naša situacija više iznimka nego pravilo. A ta iznimka je rezultat talenta, roditeljskog rada, entuzijazma učitelja i profesora u osnovnim i srednjim školama te kvalitete koju neki naši fakulteti zaista pružaju najtalentiranijima.
Paradoks je da danas imamo veliki broj nezaposlenih mladih ljudi, a istovremeno mnoge tvrtke imaju velikih problema u pronalaženju npr. dobrih programera ili ljudi koji mogu uspješno raditi u prodaji na globalnom tržištu. Pa se postavlja pitanje da li je naš edukacijski sustav zapravo iznevjerio te ljude koji nemaju dovoljno znanja i kompetencija snalaziti se u današnjem svijetu?
Koje je rješenje?
Nažalost, čini mi se da će rješenja uspješnije nalaziti individualno nego što će ih dobiti kroz sustav jer će se sustav i dalje uspješno opirati promjenama. No, ako razumijete kuda svijet ide, moći ćete usmjeriti sebe i svoju djecu. Danas je internet demokratizirao edukaciju i znanje je dostupnije nego što je ikad bilo, kao i mogućnosti za učenje. Preporučujem da to iskoristimo i uložimo u to da djeca prvo vrlo dobro nauče engleski jer će im to otvoriti nove ogromne mogućnosti obrazovanja koje im inače neće biti dostupno. A prava revolucija edukacije kroz internet nas tek čeka i sigurno će ići u prilog svima nama.
Bilo bi dobro da studenti na završetku studija pokušaju sudjelovati u radu startup tvrtki ili da sami pokušaju pokrenuti svoje projekte (profitne i neprofitne). Na fakultetima je već znatan broj programa koji će vam u tome pomoći. I točno je da startup tvrtke ne uspijevaju u 80 do 90 posto slučajeva, ali mnogi ne razumiju da nije ključan element uspješnost samih tvrtki već da je to proces učenja koji gradi vrlo praktično znanje koje nećete gotovo nigdje drugdje moći dobiti, a koje će vam biti korisno cijeli život. Iskustvo koje dobijete učenjem na projektu koji ne uspije često je veće i značajnije nego kad se stvari idealno razvijaju.
Naš se obrazovni sustav mora nužno mijenjati i nadam se da će se u njega više ulagati, ali danas imamo sreću živjeti u vrijeme u kojem nam je tehnologija donijela znatno veću ravnopravnost u pristupu znanju, ali i mogućnosti da sudjelujemo na globalnom tržištu. Sad to samo treba znati dobro iskoristiti.