Moramo čovjeku vjerovati. Ipak je umoran. U tjedan dana slikao se s tisućama ljudi i naravno da nije skužio kako je tko odjeven, kakvu košulju nosi, jesu li mu na nogama gumene čizme ili japanke, a kamoli se zagledavao u majicu.
- Ne mogu uočiti svaki detalj koji eventualno može izazvati određene nesporazume - rekao je Darko Milinović, komentirajući fotografiju na kojoj grli čovjeka ozbiljnog izraza lica koji je ispod maskirne uniforme hrvatskog vojnika odjenuo crnu majicu na kojoj piše: 'Lika U srcu'. Slovo U je najveće, u njemu se, na ovoj crnoj majici nalazi šahovnica s prvim bijelim poljem. To je ona neoustaška fora, triujedan, sve na jednom mjestu. Svi kuže, a nitko ne vidi. Čovjeka s kojim se treba slikati neobjašnjivo obuzme galopirajuće sljepilo i trenutno isključenje mozga pa se sav sretan i naizgled ne shvaćajući postavi ispred objektiva, a poslije se odrekne sebe, fotografije i sebe na fotografiji te ispali neku utješnu priču kako je mislio da se događa nešto drugo dok se slikao uz ustaške simbole. Kao što se onomad Hasanbegović slikao iza zastave s ustaškim simbolima tvrdeći da nije vidio zastavu. Ili kao što predsjednica Grabar-Kitarović ništa nije čula kada je bila na stadionu na kojem se skandiralo ustaštvu. Ili kao što ona strana pivovara koja prodaje Pan pivo ne vidi da su upravo promovirali novi logo u kojem je stilizirano slovo U sa šahovnicom u njemu. Njima je to čaša. Ostala slova priznaju kao stilizirana, dobra su im reklamna poruka, ali U, to nisu nikada vidjeli. To je zbog onog galopirajućeg neviđenja iščezavajućeg U.
Ustvari je to pojava koju bi trebalo unijeti u medicinske enciklopedije, da se pojedinim Hrvatima, velikom broju njih, izgubi moć prepoznavanja dvadeset sedmog slova abecede ako se ono pojavi u kombinaciji s crnom bojom, šahovnicom ili ako je samo po sebi napisano kao stilizirano 'u', times new roman fontom. Cijela pojava taj model Hrvata nekako ispuni ponosom i srećom, zadovoljstvom, a onda, kada ih netko pita - je li ti to slaviš zbog ustaškog simbola, poreknu da su ikada išta vidjeli, kao da ih je netko ulovio s pornićem na ekranu mobitela i onda to U postane obično iščezavajuće 'u' koje nitko ne bi trebao vidjeti niti za njega znati. Kao i Thompsonovo koncertiranje koje cijeli svijet, a posljednja Slovenija, vidi kao glazbeno-scensko slavljenje ustaštva, osim onih koji mu u Hrvatskoj dopuštaju da nastupa. Znamo što je to. Nije Lika, nego mala ustaška tajna. Pokret otpora. Štos i zajebancija. Flert sa zločincima, pljačkašima i ubojicama. Ozbiljnim izdajnicima koji su predali zemlju, gradove, otoke, obalu i more. Predali su i ljude koje su koristili kao štit na Bleiburgu. Ubijali su i pljačkali. Ništa dobro nisu napravili svom narodu, ali su super svojim sljedbenicima.
Gnjaviti sada jednog Darka Milinovića je li vidio ustaškog poklonika u posljednjih tjedan dana je, naravno, suvišno. Nije vidio. Jest, vidio je. Stvar je komplicirana. Ono što nije komplicirano jest da nije vidio ništa sporno ni sumnjivo, ništa čega bi se trebao stidjeti, osim kada ga se prozove. I to je stav s kojim ide na izbore. Može ustaštvo, ali da ne izgleda kao da je naše. Ako netko skuži da je naše, onda tvrdimo da je to ustaštvo nekog drugog, nekoga koga ne znamo, s kime nitko nema veze, ali se takvi uspješno provuku do zagrljaja s kandidatima. To je pobjednička, čak državnička kombinacija, puno više nego poštivanje pravde, drugih ljudi, raznih žrtava. To je ono ponašanje koje će se u birtiji nazvati lukavstvom, za govornicom državničkom mudrošću, ali neće sakriti istinu. A ona kaže da nije Lika, nego ustaštvo u srcu.