Politička scena u Velikoj Britaniji je kaotična, a u pravom kaosu je i proces Brexita nakon što je britanska premijerka Theresa May odlučila odgoditi glasanje u britanskom parlamentu o “najboljem i jedinom mogućem” sporazumu s Europskom unijom o uvjetima “rastave braka”. Kako s približava 30. ožujka, dan kada Ujedinjena Kraljevina više formalno neće biti članica EU, umjesto smanjenja broja mogućih scenarija oni se povećavaju. Dodatno je to zakomplicirao Sud Europske unije stavom da UK može jednostavno, bez pristanka ostalih u EU, odlučiti povući formalni zahtjev o napuštanju EU i ostati kao punopravna članica kao da se ništa nije dogodilo.
Iako je ta opcija neizgledna, ako bi do nje kojim slučajem došlo, EU bi bila pred velikim testom. Morali bi hitno promijeniti odluke o broju zastupnika u Europskom parlamentu, izmijeniti višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. koji je izrađen ne računajući na članstvo UK, i puno drugih stvari. Iako britanski političari sada kažu da ih to mišljenje Suda ne zanima, isto mišljenje je ohrabrilo one koji zagovaraju novi referendum u UK na kojem misle da bi građani, sada kad znaju više i o posljedicama Brexita, glasali za ostanak u EU.
Theresa May sada je poražena, pa čak i ponižena. Ne pamti se kada su zastupnici u britanskom parlamentu tako ismijavali nekog pemijera, i to ne samo oni iz oporbe nego i iz vlastite stranke. Postojala je i prije ideja da se 11. prosinca održi glasanje u britanskom parlamentu, uz očekivanje da će May doživjeti neuspjeh, a onda bi ona zatražila pomoć ostalih u EU, dobila neka jamstva putem neke političke izjave i s time pokušala na ponovljenom glasanju dobiti većinu.
No May je procijenila da bi poraz bio tako uvjerljiv, da bi razlika bila tako velika, da više ne bi bilo ni mogućnosti ponavljanja glasanja i da bi ona morala odstupiti. Zato je odgodila glasanje i krenula u kampanju traženja pomoći iz EU i moljakanja drugih za pomoć. Međutim, sada su kritike prema njoj takve da je teško očekivati da bi mogla, čak i uz neke nove ustupke iz EU, dobiti potporu kod kuće.
Najveći problem Therese May je u tome što je prihvatila odraditi ono što su drugi zakuhali. Glavni krivci za Brexit, ili zaslužni, ovisno iz kojeg se kuta gleda, povukli su se i ostavili May da odradi prljavi posao. Tako oni ne snose odgovornost za neki loš deal, a stalno imaju mogućnost sa strane kritizirati premijerku.
Glavni krivac za Brexit je bivši premijer David Cameron. On je olako obećao održavanje referenduma jer je bio siguran da će na njemu narod glasati za ostanak u EU, nakon novih ustupaka koje je on ishodio. Ali nije imao plan B. Njegova kampanja za ostanak u EU tijekom referenduma nije bila uvjerljiva. Građani su više povjerovali propagandi onih koji su za Brexit nego činjenicama. Nisu pomagali statistički poodaci o tome da građani drugih članica EU koji rade u UK znatno više pridonose, primjerice, socijalnim fondovima nego što iz njih izvlače. Nisu pomogli ni podaci da je dolazak radne snage iz drugih država EU utjecao na pad nezaposlenosti u UK, a ne obrnuto.
Cameron je nestao s političke scene. Nigel Farage, zastupnik u Europskom parlamentu koji je najpoznatije lice kampanje o Brexitu, dao je ostavku i u vlastitoj stranci. Uz to, njegova su djeca, za svaki slučaj, iskoristila činjenicu da im je majka Njemica i uzela njemačko državljanstvo, što znači da i nakon Brexita ostaju građani EU. Za razliku od milijuna Britanaca i drugih građana EU kojima će Brexit zakomplicirati život, Farageova djeca neće imati takve probleme.
Nakon Brexita su sami zagovornici priznali da nisu iznosili u potpunosti točne podatke u kampanji. Ali, kako se radi o državi i društvu s velikim i dugim demokratskim iskustvom, Britanci se nisu mogli povući. Demokracija nije idealna te se čak i loš izbor građana treba poštovati. I tako je Theresa May, koja je, barem javno, bila protiv Brexita, na sebe preuzela da od tog procesa napravi uspjeh. Nije izgledala uvjerljivo, a sada izgleda i smiješno kada govori da će nakon Brexita UK biti bolja, jača i bogatija.
Ujedinjena Kraljevina toliko je snažna i bogata država da neće propasti bez članstva u EU. No sada je jasno da postupak nije lagan kao što su mnogi mislili, i da su posljedice velike.