Činjenica da dio ljudi u vodstvu Hrvatske demokratske zajednice ne voli Jadranku Kosor gotovo je jednako javno poznata kao i ljubav Bad Blue Boysa prema Zdravku Mamiću.
Primjerice, još prije desetak mjeseci predsjednik Sabora Luka Bebić bio se upustio u žestoko verbalni obračun s predsjednicom stranke i Vlade, o čemu je, kasnije, detaljno izvijestio novinare. U vrijeme Ive Sanadera Bebiću takvo što nikada ne bi palo na pamet.
Logično je, nadalje, pretpostaviti da ni Božidar Kalmeta nema razloga biti osobito lojalan političarki koja ga je, nekoliko puta, čak i preko medija, pokušavala smijeniti, za što, međutim, očigledno nije dobila dovoljno snažnu potporu u stranačkom vodstvu.
Može se, zatim, spekulirati kako Kosor predstavlja zapreku velikim ambicijama Darka Milinovića (na stranu činjenica što Milinović već sada ostavlja snažan dojam kao da obavlja posao iznad svojih kapaciteta). Naposljetku, nesporno je da je Vladimir Šeks - koliko god on pokušavao javno dokazati da je na premijerkinoj strani - u slučaju peticije za referendum o Zakonu o radu - reagirao bitno drukčije od Vlade.
Kada se dvoje najvažnijih HDZ-ovih političara javno raziđu oko ključnog političkog pitanja, jasno je da u stranci ne postoji elementarno političko jedinstvo. Pa ipak, gotovo je izvjesno da u HDZ-u neće doći do raskola, niti do bilo kakvog pokušaja udara na Jadranku Kosor.
Prvo, Hrvatska demokratska zajednica teško je uzdrmana lošim rejtingom, katastrofalnom gospodarskom situacijom, nemoći Vlade da donosi odluke i svakodnevnim korupcijskim skandalima, da si ne može dopustiti unutarnji rat u izbornoj godini: bilo kakav ozbiljniji raskol u HDZ-u značio bi da se ta stranka predala i prije početka predizborne kampanje. Drugo, Jadranku Kosor, koliko god to neobično zvučalo, teško da bilo tko u sadašnjem vodstvu HDZ-a može zamijeniti.
Šeks nikada nije bio popularan među biračima, Kalmeta je preteško opterećen korupcijskim skandalima u cestogradnji, energetici i na željeznici, dok Andrija Hebrang, kako su pokazali izbori, vrijedi nekih dvanaest posto.
Hrvatska demokratska zajednica, dakle, nema rezervnu opciju, dok god ne dođe do dubokih promjena u stranačkom vrhu.
Gospođu Kosor stranka bi mogla smijeniti jedino pod uvjetom da se stranački vrh odluči na radikalni zaokret udesno i da u svoj sastav vrati one političare, i političke grupe, koje su napustile HDZ u Sanaderovo vrijeme, dijelom zbog detuđmanizacije koju je bivši premijer provodio oštrije i dosljednije od Ivice Račana, a dijelom zbog osobnh ili interesnih sukoba s Ivom Sanaderom. Činjenica je da se na hrvatskoj radikalnoj desnici kontinuirano pojavljuju inicijative o obnovi starog, tuđmanovskog HDZ-a (jedna od novijih takvih inicijativa poziva na osnivanje udruge starih HDZ-ovaca, koja bi se s vremenom spojila sa strankom). Takvi prijedlozi računaju na tuđmanonostalgiju, kao značajan element u okupljanju birača.
Nismo, međutim, osobito sigurni da je skretanje HDZ-a udesno, kako zbog dominantno umjerenog raspoloženja birača, tako i zbog hrvatskih međunarodnih obveza, iole realno političko rješenje.