Američki teretni vojni zrakoplov lagano se odlijepio od piste kandaharskog aerodroma i poletio prema Kabulu. Bio je nakrcan hrvatskim, američkim i britanskim vojnicima te vojnom opremom. Svi su čvrsto sjedili osim mene koji sam ustao, ispružio ruku visoko do jedne kutijice pokraj koje je visjelo veliko žuto upozorenje, stisnuo mali gumb i izvukao nešto nalik ključiću.
Sjeo sam natrag na svoje mjesto, vezao se i nastavio razgovor s britanskim časnikom preko puta. To je pričljivi Britanac, na čiju sam šalu nekoliko minuta ranije nakratko nasjeo kad mi je američki zrakoplovac, kao putniku najbližem onoj kutijici, rekao da ću morati stisnuti taj gumb i izvaditi ključić čim poletimo, te ga vratiti natrag uoči slijetanja u Kabul. Britanski časnik ozbiljnim mi je tonom rekao da je to gumb za dizanje i spustanje kotača, a ja sam, zbunjen, na trenutak pao na tu foru.
Sada, kad smo poletjeli, Britanac je nastavio pričati o ozbiljnijim stvarima.
- To je kao da popravljamo avion dok smo u letu - rekao je. I nije mislio na avion u kojem se vozimo i gumb za koji sam nenadano bio zadužen. Mislio je na izgradnju Afganistanske narodne armije (ANA), na kojoj trenutno radi.
U zemlji koja nikad nije imala jake institucije, to je nemoguć zadatak, posebno kad se problem rješava u paničnim uvjetima povratka talibana na scenu.
Talibani i njima skloni pobunjenici od proljeća izvršili su niz napada. Više od 3000 ljudi, uključujući i vojnike i civile, poginulo je ove godine, što je dvostruko više od broja stradalih u 2005. godini.
Amerikanci i NATO trupe nisu se u posljednjih pet godina dovoljno bavile ustrojavanjem i obučavanjem snažne ANA-e, koja bi jamčila sigurnost cijeloj zemlji. Zato to sada pokušavaju učiniti "u letu".
Odlazak na jug
- Cilj nam je da ANA raste za dvije tisuće vojnika mjesečno. Do 2008. afganistanska vojska mora brojiti 70 tisuća vojnika. Sad ima oko 35 tisuća. Najteže je u tako kratkom roku obučiti dovoljan broj časnika i dočasnika - govori britanski časnik, koji je, uoči sastanka u Kabulu na kojem se svakih šest mjeseci prati tijek gradnje ANA-e, proveo šest tjedana u Kandaharu, na terenu na kojem najbolje može vidjeti kako ide posao.
U izgradnji afganistanske vojske sudjeluju i hrvatski vojnici u sastavu međunarodne vojne misije ISAF, točnije pripadnici OMLT-a (operativnog tima za mentoriranje i vezu), koji su od ljeta ove godine bazirani u Mazar-i-Šarifu.
Ondje su dobili jednu brigadu ANA-e koju su počeli obučavati na sjeveru Afganistana.
No, tri ANA-ine brigade sa sjevera dobile su zapovjed da, jedna za drugom, na dva mjeseca odlaze u Kandahar. Kad je došao red na brigadu koju obučavaju hrvatski OMLT-ovci, s njome je otišlo i 11 Hrvata.
ANA-ine brigade sa sjevera rotiraju se u Kandaharu zbog dva razloga. Prvo, da bi stanovništvo na jugu, najopasnijem uporištu pobunjenika, vidjelo afganistanske vojnike na terenu i naviklo se na njihovu prisutnost te tako steklo osjećaj sigurnosti.
Drugo, da bi se u stvarnim ratnim okolnostima vidjelo što su vojnici ANA-e naučili na obuci u bazama i znaju li to primjenjivati u opasnim situacijama. Hrvatski vojnici kao mentori Afganistanaca nisu izašli iz okvira svoje misije (to je i dalje samo obuka, a ne borbena operacija), ali kad se dogode napadi, što je u Kandaharu svakodnevno, uzvraćaju vatru jednako kao i vojnici ANA-e, te gledaju ponašanje svojih učenika i ukazuju na nedostatke.
