Odgovor ljudskom očaju

Smije li čovjek prokleti samoga sebe? Danas čitamo da Job - jedan od znakova biblijske vjernosti Bogu! - proklinje svoj život. “O ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: Začeo se dječak!” (Job 3, 2...).

I nastavlja gorko opisivati zlu sudbinu čovjeka na ovome svijetu. “Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeći? Čemu su me dva koljena prihvatila i dvije dojke da me nejakoga podoje?” I dalje: “Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše?... Što će to čovjeku kojemu je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?”

Vjerniku može biti teško, barem sasvim neobično, čitati u Bibliji takve riječi - i to da ih izgovara iskreni vjernik. A u novinama upravo pročitasmo kako najsuvremenija znanost na neka osnovna pitanja ne zna odgovora. “Nevjerojatna temeljna pitanja kao što su: Što je život? i Zašto umiremo? ostaju bez odgovora iako smo svjedoci svih dosega velike slavodobitne ere znanosti XX. stoljeća, sve do danas.” Piše o tome Michel Brooks u knjizi “13 stvari koje nemaju smisla”. Znanost ne zna odgovora. Ni biblijski Job ih, eto, nije znao. Biblija nije samo Božji odgovor čovjeku, nego je puna i gorkih čovjekovih pitanja Bogu. Život je s jedne strane najveći dar kojim smo obdareni, a s druge strane najmučnije pitanje na koje nije lako odgovoriti. A što je onda smrt?

Potvrda uzaludnosti života ili početak nečeg mnogo boljeg?

Isus ne daje teorijski odgovor, nego nam pristupa nositi taj teret života i pobijediti tu strahotu smrti.

Znanost - ni najsuvremenija ni ona koja će biti još suvremenija - nema odgovora. Biblijski Job naći će odgovor u bolnom i prosvijetljenom savezu s Bogom koji nam zadaje takav život i nudi izlaz onima koji mu povjeruju.