Otvorila je dušu. I progovorila iz srca.
Ruža Tomašić sigurno nije lagala. I nije ponudila ljubav. Iskreno je pokazala mržnju prema Srbima koji žive u Hrvatskoj. Nedavno je, naime, u Vukovaru rekla: “Neka oni mole Boga da mi ne počistimo svoje dvorište, jer ako mi počnemo čistiti svoje dvorište, imat će oni još jako puno Srba iz Hrvatske koji će morati u Srbiju”.
Ovo je prijetnja Srbima u Hrvatskoj. Nema tu nikakvih okolnosti ni objašnjenja, nikakvog opravdanja. To je rečenica nakon koje svaki Srbin mora promisliti koliko je siguran u Hrvatskoj i što bi mu se moglo desiti ako se Ruža Tomašić dokopa vlasti. Prijetnja Ruže Tomašić je izrečena kao replika srpskom ministru Aleksandru Vulinu koji je kroz medije odgovarao ministru Ranku Ostojiću. Ostojić je na komemoraciji za 12 policajaca poginulih u Borovu Selu 1991. godine rekao da vlasti u Srbiji moraju pokazati europsku opredijeljenost i suditi počiniteljima toga zločina. Vulin je poručio hrvatskim vlastima da “pogledaju u svoje dvorište i vidjet će da imaju puno razloga da se bave sobom i svojom sudskom praksom, a Srbiju neka ostave na miru”. I onda se sa svojom izjavom pojavila Ruža Tomašić, šefica hrvatskih konzervativaca, zastupnica u Europskom parlamentu. Zbog onoga što je rekla reagirala je i pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Vidović je diplomatski, sasvim mlako i formalno izjavila da na ovaj način Tomašić ne pridonosi stvaranju tolerantnog ozračja i prilike za suživot te da je izjava svakako diskriminatorna. Javio se i Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH, koji je otvoreno rekao da je riječ o fašističkoj izjavi, dok šef srpske diplomacije traži da se Hrvatska ogradi od ovakvih izjava. Tako je Ruža Tomašić ponovno privukla pažnju na Hrvatsku. Nisu to nažalost toliko učinile Ana Sunčana Smith i Iva Tolić, dvije znanstvenice s prestižnim projektima Europskog istraživačkog centra vrijednima više od 3,5 milijuna eura, koliko je to snažnije uspjela Ruža Tomašić. Srpski je mediji nazivaju “Šešeljem u suknji”.
DORH će reagirati tek ako im netko pošalje prijavu, a do tada će se praviti da ne znaju što se događa u zemlji. Tako im je najjednostavnije, jer ako pokažu da su nešto čuli, da su negdje nešto pročitali, da su skužili kako bi Ruža Tomašić progonila i onih nešto manje od 4% Srba, koliko ih je još ostalo živjeti u ovoj zemlji, moglo bi im se dogoditi da moraju primijetiti i druge stvari. Mogli bi primijetiti da je Hrvatska zemlja mržnje. Morali bi primijetiti kako je Ruža Tomašić samo jedna od onih koji bez straha i stida prijete Srbima. To što Ruža Tomašić glumi da je sve rekla jer joj ustvari smeta zakon o oprostu, malo je bitno. Zastupnica Tomašić jako dobro zna da taj zakon ne štiti počinitelje zločina, on oprašta samo i isključivo sudjelovanje u oružanoj pobuni protiv Hrvatske, no ne oprašta ni jedan drugi zločin.
Tvrdnje da je tim zakonom netko zaštićen od sudskog progona nisu točne. Hrvatska uredno procesuira počinitelje ratnih zločina jer je to njeno pravo i obaveza koju ima prema svojim građanima. Stoga priče kako ona nema ništa protiv lojalnih Srba nisu ništa drugo nego opis društva u kojem će ona, ili njeni kriteriji odlučivati tko smije ostati, a tko se mora pokupiti. U ozbiljnoj zemlji, naime, postoji zakon. Ljudi se ne protjeruju u ozbiljnim zemljama. Ruža Tomašić bila je policajka i nikoga nije mogla protjerivati u ime države. Od nje se tražilo da štiti građane koji ne krše zakon i da progoni one koji ih krše. Na isti način se postupa i u Hrvatskoj i to su pravila koja bi trebalo poštivati, za što bi se i ona, kao odgovorna političarka trebala zalagati. Počinitelji zločina idu u zatvor, ali ostali ne mogu živjeti u strahu, ni pred Ružom Tomašić ni pred njoj sličnima jer oni ne govore o kriminalcima i zločincima, oni kao takve vide Srbe. Srbi su jednostavno oni koji smetaju Ruži Tomašić. Uostalom, ona je izgovorila i da ne bi htjela da se njena kći uda za Srbina, kao da je biti Srbin neka druga klasa ljudi.
Najvjerojatnije jest za Ružu Tomašić. I zato bi bilo dobro da se DORH i policija bave svojim poslom, kako si osobe poput gospođe Tomašić ne bi uzimale pravo da prozivaju. Fingirana suđenja se ionako već održavaju u Hrvatskoj. Nedavno je na jednom takvom u organizaciji “Hrvatskog nacionalnog sudišta” u Zagrebu “osuđena” i Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova, Stjepan Mesić i Milorad Pupovac, a istom je skupu Tomislav Karamarko poslao telegram podrške. “Osuđeni” su jer su “djelovali protiv nacionalnih interesa Hrvatske”!
Da se DORH i policija ozbiljno bave svojim poslom, onda bi zaštitili i ženu koja se usudila protestirati protiv onih branitelja koji 200 dana sjede u šatoru u Savskoj. “Kurvo srpska” i prijetnje na kućnim vratima, zastrašivanje i maltretiranje kojima je bila izložena dovoljan su razlog da policija nekoga privede. Ne samo zbog hrabre žene koja se usudila marširati prema ljudima u uniformama, nego zbog svih nas, da znamo kakva je Hrvatska za koju su se borili istinski branitelji. Petar Škorić, HDZ-ov zastupnik u Gradskom vijeću Splita, prozvao je gradonačelnika Baldasara jer je na mjestu redara zaposlio Srbina, a ne hrvatskog branitelja. Srba u Splitu ima 1,9 posto a činjenica da zastupnik protestira što je netko zaposlen jer je Srbin ne nudi šansu Srbima da će uopće raditi ako Škorić i njemu slični preuzmu vlast. Neće. Uvijek će biti netko drugi tko će biti prije njih, zato što su Srbi.
Srbima je danas teško živjeti u Hrvatskoj. Sutra će tako biti nekim drugima. I onda redom. Ali, to već znamo. Zato će biti glupo kada se dogodi, jer smo znali.