PIŠE BORIS VLAŠIĆ

Odgoj djece u Hrvatskoj ili kako su virus i Crkva sklopili pakt: Ustvari, djecu ne žele u školama. Odluka je predizborni trik o normalnosti

 Ilustracija / AFP

Sve je otišlo kvragu kad je Stožer pustio virus politike u svoje redove, dopustio procesiju, mise, javni promet s prorijeđenim redom vožnje gdje svi stoje jedni drugima za vratom, opravdao virus u staračkom domu u Splitu, a zabranio rad nedjeljom, koncerte i kazalište. Zabranio je smijeh.

- Ne mogu više živjeti u ovom kućnom nasilju - čuo sam susjedu s balkona. - Pošaljimo dijete u školu - tražila je. - Pusti ga, u osjetljivim je godinama. Mora slušati glazbu - branio je nagluhi otac dječja prava. I dalje je bio u trenirci. Povremeno izađe na balkon, tada ga vidim. Mene povremeno puste u stan, kada baš ne smetam jako.

- U školi će mu biti dobro. Vidjet će svoje društvo uživo, bit će u malim grupama, učiteljica će im se moći posvetiti, a i redovito će dobivati hranu - inzistirala je držeći u svakoj ruci po jednu zapaljenu cigaretu. - Treba mu nešto normalno, pa makar i novo - gotovo je cendrala. - Ne znam, mene je frka crkve, onda će morati na vjeronauk - pravdao se njezin životni izbor.

- Kakve veze sada ima crkva - bila je pametnija. - Uostalom, zbog tebe ne idem u crkvu, ti si uvijek govorio da su oni politizirani i da navijaju za HDZ, a dobro znaš da je ljudima potrebno nešto takvo, vidiš kakav je svijet i kakvi su ljudi, moraju imati nešto dobro u životu. Ja sam se svega toga odrekla zbog tebe. Bože, kako sam bila glupa - kombiniranim stilom ga je poučavala i zauzimala stratešku poziciju u diskusiji. Baš se trudila. - Uostalom, sve je fleksibilno, sve će se prilagođavati trenutku, djeca će biti sasvim sigurna - govorila mu je nadajući se da bi ovakav rez u životu djeteta mogao biti put u osamostaljenje, da ne živi kao njen suprug, do 30. sa starcima, a onda s njom i starcima.

- Imamo baku, ona je rizična skupina - skužio je da ne treba ulaziti u otvorene sukobe, pa krenuo putem empatije. - To mi je jedini roditelj, hoćeš li da pod starost postanem siroče? - dodao je patetiku. U tome je bila i neizgovorena zamjerka na prošlu jesen kad je inzistirala da je stave u dom. U domovima se dogodi svašta, sve je po propisu, uputama i savjetima, a onda starci umiru od mikroepidemije virusa. I nitko nije kriv. Beroš veli da je kriv virus, jer nitko nije digao slušalicu i čuo poziv upomoć iz doma. Naravno, kad starci ne mogu zbrisati iz soba. Bole ih kosti.

- Jedino rizično je u kući imati baku koja drži ‘pelin’ pored kreveta i po koju se moramo vraćati kad je potres - malo joj je popustila taktičnost.

- Ako dijete ode u školu, ti ćeš u crkvu, a ona je stradala. Bolje da odem s jastukom do njenog kreveta i riješim to zauvijek - izvodio je dramu. - Evo, sad sam pročitao upute. Kažu da treba očekivati da će dolaziti do pojedinih odstupanja u slučaju da je dijete znatiželjno, da želi prići drugom djetetu, stavlja predmete u usta, dodiruje lice, motorički je nespretno - pojavili su se pravi argumenti. Bacio ih je na stol. - Mi smo tu fazu već prošli, naše je dijete pristojno i fino - bila je uporna.

- Dosta toga je ostalo iz te faze, sva se djeca tako ponašaju - nije se ni on dao, ma koliko zbog trenirke i potkošulje bio u nedostojnom izdanju za kvalitetnu raspravu. I onda mu je sinulo - Ti baš ništa ne kužiš. Upravo su ti time rekli da ne šalješ dijete u školu. Trebala im je politička odluka da su sve obavili, ali, ustvari, ne žele djecu. To je samo predizborni trik, a i time pravdaju mise u crkvama. Postavili su toliko uvjeta da se klinci nikada neće vratiti u školu. Živjet će neobrazovani - zaključio je.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. veljača 2024 20:29