Novi Zagreb nepovratno se i ubrzano mijenja. Nakon 40 godina statusa quo, razdoblja kada taj dio grada doista nije bio ništa do li spavaonica, Novi Zagreb zahvaljujući brojnim promjenama i investicijama naglo postaje mjesto poželjnog življenja.
Uređen je Bundek, koji je kao kolateralna žrtva pao krajem '80-ih kada je uoči Univerzijade stvoren Jarun. Napokon je došlo i kino u Novi Zagreb - multipleks je otvoren u sklopu Avenue Malla koji tako ima i veliku kulturološku, a ne samo konzumerističku dimenziju.
Jer osim Zare, u shopping centru je i velika knjižara Algoritma i tako prvi put stanovnik Novog Zagreba nema potrebu prelaziti most ako želi kupiti - knjigu. Iako je zapelo dovršenje Muzeja suvremene umjetnosti, zgrada Igora Franića idealno je legla na križanje Dubrovačke avenije i Avenije Većeslava Holjevca. Gotovo preko noći, Novi Zagreb je dobio dva kazališta; u gotovo dva desetljeća praznu dvoranu na platou Mamutice u Travnom uselilo se Kazališta lutaka, a za mjesec dana iz njemačkog Potsdama stiže veliko montažno kazalište koje će biti smješteno u Sloboštini na Zaprudskom otoku.
Formirao me
komad betona.
Kako nismo
imali izvore
zabave, sve
smo morali
izmišljati
Također, planira se gradnja sasvim novog naselja u Podbrežju, na prostoru između Sigeta i Sloboštine, a jedna od omiljenih špekulacija je ona o gradnji Dinamovog stadiona na Laništu.
Zagreb proživljava ozbiljnu transformaciju i u novoj definiciji grada Novi Zagreb kao da postaje novi centar, što je, uostalom, dio staroga plana, još kada je davne 1954. godine tadašnji gradonačelnik Većeslav Holjevac preselio Velesajam s duge strane Save, žestoko se i uspješno oduprijevši onodobnoj inicijativi da se Velesajam prebaci u Beograd.
Geografija Novog Zagreba uvijek je imala i svoju emotivnu dimenziju; odrastanje u toj "pustoj zemlji" na specifični je način formirala barem moje stavove prema životu. Iako u Novom Zagrebu ne živim već pet godina (rodila sam se u Zapruđu, odrasla u Utrini, svoj prvi podstanarski staž odradila u Savskom gaju) krajnje angažirano proživljavam sve ove promjene.
Dubravko Ivaniš, pjevač zagrebačke grupe Pips, chips&videoclips, dugo je vremena bio sinonim za novozagrebačku furku, poput Houre za Dubravu. Taj samoprozvani "kralj Zapruđa i Utrina" iz matičnog kvarta odletio je prije pet godina i obitelj svio u sjevernom dijelu grada. No, ipak, negdje u sentimentalnom zemljovidu ostao je stari kvart...
ROBERT KNJAZ
Novi Zagreb za njega su Dinamo i Dugave, no tamo više ne živi zbog blizine smetlišta u Jakuševcu. S obitelji se odselio na Jarun
DUBRAV KO IVANIŠ
Bio je samoproglašeni kralj Zapruđa i Utrine i dugo je bio sinonim za novozagrebačku furku. Odselio se prije pet godina, na sjever Zagreba
"Moja kći često se s bakom ljulja u jednoj super mreži na novonastalom Bundeku i opet... čudno mi i to izgleda jer nestvarno je da tamo više nije šikara i nema više one iskonske frke kad, čim padne mrak, sa simpatijom odeš malčice detaljnije proučavati anatomiju. Mislim, di bismo se sad zapleli; na nekoj penjalici ili toboganu? Al' kad te po goloj guzi golica trnje i metar visoke paprati, drač i trave, oko tebe je blato i prašina....wow, to je već polusnuff, to ima neku čar. A nasuprot tebe i nje - skenira te nekog automobila far, tak da se sve rimuje...
