Neuki i u vjeri čiji su fanatici

Vijest koja iz zabačenog dijela Pakistana stiže ovih dana - u doba hadža i bajrama - suprotna je duhu toga hodočašća i blagdana, ali i podsjetnik kako zadrtost i fanatizam - pod egidom islama ili koje druge vjere - lako nađe saveznika u neukosti.

Vijest je to da je zbog blasfemije na smrt osuđena tamošnja kršćanka Asia Bibi. Prvostupanjski je sud prihvatio tvrdnje njenih suseljanki, s kojima se svađala kod bunara, da je vrijeđala Muhameda. To je svedeno pod kažnjivost doživotnim zatvorom ili smrću za vrijeđanje islama, prema zakonu koji je prije tri desetljeća nametnuo prozapadni pučist, general Zia ul Hak, od čijeg vremena su rasplamsani i sukobi pakistanskih sunita i šijita.

Ono što je Asia Bibi navodno vikala može se podijeliti u tri skupine. U jednoj su uvjerenja razumljiva za nemuslimane: da Muhamed nije poslanik Božji nego osnivač islama. U drugoj su pokušaji diskreditacije bez utemeljenja u povijesnim činjenicama (da je otjerao prvu suprugu preotevši joj imovinu, te da su mu zadnjih mjeseci crvi izlazili iz tijela).

Ono što ovu presudu osobito izdvaja je treća kategorija tvrdnji koje je navodno iznosila osuđenica - da je Muhamed mrtav, a Isus živ. To više nije samo pitanje tolerancije, pluralizma ili slobode govora, jer muslimani vjeruju da je Muhamed preminuo, i da će ga Bog kao i druge ljude oživiti tek na Sudnji dan, a da je Isus mesija (tj. krist, ali samo čovjek), koji je uskrsnut te da će se vratiti još na ovaj svijet. Neuka pakistanska kršćanka to ne mora znati, ali je bizarno da je osuđena, i to drastično, i za iznošenje nečega što dakle naučava i islamska ortodoksija.