Natašu Janjić Medančić publika je izabrala za ulazak u finale kazališnog Zlatnog Studija zahvaljujući interpretaciji kultne uloge hrvatskog dramskog teksta, barunice Charlotte Castelli-Glembay u “Gospodi Glembajevima” kazališta Gavelle. Rijetke glumice u karijeri dobiju priliku za ulogu Krležine barunice i svaka od njih interpretacijski ju je riješila na svoj način.
- Uloga barunice u kazališnim krugovima slovi za jednu od krunskih uloga u karijeri svake glumice i, premda nisam od onih koje su je priželjkivale, došla mi je u mojem možda najzrelijem životnom trenutku. Tek kad sam je počela raditi, shvatila sam njezinu kompleksnost, ali ne mislim da sam je ovom predstavom apsolvirala. Kako to često bude s ulogama, poneke te ponovno pronađu u životu, pa se nadam da ću i barunicu Castelli imati priliku još koji put odigrati u karijeri, možda u nekom drugačijem redateljskom čitanju, jer zaista nudi jedan zanimljiv psihološki svijet - kaže Nataša Janjić Medančić.
Imperativ uspjeha
Je li barunica sirota žena koja je morala u životu sve učiniti da preživi, ali se, eto, neplanirano zaljubila u posinka, ili je barunica promišljena, hladna i pohlepna za moći, novcem, te ne baš emotivna?
- Barunica je, rekla bih, baždarena za opstanak. Kako je krenula s ulice, siromašna bez zaleđa i perspektive, ona je jednostavno pronašla način kako u životu živjeti na visokoj nozi uzevši to kao imperativ. Mislim da to mogu samo hladne i racionalne osobe. Moguće da se u Leonea, Glembayeva sina, u određenom trenutku i iskreno zaljubila, ali njegovo odbijanje nadišla je već ostvarenom “karijerom” i statusom koji je imala kao Glembayeva supruga, ali i kao bivša supruga baruna Castellija – razmišlja finalistkinja.
Tijesni kombinezon
Krleža barunicu Castelli u Prozi o Glembajevima opisuje otprilike kao biće nadnaravnog šarma, mirisa i ugode.
- Nisam se opterećivala tim opisima, jasno je da u njoj mora postojati doza glamura i luksuza, a neminovno i šarma kad joj uspijeva zavesti sve te muškarce oko sebe. No u njoj leži i svojevrsna feministička ideja, jer svojom inteligencijom i stavom gotovo ravnopravno pliva u muškom svijetu – ističe glumica koja igra predstavu što traje oko tri sata te zahtijeva mnogo snage.
- Predstava je zahtjevna za mene utoliko što se baruničina glavna dramska scena s Leoneom odvija u samom finalu predstave, nakon dva čina i pauze, što je postalo prilično kasno za moj bioritam koji imam kao majka 11-mjesečne bebe – reći će i pohvaliti kolegice u konkurenciju za najbolju glumicu u kazalištu Dariju Lorenci Flatz i Milu Elegović, kao glumice koje iznimno cijeni.
- Koju god publika odabere za svoju omiljenu, neće pogriješiti. Lijepo je znati da naša publika posjećuje kazališta i ovo je, uz aplauz, svojevrsna povratna informacija onih za koje i stvaramo – govori glumica koja je već prethodno dobila filmski Zlatni Studio za ulogu slijepe djevojke u “Goranu”.
- Sjećam se slavlja za tu nagradu i pamtit ću ga po tome što sam nosila predivni tijesni kombinezon modnog dvojca Twins. Ove ću godine svakako morati potražiti nešto komotnije... - završava.