U trenutku kad je izgradnja i jačanje ANA-e prioritet u Afganistanu, uloga hrvatskih OMLT-ovaca možda je najdragocjenija od svih zadaća koje obavljaju pripadnici hrvatskog kontingenta u toj zemlji. Zato Hrvatska planira proširenje svoje uloge u ISAF-u usmjeriti upravo na povećanje broja pripadnika OMLT-a.
Novo iskustvo
Prvi hrvatski OMLT u Kandaharu završio je svoju dvomjesečnu zadaću na jugu i vraća se na sjever, gdje su bazirani. No, može se očekivati da će kroz nekoliko mjeseci ponovno na red za slanje u Kandahar stići brigade ANA-e koju će obučavati Hrvati, pa će se hrvatski vojnici ponovno zaputiti na opasni jug. S iskustvom jednog izleta na jug, očekuje se da će druga tura stići spremnija i opremljenija. Ili, kako je to sročio jedan od hrvatskih vojnika u Afganistanu: "Tko prvi krene, uvijek stane u govno, a drugi ga već zaobiđe". I prvi vod vojne policije HV-a u Kabulu je 2003. radio u bitno slabijim uvjetima od sadašnjeg. Svaka nova rotacija i svaka nova zadaća je vrijedno iskustvo za pripadnike HV-a. Pa i dvomjesečni boravak prvih hrvatskih vojnika u Kandaharu dao je HV-u potpuno novo iskustvo. Prvi put je hrvatski vojnik na terenu, u stvarnoj opasnosti, imao mogućnost zračne potpore američkih ratnih zrakoplova.
- Hrvatska želi ući u NATO i naša vojska mora uvježbavati NATO-ove standarde i procedure. A gdje mi možemo uvježbavati hrvatskog vojnika da sa terena navodi NATO-ove zrakoplove na bombardiranje određenih pozicija? Na poligonu u Slunju? Ne, to imamo priliku iskusiti ovdje u Kandaharu - rekao je u neformalnom razgovoru s novinarima predstavnik MORH-a.
Ranjavanje Damira Špehara prošloga tjedna u Kandaharu otkrilo je kako hrvatski vojnici učinkovito surađuju s Amerikancima.
Hrvatski i američki vojnici, koji su mentori pripadnicima ANA-e, bili su u pješačkoj patroli područjem blizu baze u Kandaharu, kad su ih u selu Zagrabe napali pobunjenici. Pozvali su zračnu potporu, američki zrakoplovi raketirali su pozicije napadača u selu i potom su afganistanski, američki i hrvatski vojnici krenuli u "čišćenje sela", odnosno provjeru jesu li napadači još ondje. U selu je na njih ispaljena raketa iz RPG-a i jedan geler ranio je Špehara u debelo meso. Odmah je pozvan Medevac, američki helikopter za hitnu medicinsku evakuaciju, koji je hrvatskog vojnika prevezao u bolnicu u bazu. Sve je organizirano u kratkom roku.
Kandahar je također mjesto gdje su prvi hrvatski vojnici obučeni za patroliranje u američkim oklopnim vozilima humvee. U Kandahar je stiglo i nekoliko zelenih "puchova" HV-a, ali samo za vožnju unutar baze nalik gradu u kojoj boravi čak 11 tisuća vojnika. Kad idu na teren, hrvatski vojnici voze humveeje američke vojske.
Stare navike
To im sigurno ulijeva veću sigurnost od vožnje u neblindiranom džipu HV-a, ali potpunu zaštitu im ne može dati ništa.
