Vojni kamioni polako se vraćaju u žižu javnosti. Jedno vrijeme bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića i slučaj kamioni istisnule su nove, još krupnije afere: Hrvatska poštanska banka, Podravka, donedavni potpredsjednik Vlade Damir Polančec koji na račun poreznih obveznika “ljetuje” u Remetincu, HAC, HEP i TLM. Aktualnija je postala i nabava crvenih, vatrogasnih vozila od tvrtke Daymler AG i isplata provizija hrvatskim dužnosnicima, o čemu su čelnici te tvrtke govorili pred nadležnim sudom u SAD-u.
Nalaz Vinka Ugrine
No, sporna nabava vojnih kamiona iz 2004. godine tek će dobiti svoj vrhunac. Suđenje će, kako proizlazi iz ovotjednih zbivanja na glavnoj raspravi, ove jeseni ući u završnu fazu. Presuda bi mogla biti donesena i do konca listopada.
Ovoga tjedna bivši ministar i njegov suoptuženi pomoćnik Ivo Bačić uspjeli su ishoditi svojevrsnu reviziju jednog od ključnijih dokaza u sudskom postupku, prometnog vještačenja. Nalaz splitskog prometnog vještaka Vinka Ugrine, koji nimalo nije išao u korist optuženicima, obrana je ocjenjivala nevjerodostojnim, rađenim napamet, pa čak i stupidnim. Sudsko vijeće usvojilo je djelomično njihov prijedlog smatrajući da vještak Ugrina nije u cijelosti mogao dati odgovore na pojedina pitanja. Novo vještačenje napravit će Prometni fakultet u Zagrebu, čiji će se vještak početkom listopada naći pred sudskim vijećem zajedno s vještakom Ugrinom.
Činjenicu da je sud dao nalog za novo vještačenje može se tumačiti na razne načine. Radi li se o uspjehu obrane, o rušenju USKOK-ova vještačenja? Ili je možda ipak u pitanju stav suda o ravnopravnosti stranaka u postupku, da nakon prezentiranog nalaza vještaka izrađenog prema nalogu tužiteljstva, treba dopustiti i drugoj strani, obrani optuženika, da kroz odluku vijeća dođu do “svog” vještačenja? Je li sudsko vijeće na koncu prihvatilo provođenje novog vještačenja kako bi unaprijed otklonilo sve moguće prigovore i argumente za moguće žalbe na predstojeću presudu? To znaju samo sutkinja Jasna Smiljanić i dvije članice sudskog vijeća.
Zanimljivo je, iako možda nebitno, da je obrana tražila da se novo vještačenje povjeri Katedri za motorna vozila Strojarskog fakulteta u Zagrebu. No, taj je zadatak dodijeljen Prometnom fakultetu, čijim je optuženim profesorima upravo sutkinja Smiljanić izrekla osuđujuću presudu u slučaju Indeks vezanom za nezakonite upise na taj fakultet.
Zašto Ivec
Što zapravo obrana očekuje od novog vještačenja? Činjenice koje je iznio vještak Ugrina, posebno u svom pisanom nalazu, dok je tijekom ispitivanja imao očitih teškoća s izražavanjem, temelje se na prilično egzaktnim podacima. Ako se zanemare bahate i nekulturne primjedbe obrane, ponajprije Rončevićeva branitelja kojeg je sutkinja zbog toga više puta i opominjala, osnovni se prigovori svode na to da je nalaz napravio na temelju nepotpunih podataka. Da je izradio nalaz samo na temelju ponudbene dokumentacije s natječaja za kupnju kamiona 2004. godine, a da pritom nije ni tražio tehničke podatke o ponuđenim vozilima od proizvođača, niti o njihovu ispitivanju u Centru za vozila Hrvatska.