Za Zapruđe me danas, nakon tatine smrti, fizički veže samo mama. I teško mi je navraćati jer tamo stoluje moje djetinjstvo za koje se, razvidno je, blesavo previše vezati. Nije preporučljivo propuštati ono što ti se upravo sada događa. Dalek sam si i njonjav takav. Ajd, fuck off, kažem samome sebi...
Uostalom, kad sam konačno "stigao" iz Pruđa u grad shvatio sam da sam oduvijek žudio za blizinom Ilice, Britanca, Kačićeve i Dalmatinske i Gornjega grada. Ja sam dečko iz grada, ja sam si tako normalan i prirodno srastao s Centrom od prvog (ozbiljnog) susreta da me se svaki pruđenostalgičar s pravom isti čas može odreći! I žao mi je ako netko supijan na nekoj klupici smatra da sam ga takvim razmišljanjem izdao. Možda bi takvomišljenici trebali odrasti. Možda bih ja trebao na lobotomiju. Ipak, istina je ova: Pruđu sam dao sve, Pruđe mi je dalo sve... i sad si više ne trebamo. Kako sam se samoproglasio 'kraljem Zapruđa i Utrina', tako sam se i razvlastio. I to je sasvim ok".
I dok je na jednoj strani novozagrebačke pop mitologije bio Ripper, na drugoj je izrastao televizijski revolucionar Robert Knjaz. Njegova mitologija sastojala se od dva d - Dinamo i Dugave, a u orbitu komercijalne televizije lansirala ga je dugavljanska kabelska televizija. Ni Robert Knjaz danas više ne živi u Dugavama. S obitelji se odselio na Jarun, a kao glavni razlog selidbe navodi blizinu smetlišta na Jakuševcu. Njegov komentar na tektonske promjene koje su zadesile New Zagreb bio je očekivano duhovit. "Sada se napokon mogu srušiti svi mostovi i Novi Zagreb može ostati svoj na svome!".
No Knjaz, kao danas i mnogi drugi, upozorava na novootkrivenu kvalitetu Novog Zagreba: "Mislim da se tek sada, pojavom divljeg urbanizma, vidi kako je Novi Zagreb pametno i humano građen. Jer tu su široke šetnice, livade i parkovi između novogradnji. Samo je pitanje vremena kada će se ljudi početi seliti u Novi Zagreb", kaže Knjaz koji tvrdi da je njegovo stanje svijesti još uvijek - novozagrebačko. "Prvi put sam prešao Savu kada sam krenuo u srednju školu. Jer u Dugavama sam imao sve, odnosno ništa. Formirao me komad betona. Kako nismo imali nikakve izvore zabave, sve smo sami morali izmišljati i to je bilo poticajno. Sve se svodilo na 'home made' zafrkanciju".
EDO POPOVIĆ
Doselio se u Utrinu prije 32 godine, a taj kvart je postao i jedan od njegovih literarnih junaka. Kaže da je Novi Zagreb doista ugodan za život
IG OR ČUMANDRA
Danas živi u Središću. Kaže da Novi Zagreb nikada nije bio samo radnički kvart, nego su u njemu živjeli i inženjeri i umjetnici
Kvalitetu urbanističkog projektiranja u Novom Zagrebu uočili su i teoretičari arhitekture Eva Blau i Ivan Rupnik. Govoreći o svojoj analizi Zagreba kao trancizijskoga grada u upravo objavljenoj knjizi "Projekt: Zagreb" u razgovoru za arhitektonski časopis "Čovjek i prostor" kažu: "Prema suvremenom stajalištu prototipskog poslijeratnog Novoga grada, očekivalo bi se da Zapruđe bude pospana spavaonica bez identiteta susjedstva. No, otkrili smo mjesto s novom vrstom modernističkog urbanog prostora, s mnogim kvalitetama koje bi se mogle povezati s "tradicionalnim" susjedstvom.