Improvizirane eksplozivne naprave (IED), na koje nailaze na putu, najveća su opasnost. U jednom slučaju IED je potpuno raznio jedan od humveeja u koloni u kojoj su se vozili i hrvatski vojnici. Od Hrvata, na sreću, nitko nije stradao, ali od raznesenog humveeja ostalo je, prema neslužbenim iskazima, samo pola osovine.
O rezultatima svoga rada s pripadnicima ANA-e hrvatski mentori u Kandaharu novinarima nisu precizno govorili. To pitanje će, možda, još neko vrijeme ostati neodgovoreno. Koliko god strane vojske ulagale u obuku novih afganistanskih vojnika, Afganistanac ostaje naviknut na sasvim drukčiji život i drugi sustav vrijednosti. Kako, uostalom, dovesti u red armiju koja svoje vojnike plaća tako da pošalje kurire s vrećama novca na sve strane zemlje - jer vojnici još uvijek dobivaju plaću u kešu. A kad vojnik dobije palaću u ruke, tek tada nastaju problemi. Tradicionalno afganistanski vojnik nosi plaću kući i daje je obitelji. Ako mu je rodni kraj na drugoj strani zemlje, to znači da će svaki mjesec morati napuštati postrojbu. U posljednje vrijeme u većim gradovima otvaraju se banke i optimisti se nadaju da će reformom ANA-e vojnici primati plaće na račune koje mogu koristiti i njihove obitelji.
Afganistanski vojnik naviknut je i da zimi odlaže oružje i odlazi kući jer, zbog geografskih i vremenskih uvjeta, operacije prestaju u tom razdoblju. Američki general Douglas Pritt najavio je da ANA ove zime planira pojačati operacije u nadi da će iskorijeniti talibane koji možda nisu spremni na zimske borbe. Amerikanci se nadaju obilju snijega ove godine…
Američka operacija počela je u listopadu 2001., nakon što su talibani odbili izručiti Bin Ladena. Do kraja studenoga talibani su izgubili Kabul, a do 9. prosinca potpuno su nestali iz Afganistana. Pet godina prošlo je otkako su Bush i Blair proglasili pobjedu u toj zemlji. Samo pet godina nakon pobjede, suštinsko pitanje opet je isto - hoće NATO ikada pobijediti u Afganistanu?
Iz Kandahara Tomislav Krasnec
Sjeo sam natrag na svoje mjesto, vezao se i nastavio razgovor s britanskim časnikom preko puta. To je pričljivi Britanac, na čiju sam šalu nekoliko minuta ranije nakratko nasjeo kad mi je američki zrakoplovac, kao putniku najbližem onoj kutijici, rekao da ću morati stisnuti taj gumb i izvaditi ključić čim poletimo, te ga vratiti natrag uoči slijetanja u Kabul. Britanski časnik ozbiljnim mi je tonom rekao da je to gumb za dizanje i spustanje kotača, a ja sam, zbunjen, na trenutak pao na tu foru.
Sada, kad smo poletjeli, Britanac je nastavio pričati o ozbiljnijim stvarima.
- To je kao da popravljamo avion dok smo u letu - rekao je. I nije mislio na avion u kojem se vozimo i gumb za koji sam nenadano bio zadužen. Mislio je na izgradnju Afganistanske narodne armije (ANA), na kojoj trenutno radi.
U zemlji koja nikad nije imala jake institucije, to je nemoguć zadatak, posebno kad se problem rješava u paničnim uvjetima povratka talibana na scenu.
Talibani i njima skloni pobunjenici od proljeća izvršili su niz napada. Više od 3000 ljudi, uključujući i vojnike i civile, poginulo je ove godine, što je dvostruko više od broja stradalih u 2005. godini.
Amerikanci i NATO trupe nisu se u posljednjih pet godina dovoljno bavile ustrojavanjem i obučavanjem snažne ANA-e, koja bi jamčila sigurnost cijeloj zemlji. Zato to sada pokušavaju učiniti "u letu".
