Saborski Odbor za ljudska i manjinska prava pretvorio se u karikaturu. Neki su njegovi članovi potpuno pervertirali u svojoj funkciji. Očekivalo bi se da prednjače u promoviranju i zaštiti ljudskih prava. Međutim, na ovotjednoj debati o netoleranciji na nogometnim utakmicama jedan dio postava parlamentarnog odbora nastupio je upravo suprotno. Predstavili su se kao teški ignoranti. Faktički kao oni od kojih se prava moraju braniti.
Predstavnici HDZ-a i partnerskog mu HSS-a priliku su iskoristili za potpuno relativiziranje nedavne eskalacije stadionskog ustašluka, kada je nogometni reprezentativac Josip Šimunić vodio, a tisuće mu s tribina odgovarale ustaškim pozdravom, te ničim izavani napad na pripadnike manjina. Marijana Petir zatražila je, doslovce, “prestanak hajke na Šimunića”. Ustvrdila je da iza njegova incidenta, koji je odjeknuo daleko izvan hrvatskih granica i cijelu je državu opet doveo na stup srama, stoji domoljublje. Odbor je optužila da ne govori o “ljudskim pravima Hrvata”, pa je spomenula neke protuhrvatske ispade poput provokacija na utakmici u Beogradu i ćiriličnom transparentu Vukovar. U istom se tonu oglasio i HDZ-ov Ante Babić. Manjinskog zastupnika Nedžada Hodžića bez ikakvih je argumenata napao da je sam sebi napisao skandalozno uvredljivo i prostačko pismo, o kojemu je Sabor nedavno izviješten. Predsjednika Odbora Furija Radina proglasio je bolesnim i optužio da se pretvara u ideološkog inkvizitora. Ironizirao je tražeći neka napravi listu onoga što Hrvati smiju gledati, slušati, govoriti i oblačiti.
Kao, Hrvatima se kriminaliziranjem ustašluka ograničava sloboda izbora. Premda je saborski Odbor na koncu jednoglasno zaključio da oštro osuđuje svako izražavanje netolerancije i ksenofobije na sportskim terenima, sam je demonstrirao upravo nevjerojatnu količinu nepoželjnih vrsta ponašanja. Nije ni čudo kad neke stranke predstavljaju osobe koje su došle na zao glas upravo kao borci protiv ljudskih prava. Kao katolički fundamentalisti, etnički isključivi, homofobni, mrzovoljni prema svima drugima i svemu drugačijemu. U jeku s više razboja vođene antimanjinske kampanje, dok u državi jača nesnošljivost prema manjinama svih vrsta, prije svega nacionalnim i seksualnim, oni će tako neki dan konstatirati - rugajući se činjenicama i zdravom razumu - da se u Hrvatskoj provodi teror manjine nad većinom.
Ne razumiju manjinsku problematiku, ne razumiju ni sam pojam ljudskih prava. Njihovo inzistiranje da se govori samo o incidentima u Srbiji zapravo je pokušaj da se ne govori o nemilim pojavama u Hrvatskoj.
Odnosno pokušaj da se barbarstvima s beogradskih stadiona aboliraju divljanja po Zagrebu. Tako se saborski Odbor za ljudska i manjinska prava pokušava pretvoriti u vlastitu antitezu. Neki njegovi članovi svojim sramotnim intervencijama demontiraju zakonom mu namijenjenu funkciju. Formatiraju ga kao instrument poricanja i zatiranja ljudskih i manjinskih prava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....