Činjenica da to bolje funkcionira danas nego onda kada je naselje prvi put nastanjeno, čimbenik je vremena, ali također i projektiranja. Trebalo je 40 godina da se realizira prava namjera projekta. Projektiranje i realizacija jednako su važni u proživljenom iskustvu arhitekture". Igor Čumandra, novinar i pisac, danas zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova, Ripperov frend iz djetinjstva, iz Zapruđa se preselio u danas gotovo "elitno naselje" Središće. Čumandra je svojim likom a la braća Ramones u '80-im i prvoj polovici '90-ih bio pravo utjelovljenje hipersenzibilnog novozagrebačkog beatnika. Uvijek sam ga doživljavala kao jednog, istina vrlo ciničnog, kroničara ovog dijela grada.
"Novi Zagreb je prostor s rupom, jednom velikom vremenskom rupom čiji je početak tamo negdje 1966. ili 1967. godine, a kraj 2006. E, u toj rupi je ništa, jedan veliki kvart koji je bio prepušten sam sebi.
Kažeš da se danas struktura stanovništva mijenja, da ima više šminkera, mladih profesionalaca… Pa, hvala Bogu, odrasli smo, red je da neki među nama nešto naprave u životu i sa sobom. No, i krajem šezdesetih tu je doseljavan i fini svijet - mladi i perspektivni inženjeri, doktori znanosti, umjetnici svih fela, a ne samo proleteri i socijalistički pregaoci… Tako da kad vidim Avenue Mall, Bundek, multipleks, gimnazije i bazen, emotivno sve to doživljavam kao vraćanje duga tim pionirima Novog Zagreba koji su tu dopeljani i kojima su tu ponuđeni stanovi od prosječno šezdesetak kvadrata i ništa drugo. Ovdje su spavali, a živjeli preko Save. OK, bila je tu komunalna infrastruktura i javni gradski prijevoz koji je vozio sporije od brzine rasta ponude u "starom" Zagrebu. To je vremenska rupa na koju mislim. Da je tada bilo sadržaja koji bi se razvijali, možda bismo imali dva grada u jednom…
Moj prelazak iz Zapruđa u Središće nije pak nikakav civilizacijski pomak, već emotivni skok u prostor s Katicom i Jelenom, a zbog potonje sve promjene u Novom Zagrebu i gledam pozitivno. Sada Jelena može skoro svaki dan s tetom čuvalicom Katicom na Bundeku hraniti "abude" (čit. labudove) i s prozora "gobile" (čit. golubove), gledati mace na bejzbolskom igralištu, jer još je mala pa ne razumije pravila igre, a za koju godinu će imati i puno veće mogućnosti trošenja džeparca od nas koji smo tu rođeni četrdesetak godina ranije.
Tako me sada sekira degenerično preskupa cijena kvadrata stana u Središću i zdušno čekam kada će se lumpenproleterima koji su u otkupu pokupovali stanove za dvadeset tisuća eura, ili ih dobili kao nasljedstvo ili pak ratne zasluge ili plijen, njihova pohlepa ispuhati kao nogometna lopta i vratiti na dimenzije krpenjače s kojom su i krenuli na mračni put u kapitalizam".
Književnik Edo Popović u Utrinu se doselio prije 32 godine, a taj novozagrebački kvart postao je jedan od njegovih glavnih literarnih junaka. Popović se uvijek borbeno držao glede pitanja novozagrebačke spike te se nametnuo kao neizbježni sugovornik. "Zapravo pozdravljam ove promjene u Novom Zagrebu", kaže Popović i pojašnjava: "Počevši od pretjerano pripitomljenog Bundeka pa do onog potrošačkog pakla s kinodvoranama, nazvanog Avenue Mall. Ovdje u Utrinama volimo se zezati kako smo bili razočarani kada smo shvatili da se ono prekoputa Ine ne gradi Ikea nego Muzej suvremene umjetnosti, al' dobro - ne može sve biti savršeno. Važno je da se krećemo i držimo dobar smjer.