Odlazak na jug
- Cilj nam je da ANA raste za dvije tisuće vojnika mjesečno. Do 2008. afganistanska vojska mora brojiti 70 tisuća vojnika. Sad ima oko 35 tisuća. Najteže je u tako kratkom roku obučiti dovoljan broj časnika i dočasnika - govori britanski časnik, koji je, uoči sastanka u Kabulu na kojem se svakih šest mjeseci prati tijek gradnje ANA-e, proveo šest tjedana u Kandaharu, na terenu na kojem najbolje može vidjeti kako ide posao.
U izgradnji afganistanske vojske sudjeluju i hrvatski vojnici u sastavu međunarodne vojne misije ISAF, točnije pripadnici OMLT-a (operativnog tima za mentoriranje i vezu), koji su od ljeta ove godine bazirani u Mazar-i-Šarifu.
Ondje su dobili jednu brigadu ANA-e koju su počeli obučavati na sjeveru Afganistana.
No, tri ANA-ine brigade sa sjevera dobile su zapovjed da, jedna za drugom, na dva mjeseca odlaze u Kandahar. Kad je došao red na brigadu koju obučavaju hrvatski OMLT-ovci, s njome je otišlo i 11 Hrvata.
ANA-ine brigade sa sjevera rotiraju se u Kandaharu zbog dva razloga. Prvo, da bi stanovništvo na jugu, najopasnijem uporištu pobunjenika, vidjelo afganistanske vojnike na terenu i naviklo se na njihovu prisutnost te tako steklo osjećaj sigurnosti.
Drugo, da bi se u stvarnim ratnim okolnostima vidjelo što su vojnici ANA-e naučili na obuci u bazama i znaju li to primjenjivati u opasnim situacijama. Hrvatski vojnici kao mentori Afganistanaca nisu izašli iz okvira svoje misije (to je i dalje samo obuka, a ne borbena operacija), ali kad se dogode napadi, što je u Kandaharu svakodnevno, uzvraćaju vatru jednako kao i vojnici ANA-e, te gledaju ponašanje svojih učenika i ukazuju na nedostatke.
U trenutku kad je izgradnja i jačanje ANA-e prioritet u Afganistanu, uloga hrvatskih OMLT-ovaca možda je najdragocjenija od svih zadaća koje obavljaju pripadnici hrvatskog kontingenta u toj zemlji. Zato Hrvatska planira proširenje svoje uloge u ISAF-u usmjeriti upravo na povećanje broja pripadnika OMLT-a.
Novo iskustvo
Prvi hrvatski OMLT u Kandaharu završio je svoju dvomjesečnu zadaću na jugu i vraća se na sjever, gdje su bazirani. No, može se očekivati da će kroz nekoliko mjeseci ponovno na red za slanje u Kandahar stići brigade ANA-e koju će obučavati Hrvati, pa će se hrvatski vojnici ponovno zaputiti na opasni jug. S iskustvom jednog izleta na jug, očekuje se da će druga tura stići spremnija i opremljenija. Ili, kako je to sročio jedan od hrvatskih vojnika u Afganistanu: "Tko prvi krene, uvijek stane u govno, a drugi ga već zaobiđe". I prvi vod vojne policije HV-a u Kabulu je 2003. radio u bitno slabijim uvjetima od sadašnjeg. Svaka nova rotacija i svaka nova zadaća je vrijedno iskustvo za pripadnike HV-a. Pa i dvomjesečni boravak prvih hrvatskih vojnika u Kandaharu dao je HV-u potpuno novo iskustvo. Prvi put je hrvatski vojnik na terenu, u stvarnoj opasnosti, imao mogućnost zračne potpore američkih ratnih zrakoplova.
- Hrvatska želi ući u NATO i naša vojska mora uvježbavati NATO-ove standarde i procedure. A gdje mi možemo uvježbavati hrvatskog vojnika da sa terena navodi NATO-ove zrakoplove na bombardiranje određenih pozicija? Na poligonu u Slunju? Ne, to imamo priliku iskusiti ovdje u Kandaharu - rekao je u neformalnom razgovoru s novinarima predstavnik MORH-a.
