Dragi Jutarnji liste,
u nedjeljnom izdanju donosite tekst Lordana Zafranovića pod naslovom “Hribar je državni funkcionar i hitno ga treba smijeniti”. Naslov je netočan jer nisam državni ni partijski funkcionar, niti dužnosnik, već ravnatelj kulturne ustanove. U redakcijskoj opremi stoji dalje: “Hribar je nedavno optužio Zafranovića da je za vrijeme rata surađivao sa službama Republike Srbije”. Niti sam to ikada izgovorio ili napisao, niti se služim takvim tonom.
Nedavno sam odgovorio Jutarnjem na ranije objavljeni tekst u kojem su Gregorić i Zafranović apelirali, opet na političku vlast, ne bi li iz HAVC-a “izbacila režisere” i zaustavila praksu poticanja debitantskih filmova, a za račun visokobudžetnih projekata naših živih klasika.
Zafranović se tamo preporučio kao poželjni autor takvog “novog vala”, te se predstavio kao renomirani hit-mejker. U odgovoru sam ga pokušao podsjetiti da u posljednjih četvrt stoljeća njegovi filmovi nisu osobito prodirali do publike, s iznimkom dokumentarca o Jasenovcu, koji je postigao veliku vidljivost - citiram svoje riječi koje je objavio Jutarnji list: “tijekom posljednjeg rata i uz napadno pretjeranu promociju državnih službi Srbije.” Koja je bila pozicija Zafranovića u toj promociji i kakvom suradnjom se ta promidžba ostvarila, nije bilo predmet mog teksta, niti o tome išta znadem, niti sam u tom smjeru znatiželjan.
U svojem zahtjevu Zafranović se dalje žali da od HAVC-a dobiva samo mrvice, spominjući dvije stimulacije za razvoj projekta koje mu je dodijelilo Vijeće na prvom roku natječaja za stvaralaštvo za 2014. godinu. Molim vas da s pažnjom razmotrite sljedeće administrativne činjenice: Hrvatsko audiovizualno vijeće dodjeljuje projektima Lordana Zafranovića pravo na korištenje dvije (2) potpore, na prijedlog savjetnika Dalibora Matanića (režiser) i Branka Schmidta (režiser).
Razabire se iz vašeg članka da bi Zafranović više volio veću potporu, onu za proizvodnju, no sam zaboravlja da je projekte prijavio na natječaj za razvoj, a da na natječaj za proizvodnju nije prijavio ništa. I to s valjanim razlogom. Pristup na natječaj za proizvodnju formalno je zapriječen Lordanu Zafranoviću, dok njegov producent Vinko Grubišić (Jadran Film) ne podnese službeno prihvatljiv izvještaj o potrošenom avansu za film “Caruso”. Za sada se radi o neurednom izvještaju, a da li je posrijedi kakvo teže djelo, otkrit će procesne radnje.
Moram se javno zapitati: zar su kolege zaista vjerovali da bi instaliranjem nekog novog ravnatelja mogli stornirati ove okolnosti? To ponovno pokazuje da ne razumiju sustav za koji su se toliko zainteresirali. Domaćinski precjenjuju personalne odnose i odbijaju shvatiti učinke procedura, revizorskog i upravnog nadzora nad ustanovom i, konačno, ulogu Hrvatskog audiovizualnog vijeća.