Načelno govoreći, među najdosadnije medijske teme zasigurno spada učestalo prozivanje zastupnika zato što cijelo vrijeme nisu u saborskoj dvorani. Ovakva kritika uvijek pada na plodno tlo jer većina ljudi duboko prezire političare smatrajući ih parazitima koji ništa ne rade, a za spomenuti nerad primaju prilično lijepu plaću. Iako je ovakvo razmišljanje u suštini netočno jer posvuda na redovitim parlamentarnim sjednicama sudjeluje manje od polovice zastupnika, što se može jednostavno provjeriti na satelitskim programima koji prenose rad Bundestaga, britanskog parlamenta ili, nama najbližeg, Državnog zbora u Sloveniji.
Samo što su Njemačka, Velika Britanija, pa čak i Slovenija puno stabilnije i uređenije države nego Hrvatska koje ne ovise o broju političara koji se tijekom tjedna ukazuju u parlamentima.
Prema svim mogućim parametrima, Hrvatska se nalazi među tri-četiri najslabije zemlje u Europskoj uniji, osim kada je u pitanju korupcija. Tu smo pri vrhu, i to dobrim dijelom zbog korumpiranosti ovdašnje političke klase.
Upravo zato, duboko je iritantna i potpuno neshvatljiva odluka prema kojoj sljedeći tjedan Sabor neće zasjedati zbog blagdana Tijelova koji pada na četvrtak. Odlučeno je da će se zastupnici u saborske klupe vratiti 1. lipnja, i barem oko toga su se složili HDZ i SDP. Jer, ima li smisla ići na posao tri dana kad je četvrtak slobodan? Tomislav Karamarko nije zaprijetio da će "oni koji ne dolaze na posao završiti u paklu" niti je Ranko Ostojić svoje političke protivnike podsjetio da, osim biblijskih zapovjedi "ne ubij" i "ne ukradi", postoji još jedna izreka, a ta glasi Ora et labora, "Moli i radi".
U cijelom parlamentu čula su se samo dva glasa koja su upozorila da je lijenost grijeh; Ivan Sinčić koji je pitao zašto je neradan cijeli idući tjedan i Ivan Lovrinović koji je predložio da su zastupnici "mogli barem odraditi ponedjeljak, utorak i srijedu.
Ali porazna je jedna druga slika, a to je, ako sam dobro prebrojao, nas sjedi 25 pa sljedeći put kad budete izašli na izbore, razmislite kome dajete svoje glasove".
Posla ionako ima dovoljno: u proteklih pet mjeseci aktualni zastupnici nisu izglasali ni deset zakona, treba raspraviti nekoliko opozicijskih interpelacija, izabrati ustavne suce, a nekome je možda moglo pasti na pamet otvaranje teme kao što je ukidanje naknada za djecu s Downovim sindromom. Ali to je stvarni život kojim se nema smisla baviti, rezonira većina pripadnika političke klase. Koji će u isto vrijeme s indignacijom odbaciti prijedlog da se zastupnicima koji ne dolaze u Sabor oduzme dio plaće.