No, osim samih sadržaja koji se posljednjih godina ubrizgavaju na desnu obalu Save, važno je i gdje smjestiti taj sadržaj. Novi Zagreb je završena i na neki čudan način savršena cjelina. Ja ga zovem kvadarnim oblutkom. Za razliku od bogataških favela na sjeveru grada, prekrcanih rugobama od urbanih vila, a bez ikakve infrastrukture, Novi Zagreb je doista ugodan za život. I neka takav i ostane. Drugim rječima, treba spriječiti nebuloznu gradnju, projekte poput crkve u Travnom. Ona je doista trebala biti izgrađena tamo gdje se danas nalaze oni penzionerski vrtovi. Crkva u Utrinama pokazuje da kvart može biti cijel, a ovce site".
Sa svojim kvartom, u ovom slučaju Trnskim, uvijek se snažno identificirao i glumac Sven Medvešek koji je možda najtočnije opisao, nazovimo to, magičnim realizmom Novog Zagreba, onu neobičnu mješavinu krajnjeg, betonskog urbaniteta i divljine. "Kao dječak bio sam orijentiran isključivo na kvart. Trnsko. Malobrojni automobili, mnoštvo zelenila, neopterećen boravak na svježem zraku, igranje i druženje na ulici, to jest na livadi, u parku. Bicikl, nogomet, pikulanje. S polaskom u srednju školu otvorio se novi urbani svijet. Bio sam sretnik koji je Savu prelazio biciklom, i na njemu krstario gradom. Ali povratak na južni dio obale Save uvijek, i danas, pruža mi olakšanje.
Odjednom osjećaš više neba. Zgrade su razmaknutije, ljudi su razmaknutiji. Više je zraka. No, očito su nam mostovi postali preuski i premalobrojni da bismo svi koji svoje potrebe utažujemo preko rijeke, mogli neopterećeno doći na red. Pak su onda izmislili da brojne potrebe možemo zadovoljiti i ne prelazeći mostove. Ako je to usmjereno prema tome, da ćemo manje hrliti, da ćemo hodajući ili biciklom zadovoljiti naše potrebe, rasteretiti mostove i automobilski promet - ja sam za.
Bilo bi mi drago da i korisnici i zaposlenici novih ustanova budu smireni i sretni što ne moraju juriti ili čekati na semaforima. Bilo bi mi također drago da dohvatljivije nalaze one sadržaje koji ih uistinu zanimaju. I bilo bi mi drago da i sami ti sadržaji u sebi i u ljudima koji se preko njih susreću, nađu svoj istinski razlog postojanja, a ne tek korist od trgovanja".
Pavica Knezović Belan
Uređen je Bundek, koji je kao kolateralna žrtva pao krajem '80-ih kada je uoči Univerzijade stvoren Jarun. Napokon je došlo i kino u Novi Zagreb - multipleks je otvoren u sklopu Avenue Malla koji tako ima i veliku kulturološku, a ne samo konzumerističku dimenziju.
Jer osim Zare, u shopping centru je i velika knjižara Algoritma i tako prvi put stanovnik Novog Zagreba nema potrebu prelaziti most ako želi kupiti - knjigu. Iako je zapelo dovršenje Muzeja suvremene umjetnosti, zgrada Igora Franića idealno je legla na križanje Dubrovačke avenije i Avenije Većeslava Holjevca. Gotovo preko noći, Novi Zagreb je dobio dva kazališta; u gotovo dva desetljeća praznu dvoranu na platou Mamutice u Travnom uselilo se Kazališta lutaka, a za mjesec dana iz njemačkog Potsdama stiže veliko montažno kazalište koje će biti smješteno u Sloboštini na Zaprudskom otoku.
Formirao me
komad betona.
Kako nismo
imali izvore
zabave, sve
smo morali
izmišljati
|
Zagreb proživljava ozbiljnu transformaciju i u novoj definiciji grada Novi Zagreb kao da postaje novi centar, što je, uostalom, dio staroga plana, još kada je davne 1954. godine tadašnji gradonačelnik Većeslav Holjevac preselio Velesajam s duge strane Save, žestoko se i uspješno oduprijevši onodobnoj inicijativi da se Velesajam prebaci u Beograd.
