Osijek - Grad secesije na obali Drave

OSIJEK

Info: Zračna luka Osijek, www.osijek-airport.hr, Vukovarska 76, Klisa, 031 51 44 00 • Autobusni kolodvor, Trg Lavoslava Ružičke 2, 060 334 466 • www.tzosijek.hr • Info: TZ Osijek, Županijska 2, 031 203 755

S bogatim povijesnim naslijeđem Osijek je, smješten uz desnu obalu rijeke Drave, upravno, kulturno, sveučilišno i prosvjetno središte ne samo Županije osječko-baranjske već i cijele regije Slavonije i Baranje. Kroz svoju dugu povijest Osijek je bio razdjelnica kultura i svjetonazora. U povijesnim vrelima Osijek se prvi puta spominje u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Emerika 1196. godine, i to u mađarskom izgovoru Ezek. U to je bio dravska luka i trgovište, a zbog iznimne strateške i prometne važnosti Turci Osmanlije zauzeli su Osijek 1526. godine i njime upravljali 161 godinu. Austrijske vlasti 1692. godine osnivaju naselje Gornji grad, a 1698. godine započelo se s osnivanjem Donjeg grada istočno od Tvrđe. Glavne značajke Osijeka 18. stoljeća su trgovina i obrtništvo što je praćeno povećanjem broja stanovnika, razvoj prosvjete, kulture, sporta i zdravstene skrbi. Jačanje Osijeka počinje unifikacijom razjedinjenih njegovih dijelova 1786. godine i proglašenjem Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom 1809. godine. Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća Osijek bitno mijenja svoj izgled i u to doba je poslije Zagreba bio industrijski najrazvijeniji grad Hrvatske. Osijek nakon Domovinskog rata, u 21. stoljeće ulazi sa svojim mostovima i prometnicama usmjerenim prema Jadranu i Podunavlju.

Tvrđa

Po uzoru na nizinske nizozemske utvrde austrijske vlasti su Tvrđu gradile od 1712. do 1722. godine. U prvoj polovici 18. stoljeća promijenila je svoj izgled, izgrađene su zgrade za potrebe vojske, crkve, samostani i građanske kuće u baroknom stilu. Otvorena je gimnazija, njemačko kazalište i tiskara, provedeni su javni vodovod i kanalizacija. Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine stanovnici Tvrđe traže dopuštenje za rušenje bedema jer se smatralo da oni koče gospodarski i prometni razvoj grada. Tako je 1923. godine počelo uklanjanje glasija, podzida, kordona, kontragarda i revelina. Od nekadašnjeg golemog zidnog oplošja preostali su samo dijelovi Eugenijeva i Karlova bastiona uz dravsku obalu.

Osječka konkatedrala

Prema nacrtima njemačkog arhitekta Franza Langenberga i bečkog arhitekta Richarda Jordana, izgrađena je župna crkva Sv. Petra i Pavla od 1894. do 1890. godine na mjestu stare istoimene gornjogradske crkve, koja je danas osječka konkatedrala. Riječ je o velebnoj neogotičkoj građevini s tornjem visokim 90 metara i tri lađe. Ukupna površina crkve je 1062 četvornih metara.

Kapucinska crkva i samostan

Samostan je završen 1710. godine. U sklopu samostana izgrađena je u baroknom slogu crkvica koja je posvećena Sv. Jakovu Starijem 1727. godine.

Kalvinska crkva i groblje

Nakon što je barun Marko grof Pejačević dobio dopuštenje, počela je 1752. godine izgradnja Reformirane (kalvinske) crkve u današnjoj ulici Šandora Petefija. Na zapadnoj ivici retfale nalazi se reformirano groblje.

Mauzolej i dvorac Pejačević

Mauzolej obitelji Pejačević je oktogonalna građevina sagrađena 1891. godine u historicističkom stilu s mansardnom kupolom obloženom limenim pločama. Dvorac je građen u tzv. Napoleonovom razdoblju od 1796. do 1801. godine u sklopu baroknog klasicizma. Danas je u zapadnom, manjem, dijelu smještena Družba Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, a u većem dijelu Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice.