Kao i tadašnje povjerenstvo, vještak je zaključio da su sva ponuđena vozila zadovoljavala tražene taktičko-tehničke uvjete. Dakle, i Ivecovi kamioni, koji su kupljeni u kasnijoj izravnoj nagodbi, i Manovi, koji su bili 10 milijuna kuna jeftiniji, i daleko najbolji kamioni Mercedes Unimog, koji su bili oko 2 milijuna kuna jeftiniji od Ivecovih.
Tražena nosivost
- Nisam mogao prihvatiti ponudu koja nije zadovoljavala tražene uvjete - riječi su koje stalno ponavlja optuženi Rončević u izjavama nakon suđenja. Time zapravo stalno ističe tezu obrane da kamioni marke Man nisu udovoljavali traženoj nosivosti od pet tona. Ta se teza, pak, oslanja na podatke o ispitvanju u Centru za vozila Hrvatska, gdje je utvrđeno da Manov petotonac uz nadogradnju za određenu namjenu ima korisnu nosivost od oko 4,4 tone. Čak i ako ostavimo po strani navode vještaka da u traženim uvjetima nije bilo striktno naznačeno traži li se neto nosivost od najmanje pet tona ili je u pitanju bruto nisivost, kao i njegovu tvrdnju da su sva vozila ispunjavala sve tražene namjene, postavlja se pitanje tko je u inkriminirano vrijeme uopće znao kolika će biti korisna nosivost određenog vozila nadograđenog za određenu namjenu. Povjerenstvo MORH-a nije raspolagalo takvim podacima. Je li tadašnji ministar obrane, sada optuženi Rončević, možda već tada imao podatke o ispitivanju Manova kamiona? Je li već tada znao da Ivecovi kamioni mogu koristiti NATO-ovo gorivo F 34 iako tvrtka Eurokamion to nije navela u svojoj ponudi ili da ponuđeni Ivecovi kamioni visinom premašuju zahtjeve MORH-a i ne mogu proći ispod nekih nadvožnjaka? Upravo zbog toga je vještak Ugrina naveo da su postojali “neznatni nedostaci” i da nijedno vozilo nije apsolutno udovoljavalo traženim uvjetima. Rončević je kao ministar imao na raspolaganju podatke o ranijem testiranju “spornog” Manova kamiona, koji je nadograđen sandukom za teret, opterećen blokom težim od pet tona i s prikvačenim topom od 4,5 tona zadovoljio na poligonskim ispitivanjima u MORH-u. Da je Rončević sumnjao u nosivost Manovih kamiona, onda bi se tim podatkom sigurno počeo služiti najkasnije početkom 2005. Umjesto toga, u pisanim je dokumentima tvrdio da su mu članovi povjerenstva rekli kako su Ivecovi kamioni najpovoljniji, što su svi članovi povjerenstva demantirali. Kada mu je početkom 2005. general Jozo Milićević, tada v. d. glavnog inspektora obrane, došao s podacima o utvrđenim nepravilnostima u postupku nabave kamiona, Rončević ga nije upozorio na to da Man nije zadovoljavao uvjete. Ne. Rončević ga je tražio da izmijeni izvješće. Budući da ga nije poslušao, za nekadašnjeg zapovjednika Prve gardijske brigade Tigrovi počela je šikana, a pojedinci koji su slijedili “upute” ministra i nisu “talasali” dobro su profitirali.
Zašto nije prije rekao za Man
Nije Rončević “mahao” podacima o nosivosti Mana ni kada je dobio izvješće VSOA-e, koje se podudaralo s izvješćem Milićevićeva tima i cjelovitim izvješćem Državne revizije. Nije ih prezentirao na povjerenstvu za izravnu nagodbu koje se nikada nije sastalo. Rončević za to očito nije ni znao. Pitanje nosivosti Manovih kamiona isplivalo je tek prošle godine, nakon što je o nedovoljnoj nosivosti “progovorio” Damir Udovičić, prijašnji predstavnik Man Importera, koji je u međuvremenu postao poslovni partner voditelja Ivecova predstavništva u Hrvatskoj Sebastijana Mojsovića.