Geografija Novog Zagreba uvijek je imala i svoju emotivnu dimenziju; odrastanje u toj "pustoj zemlji" na specifični je način formirala barem moje stavove prema životu. Iako u Novom Zagrebu ne živim već pet godina (rodila sam se u Zapruđu, odrasla u Utrini, svoj prvi podstanarski staž odradila u Savskom gaju) krajnje angažirano proživljavam sve ove promjene.
Dubravko Ivaniš, pjevač zagrebačke grupe Pips, chips&videoclips, dugo je vremena bio sinonim za novozagrebačku furku, poput Houre za Dubravu. Taj samoprozvani "kralj Zapruđa i Utrina" iz matičnog kvarta odletio je prije pet godina i obitelj svio u sjevernom dijelu grada. No, ipak, negdje u sentimentalnom zemljovidu ostao je stari kvart...
ROBERT KNJAZ
Novi Zagreb za njega su Dinamo i Dugave, no tamo više ne živi zbog blizine smetlišta u Jakuševcu. S obitelji se odselio na Jarun
DUBRAV KO IVANIŠ
Bio je samoproglašeni kralj Zapruđa i Utrine i dugo je bio sinonim za novozagrebačku furku. Odselio se prije pet godina, na sjever Zagreba
|
|
"Moja kći često se s bakom ljulja u jednoj super mreži na novonastalom Bundeku i opet... čudno mi i to izgleda jer nestvarno je da tamo više nije šikara i nema više one iskonske frke kad, čim padne mrak, sa simpatijom odeš malčice detaljnije proučavati anatomiju. Mislim, di bismo se sad zapleli; na nekoj penjalici ili toboganu? Al' kad te po goloj guzi golica trnje i metar visoke paprati, drač i trave, oko tebe je blato i prašina....wow, to je već polusnuff, to ima neku čar. A nasuprot tebe i nje - skenira te nekog automobila far, tak da se sve rimuje...
Za Zapruđe me danas, nakon tatine smrti, fizički veže samo mama. I teško mi je navraćati jer tamo stoluje moje djetinjstvo za koje se, razvidno je, blesavo previše vezati. Nije preporučljivo propuštati ono što ti se upravo sada događa. Dalek sam si i njonjav takav. Ajd, fuck off, kažem samome sebi...
| Tek se sada, pojavom divljeg urbanizma, vidi kako je Novi Zagreb pametno i humano građen |
I dok je na jednoj strani novozagrebačke pop mitologije bio Ripper, na drugoj je izrastao televizijski revolucionar Robert Knjaz. Njegova mitologija sastojala se od dva d - Dinamo i Dugave, a u orbitu komercijalne televizije lansirala ga je dugavljanska kabelska televizija. Ni Robert Knjaz danas više ne živi u Dugavama. S obitelji se odselio na Jarun, a kao glavni razlog selidbe navodi blizinu smetlišta na Jakuševcu. Njegov komentar na tektonske promjene koje su zadesile New Zagreb bio je očekivano duhovit. "Sada se napokon mogu srušiti svi mostovi i Novi Zagreb može ostati svoj na svome!".
No Knjaz, kao danas i mnogi drugi, upozorava na novootkrivenu kvalitetu Novog Zagreba: "Mislim da se tek sada, pojavom divljeg urbanizma, vidi kako je Novi Zagreb pametno i humano građen. Jer tu su široke šetnice, livade i parkovi između novogradnji. Samo je pitanje vremena kada će se ljudi početi seliti u Novi Zagreb", kaže Knjaz koji tvrdi da je njegovo stanje svijesti još uvijek - novozagrebačko. "Prvi put sam prešao Savu kada sam krenuo u srednju školu. Jer u Dugavama sam imao sve, odnosno ništa. Formirao me komad betona. Kako nismo imali nikakve izvore zabave, sve smo sami morali izmišljati i to je bilo poticajno. Sve se svodilo na 'home made' zafrkanciju".