Kapelica Sv. Roka

U znak zahvalnosti što su ostali pošteđeni od epidemije kuge Gornjograđani su 1740. godine podigli novu kapelicu Sv. Roka u čast zaštitnika protiv kuge.

Zgrada skupštine

Natječaj za idejno rješenje županijske palače raspisan je 1834. godine, kamen temeljac postavljen je 1842. godine, a zgrada je dovršena 1846. po nacrtu peštanskog arhitekta Nikole Hilda. Danas je to zgrada Županije osječko-baranjske.

Zgrada HNK i zgrada Norman

Dioničko društvo za gradnju kazališta i kasina izgradilo je 1866. godine zgradu kazališta i kasina. Od 1907. pa do danas u njoj djeluje osječko Hrvatsko narodno kazalište. Zgrada Norman je duhu historicizma izgrađena 1894. godine kao palača baruna Rudolfa Normanna.

Hoteli i kina

Hotel Royal je najreprezentativnija zgrada u Kapucinskoj ulici izgrađena kao hotel 1905. godine u izrazito historicističkom slogu. Unatoč takvoj vanjštini, velika hotelska kavana uređena je u secesijskom duhu. Kino Europa je najljepši objekat cijele moderne arhitekture u Osijeku iz 1939. godine, napravljena prema nacrtu osječkog arhitekta Ljudevita Pelzera i predstavlja u cjelini vrhunsko djelo hrvatske arhitekture. Kino Urania je vrhunsko djelo iz razdoblja secesije, a izgrađena je 1912. godine po nacrtu glasovitog osječkog arhitekta Viktora Axmanna.

Knjižnica

U stilu talijanske renesanse izgrađena je 1897. godine stambena zgrada za dr. Dragutina Neumanna glasovitog osječkog odvjetnika i političara. Zgradu je projektirao arhitekt Josip Vancaš-Požeški, a dana je tamo smještena Gradska i sveučilišna knjižnica.

Perivoj kralja Tomislava

Po zamisli pukovnika Volkmanna, zapovjednika osječke Tvrđe, nastao je u 18. stoljeću golemi perivoj. Danas se u njegovu sklopu nalaze dva dječja igrališta, igrališta za tenis i Veslački klub Iktus. Tu je i mali spomenik sa stablom lipe vezan na spomen 1000. obljetnicu hrvatskoga kraljevstva.

Zgrada Rektorata

Na sjevernoj strani Trga Sv. Trojstva nalazi se najimpozantnija zgrada podignuta po nalogu princa Eugena Savojskog od 1724. do 1726. kao zgrada Glavne komande, Generalata, u sintezi renesanse i baroka. Danas je to Rektorat Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera.

ĐAKOVO

Najbliži aerodrom - 50 km, Osijek • Autobusni kolodvor: 060 302 030 • Željeznički kolodvor: 031 811 360 • www.tz-djakovo.hr • INFO: TZ Đakovo, Kralja Tomislava 3, 031 812 319

Đakovo je najpoznatiji biskupski grad i sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Brojna arheološka iskapanja potvrđuju život na području grada već u neolitiku, oko 5500 godina prije Krista. Đakovo se prvi put spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine, i to u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi kojom biskupi postaju gospodari Đakova i Đakovštine. Turci su tim gradom zavladali1536. i u njemu ostali 150 godina. U to su vrijeme srušene gotovo sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u Đakovo se vraća biskup nakon čega počinje gradnja nove, skromnije katedale i biskupskog dvora. Biskup Patačić obnavlja 1706. godine ergelu, a 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske, koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve. Biskup Antun Mandić otvara danas najstariju visokoškolsku ustanovu, Bogoslovno sjemenište, a novi uspon grad doživljava 1849. godine nakon imenovanja Josipa Jurja Strossmayera biskupom. Đakovo je oduvijek obrtnički grad, a 1813. godine osnovano je udruženje obrtnika CEH. Industrijski razvoj počeo je gradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici svojom su ponudom pridonijeli da Đakovo postane poznato po sajmovima i trgovačko središte Slavonije.