Ranjavanje Damira Špehara prošloga tjedna u Kandaharu otkrilo je kako hrvatski vojnici učinkovito surađuju s Amerikancima.
Hrvatski i američki vojnici, koji su mentori pripadnicima ANA-e, bili su u pješačkoj patroli područjem blizu baze u Kandaharu, kad su ih u selu Zagrabe napali pobunjenici. Pozvali su zračnu potporu, američki zrakoplovi raketirali su pozicije napadača u selu i potom su afganistanski, američki i hrvatski vojnici krenuli u "čišćenje sela", odnosno provjeru jesu li napadači još ondje. U selu je na njih ispaljena raketa iz RPG-a i jedan geler ranio je Špehara u debelo meso. Odmah je pozvan Medevac, američki helikopter za hitnu medicinsku evakuaciju, koji je hrvatskog vojnika prevezao u bolnicu u bazu. Sve je organizirano u kratkom roku.
Kandahar je također mjesto gdje su prvi hrvatski vojnici obučeni za patroliranje u američkim oklopnim vozilima humvee. U Kandahar je stiglo i nekoliko zelenih "puchova" HV-a, ali samo za vožnju unutar baze nalik gradu u kojoj boravi čak 11 tisuća vojnika. Kad idu na teren, hrvatski vojnici voze humveeje američke vojske.
Stare navike
To im sigurno ulijeva veću sigurnost od vožnje u neblindiranom džipu HV-a, ali potpunu zaštitu im ne može dati ništa.
Improvizirane eksplozivne naprave (IED), na koje nailaze na putu, najveća su opasnost. U jednom slučaju IED je potpuno raznio jedan od humveeja u koloni u kojoj su se vozili i hrvatski vojnici. Od Hrvata, na sreću, nitko nije stradao, ali od raznesenog humveeja ostalo je, prema neslužbenim iskazima, samo pola osovine.
O rezultatima svoga rada s pripadnicima ANA-e hrvatski mentori u Kandaharu novinarima nisu precizno govorili. To pitanje će, možda, još neko vrijeme ostati neodgovoreno. Koliko god strane vojske ulagale u obuku novih afganistanskih vojnika, Afganistanac ostaje naviknut na sasvim drukčiji život i drugi sustav vrijednosti. Kako, uostalom, dovesti u red armiju koja svoje vojnike plaća tako da pošalje kurire s vrećama novca na sve strane zemlje - jer vojnici još uvijek dobivaju plaću u kešu. A kad vojnik dobije palaću u ruke, tek tada nastaju problemi. Tradicionalno afganistanski vojnik nosi plaću kući i daje je obitelji. Ako mu je rodni kraj na drugoj strani zemlje, to znači da će svaki mjesec morati napuštati postrojbu. U posljednje vrijeme u većim gradovima otvaraju se banke i optimisti se nadaju da će reformom ANA-e vojnici primati plaće na račune koje mogu koristiti i njihove obitelji.
Afganistanski vojnik naviknut je i da zimi odlaže oružje i odlazi kući jer, zbog geografskih i vremenskih uvjeta, operacije prestaju u tom razdoblju. Američki general Douglas Pritt najavio je da ANA ove zime planira pojačati operacije u nadi da će iskorijeniti talibane koji možda nisu spremni na zimske borbe. Amerikanci se nadaju obilju snijega ove godine…
Američka operacija počela je u listopadu 2001., nakon što su talibani odbili izručiti Bin Ladena. Do kraja studenoga talibani su izgubili Kabul, a do 9. prosinca potpuno su nestali iz Afganistana. Pet godina prošlo je otkako su Bush i Blair proglasili pobjedu u toj zemlji. Samo pet godina nakon pobjede, suštinsko pitanje opet je isto - hoće NATO ikada pobijediti u Afganistanu?
Iz Kandahara Tomislav Krasnec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....