EDO POPOVIĆ
Doselio se u Utrinu prije 32 godine, a taj kvart je postao i jedan od njegovih literarnih junaka. Kaže da je Novi Zagreb doista ugodan za život
IG OR ČUMANDRA
Danas živi u Središću. Kaže da Novi Zagreb nikada nije bio samo radnički kvart, nego su u njemu živjeli i inženjeri i umjetnici
|
|
Kvalitetu urbanističkog projektiranja u Novom Zagrebu uočili su i teoretičari arhitekture Eva Blau i Ivan Rupnik. Govoreći o svojoj analizi Zagreba kao trancizijskoga grada u upravo objavljenoj knjizi "Projekt: Zagreb" u razgovoru za arhitektonski časopis "Čovjek i prostor" kažu: "Prema suvremenom stajalištu prototipskog poslijeratnog Novoga grada, očekivalo bi se da Zapruđe bude pospana spavaonica bez identiteta susjedstva. No, otkrili smo mjesto s novom vrstom modernističkog urbanog prostora, s mnogim kvalitetama koje bi se mogle povezati s "tradicionalnim" susjedstvom.
Činjenica da to bolje funkcionira danas nego onda kada je naselje prvi put nastanjeno, čimbenik je vremena, ali također i projektiranja. Trebalo je 40 godina da se realizira prava namjera projekta. Projektiranje i realizacija jednako su važni u proživljenom iskustvu arhitekture". Igor Čumandra, novinar i pisac, danas zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova, Ripperov frend iz djetinjstva, iz Zapruđa se preselio u danas gotovo "elitno naselje" Središće. Čumandra je svojim likom a la braća Ramones u '80-im i prvoj polovici '90-ih bio pravo utjelovljenje hipersenzibilnog novozagrebačkog beatnika. Uvijek sam ga doživljavala kao jednog, istina vrlo ciničnog, kroničara ovog dijela grada.
| U Utrinama se volimo zezati kako smo bili razočarani kada smo shvatili da se ono prekoputa Ine ne gradi Ikea nego Muzej suvremene umjetnosti, al' dobro - ne može sve biti savršeno |
Kažeš da se danas struktura stanovništva mijenja, da ima više šminkera, mladih profesionalaca… Pa, hvala Bogu, odrasli smo, red je da neki među nama nešto naprave u životu i sa sobom. No, i krajem šezdesetih tu je doseljavan i fini svijet - mladi i perspektivni inženjeri, doktori znanosti, umjetnici svih fela, a ne samo proleteri i socijalistički pregaoci… Tako da kad vidim Avenue Mall, Bundek, multipleks, gimnazije i bazen, emotivno sve to doživljavam kao vraćanje duga tim pionirima Novog Zagreba koji su tu dopeljani i kojima su tu ponuđeni stanovi od prosječno šezdesetak kvadrata i ništa drugo. Ovdje su spavali, a živjeli preko Save. OK, bila je tu komunalna infrastruktura i javni gradski prijevoz koji je vozio sporije od brzine rasta ponude u "starom" Zagrebu. To je vremenska rupa na koju mislim. Da je tada bilo sadržaja koji bi se razvijali, možda bismo imali dva grada u jednom…
Moj prelazak iz Zapruđa u Središće nije pak nikakav civilizacijski pomak, već emotivni skok u prostor s Katicom i Jelenom, a zbog potonje sve promjene u Novom Zagrebu i gledam pozitivno. Sada Jelena može skoro svaki dan s tetom čuvalicom Katicom na Bundeku hraniti "abude" (čit. labudove) i s prozora "gobile" (čit. golubove), gledati mace na bejzbolskom igralištu, jer još je mala pa ne razumije pravila igre, a za koju godinu će imati i puno veće mogućnosti trošenja džeparca od nas koji smo tu rođeni četrdesetak godina ranije.