Đakovačka katedrala - bazilika Sv. Petra

Najljepša katedrala od Venecije do Istanbula sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu. Počeo ju je 1866. godine graditi biskup Josip Juraj Strossmayer. Gradnja je trajala 16 godina, do 1882., od čega su vanjski radovi trajali četiri godine, a unutarnje uređenje punih 12 godina. Za njezinu je gradnju potrošeno sedam milijuna komada opeke pečene u Đakovu dok je kamen dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Projektanti katedrale bili su bečki arhitekti Karlo Rosner i Fridrich Schmidt. Unutarnje uređenje povjereno je njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima sedam oltara, krase ju 43 freske, 31 kip i 32 reljefa te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5486 svirala.

Kaptolske kurije

Kanoničke kurije iz 18. stoljeća građene su jedna po jedna u kasnobaroknom stilu. Povod gradnji bila je povelja Marije Terezije, izdana u povodu sjedinjenja Bosanske i Srijemske biskupije.

Biskupski dvor

Zapravo je dvorac sagrađen u 18. stoljeću u kasnobaroknom stilu. U njemu su i danas smješteni uredi Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Đakovački vezovi

Na tisuće narodnih nošnji izvučenih iz škrinje zaborava, na tisuće sudionika iz Slavonije i Baranje, cijele Hrvatske, Europe, ali i svijeta donose pjesme, plesove i običaje svojih zavičaja već niz desetljeća u Đakovo. Od 1967. godine ovdje u srcu Slavonije okupljaju se konjani-ci i ponosni Šokci u svatovskim zapregama, oživljavajući uspomene iz davnih vremena. Svake godine okupi se u Đakovu mnoštvo sa svih krajeva svijeta, a tih dana broj ljudi u gradu se udvostruči. Tjedan dana cijeli grad živi u tom duhu, đakovačke ulice i trgovi postaju pretijesni za toliko mnoštvo, pa se dio programa seli u prostrani, hladovinom stoljetnih krošnji prekriveni i amfiteatralnom pozornicom obogaćeni Strossmayerov park.

VALPOVO

Najbliži aerodrom - 28 km, Osijek • Autobusni kolodvor, 031 651 185 • www.tz-valpovo.com • INFO: TZ Valpovo, Matije Gupca 32, 031 656 200

Grad Valpovo povijesno je, upravno, gospodarsko, kulturno i školsko središte mikroregije koja se naziva Valpovštinom. To je područje istočne Slavonije, smješteno uz rijeku Dravu koja je i prirodna granica s Baranjom. Valpovština u užem smislu obuhvaća prostor bivše općine Valpovo, tj. današnjih općina Valpovo, Belišće, Petrijevci i Bizovac, a u širem smislu obuhvaća veći dio nekadašnjeg Valpovačkog vlastelinstva. Valpovo je najveći grad u regiji, a od davnina se pretpostavlja da je na mjestu današnjega Valpova stajalo rimsko naselje Iovalium. Najstariji poznati pisani spomen Valpova potječe iz 1332. godine i odnosi se na Staro Valpovo, smješteno sjeveroistočnije od današnjeg, bliže Dravi. Prvi poznati pisani spomen srednjovjekovne valpovačke utvrde, oko koje je nastalo današnje Valpovo, potječe iz 1438. godine. Kao središte vlastelinstva, Valpovo još od srednjega vijeka ima status trgovišta.

Dvorac Prandau-Normann

Izrazito slikovit i stilski slojevit kompleks dvorca Prandau-Normann čine srednjovjekovna kula s dijelom bedema nekadašnje tvrđave, dvorska kapela, bočna dvorišna krila, unutarnje dvorište i barokno-klasicistička pročelna palača, a sve to okružuju obrambeni opkopi i perivoj. Ova jedinstvena cjelina nikad zapravo nije prestala biti tvrđavom, niti je posve postala dvorcem, pa svojim pročeljima posjetitelje i danas iznenađuje nizom različitih i neočekivanih vizura.

Valpovačko groblje

Stari dio valpovačkoga groblja, smješten oko grobljanske kapele, zbog svojeg je oblikovanja i starih spomenika također dio kulturno-povijesne baštine Valpova. Pojedini grobovi i spomenici spomen su na valpovačke uglednike.

BELIŠĆE

Najbliži aerodrom - 31 km, Osijek • Autobusni kolodvor: 031 663 874 • www.belisce.net • TZ Belišće, S. H. Gutmanna 1, 031 664 054

Najstariji tragovi ljudskog života na području grada Belišća potiču iz prapovijesti i antike. Stanovnici su bila panonsko-lirska i keltska plemena u željeznom dobu, nakon čega su ovdje živjeli Rimljani, Avari, Goti, Langobardi Gepidi, Franci i Bugari poslije kojih su se nastanili i Slaveni. Povijest današnjeg Belišća počinje osnivanjem industrijskog poduzeća 1884. godine kada je mađarski tvorničar Salamon Heinrich Gutmann od valpovačkog vlastelina na desetogodišnje korištenje otkupio kompleks šuma. Najpogodnije mjesto za gradnju pilane bilo je područje uz desnu obalu Drave - Belistje po čemu je grad i dobio današnje ime. U to vrijeme belišćanska pilana bila je jedna od najmodernijih i najvećih u Europi. Kako se razvijala pilana tako su se gradile i prve stambene kuće nekadašnje Gutmannove kolonije. Mjesto dobiva električnu mrežu i vodovod s kanalizacijom, otvara se pučka škola i vatrogasni dom. Niču i kilometri šumsko-industrijske uskotračne pruge a krajem 19 i početkom 20. stoljeća izgrađene su i tvornice za proizvodnju tkanine, bačava, drvno-destilacijskih proizvoda i parketa. Presudna godina u razvoju Belišća u središte ovoga kraja je 1960. godina kada su u rad puštene tvornice za proizvodnju poluceluloze, papira i ambalaže od valovitog kartona.

Palača Gutmann-Palej

Izgrađena 1905. godine bila je najveća zgrada staroga Belišća kao historicistička jednokatnica. Svojom monumentalnošću, a naročito obradom unutarnjeg prostora, svrstava se među najveća arhitektonska ostvarenja nastala početkom prošloga stoljeća. Spomenik je A kategorije.

Kompleks radničkih zgrada

Nalazi se u “pekmez ulici” te je zaštićen kao registrirana spomenička cjelina koja svjedoči o počecima izgradnje naselja.

BELI MANASTIR

Najbliži aerodrom - 31 km, Osijek • Autobusni kolodvor: Trg slobode bb, 031 701 332 • www.beli-manastir.hr • TZ Belog Manastira, Imre Nagya 2, 031 702 080

Privredno i kulturno središte Baranje, smještene između Drave i Dunava te Mađarske granice na sjeveru, gradom je službeno proglašeno 29. studenog 1961. godine. Pisani dokumenti antičkog razdoblja spominju rimsku utvrdu Mons Aureus (Zlatna planina) koja je tijekom velikih migracija naroda razrušena. Tek u 13. stoljeću ponovno se spominje naselje na ovom području kada je ugarski palatin Moys De Daro 1227. godine na svome imanju u mjestu Pel dao izgraditi samostan. Po njemu je Beli Manastir dobio mađarski naziv Pel Monostor u blizini kojega se nalazio benediktanski samostan. Cijelo vrijeme vladavine Turaka Beli Manastir je bio naseljen da bi krajem 17. stoljeća naglo opustio a 1719. godine ponovno bio naseljen. U tom razdoblju nikli su brojni vinogradi a zbog bogatih hrastovih šuma stanovništvo se bavilo uzgojem svinja.

Crkva Sv. Martina

Barokna župna crkva građena 1777. godine a obnavljana u 19. i 20. stoljeću. U njoj se nalazi nova oltarna slika sv. Martina, djelo akademskog slikara Nevenka Letića te kip Marije Pomoćnice. Pored crkve izgrađen je župni dvor.

Parohijska crkva

Parohijska crkva Sv. Arhan-gela Mihaila izgrađena je 1759. godine, a posjeduje vrijedne arhitektonske elemente iz 18. stoljeća - bačvasti drveni svod i ikonostas.