Tako me sada sekira degenerično preskupa cijena kvadrata stana u Središću i zdušno čekam kada će se lumpenproleterima koji su u otkupu pokupovali stanove za dvadeset tisuća eura, ili ih dobili kao nasljedstvo ili pak ratne zasluge ili plijen, njihova pohlepa ispuhati kao nogometna lopta i vratiti na dimenzije krpenjače s kojom su i krenuli na mračni put u kapitalizam".
Književnik Edo Popović u Utrinu se doselio prije 32 godine, a taj novozagrebački kvart postao je jedan od njegovih glavnih literarnih junaka. Popović se uvijek borbeno držao glede pitanja novozagrebačke spike te se nametnuo kao neizbježni sugovornik. "Zapravo pozdravljam ove promjene u Novom Zagrebu", kaže Popović i pojašnjava: "Počevši od pretjerano pripitomljenog Bundeka pa do onog potrošačkog pakla s kinodvoranama, nazvanog Avenue Mall. Ovdje u Utrinama volimo se zezati kako smo bili razočarani kada smo shvatili da se ono prekoputa Ine ne gradi Ikea nego Muzej suvremene umjetnosti, al' dobro - ne može sve biti savršeno. Važno je da se krećemo i držimo dobar smjer.
No, osim samih sadržaja koji se posljednjih godina ubrizgavaju na desnu obalu Save, važno je i gdje smjestiti taj sadržaj. Novi Zagreb je završena i na neki čudan način savršena cjelina. Ja ga zovem kvadarnim oblutkom. Za razliku od bogataških favela na sjeveru grada, prekrcanih rugobama od urbanih vila, a bez ikakve infrastrukture, Novi Zagreb je doista ugodan za život. I neka takav i ostane. Drugim rječima, treba spriječiti nebuloznu gradnju, projekte poput crkve u Travnom. Ona je doista trebala biti izgrađena tamo gdje se danas nalaze oni penzionerski vrtovi. Crkva u Utrinama pokazuje da kvart može biti cijel, a ovce site".
Sa svojim kvartom, u ovom slučaju Trnskim, uvijek se snažno identificirao i glumac Sven Medvešek koji je možda najtočnije opisao, nazovimo to, magičnim realizmom Novog Zagreba, onu neobičnu mješavinu krajnjeg, betonskog urbaniteta i divljine. "Kao dječak bio sam orijentiran isključivo na kvart. Trnsko. Malobrojni automobili, mnoštvo zelenila, neopterećen boravak na svježem zraku, igranje i druženje na ulici, to jest na livadi, u parku. Bicikl, nogomet, pikulanje. S polaskom u srednju školu otvorio se novi urbani svijet. Bio sam sretnik koji je Savu prelazio biciklom, i na njemu krstario gradom. Ali povratak na južni dio obale Save uvijek, i danas, pruža mi olakšanje.
Odjednom osjećaš više neba. Zgrade su razmaknutije, ljudi su razmaknutiji. Više je zraka. No, očito su nam mostovi postali preuski i premalobrojni da bismo svi koji svoje potrebe utažujemo preko rijeke, mogli neopterećeno doći na red. Pak su onda izmislili da brojne potrebe možemo zadovoljiti i ne prelazeći mostove. Ako je to usmjereno prema tome, da ćemo manje hrliti, da ćemo hodajući ili biciklom zadovoljiti naše potrebe, rasteretiti mostove i automobilski promet - ja sam za.
Bilo bi mi drago da i korisnici i zaposlenici novih ustanova budu smireni i sretni što ne moraju juriti ili čekati na semaforima. Bilo bi mi također drago da dohvatljivije nalaze one sadržaje koji ih uistinu zanimaju. I bilo bi mi drago da i sami ti sadržaji u sebi i u ljudima koji se preko njih susreću, nađu svoj istinski razlog postojanja, a ne tek korist od trgovanja".
Pavica Knezović Belan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....