Otišao je legendarni plavi 9

ZAGREB - Othodu gospari, rekli bi Dubrovčani! Otišao je i Dražan Jerković, nezaboravni “plavi devet”, nekoliko sati nakon što su ga u bolnici posjetili Vlatko Marković, Zorislav Srebrić i Slaven Bilić. Među zadnjima s Dražom je razgovarao bivši predsjednik NK Zagreba Ante Vrdoljak. Tužio se na temperaturu, ali, nitko nije slutio da će se dogoditi najgore...

Dinamov simbol



Osim što je bio Dinamov simbol, Dražan Jerković je bio prkosnik, koji nije saginjao glavu ni pred državnim poglavarom, koji bi ga krivo pogledao kad bi rekao Dinamo a ne Croatia. “Ali, gospon predsjednik, ja sam igral vu Dinamu!” Nisu ga zanimali ni čast ni novac, njegova nesavitljiva kičma odbila je mjesto počasnog predsjednika Dinama s pristojnim honorarom.

Mrzio je licemjerstvo i slatkorječivost i služio se britkim rječnikom. Godinama je bio najbolji prijatelj s Vlatkom Markovićem, ali - sedam godina nisu razgovarali zbog Dražine principijelnosti. Pomirili su se i izljubili nekoliko sati prije smrti, a oni koji ga bolje poznaju, kažu da je umro od tuge. Često sam ga viđao u Campariju, kafe baru prekoputa stadiona u Kranjčevićevoj, u svojoj tvrđavi, gdje se sastajao s “nepokornima”, koji nisu ovako zamišljali NK Zagreb. Volio je taj klub jednako kao i Dinamo, u kojemu će ga posthumno predložiti za počasnog predsjednika, a i ideja da se maksimirski stadion nazove imenom Dražana Jerkovića, zaslužuje ozbiljnu raspravu. O njegovim golovima sve je napisao Pero Zlatar (“Golovi Dražana Jerkovića”), intervjue je rijetko davao, jer se nije želio gurati u prvi plan, a s novinarima bi se znao oporo šaliti: “Ne kupujem ja novine zbog vaših članaka, već zbog - križaljke!”

Izgubio vjeru u prijatelje



S Josipom Skoblarom je igrao u reprezentaciji Jugoslavije. Vijest o Dražinoj smrti Joška je zatekla u Marseilleu:



- Dražan je puno zadužio hrvatski nogomet, ne samo kao igrač već i kao dominantna osoba u nogometnim forumima. Šteta što nije bio u Dinamu, s njim bi i HNS i klub bili bolji. Bio je čudan, s velikim respektom se odnosio prema suradnicima, ali je tražio da se i njega respektira. Obožavao je živjeti u izolaciji, utjehu je tražio u sebi, na žalost, pred kraj života je izgubio vjeru u najbolje prijatelje...



Stjepan Bobek, Zagrepčanin, ali veliki nogometaš Partizana, Jerkovića je naslijedio na Dinamovoj kupi kao trener.



- Dinamo mu zauvijek treba biti zahvalan, jer je puno ugradio u Dinamovo ime i slavu tog kluba. Bio je prvoklasni golgeter, svim zaljubljenicima u nogomet ostao je u lijepom sjećanju, bio je jedan od najboljih realizatora koje je bivša Jugoslavija uopće imala.

Među 10 najboljih



Bio je korektan i fair igrač, pravi sportaš. Legenda hrvatskog i jugoslavenskog nogometa, koji je oduševljavao svaku, ne samo Dinamovu publiku i može ga se smatrati jednim od deset najboljih igrača Jugoslavije. Nije bio borac, ali vrlo snalažljiv i spretan u kaznenom prostoru. Šteta što ova generacija nije imala prilike gledati njegove “makazice”...



Štef Bobek, ipak, dugo živi u Beogradu, pa su i “makazice” dio njegovog rječnika.



- Dugo sam odsutan i zauvijek će mi biti žao što me Dinamo nije nagovorio da se vratim u Zagreb...



Sa Željkom Matušem je igrao deset godina. Matuš je danas ugledni liječnik u Švicarskoj:



- “Suhi” (tako su zvali Jerkovića, nap.p.) bio je izvrstan dribler, ali nije volio trčati, taj dio smo obavljali Čonč i ja. Bio je inteligentan nogometaš, kralj šesnaesterca.



Izvrsno je igrao glavom, dobro je driblao. Na žalost, zadnjih godina život mu se počeo rušiti, imao je nekoliko teških operacija. Željko Matuš se sjeća dvije Dražine velike utakmice:



- 1956. godine igrali smo za Hrvatsku protiv Indonezije i bila je to jedina utakmica koju je hrvatska reprezentacija igrala u bivšoj Jugoslaviji, a sjećam se i kada je Dražan u Zagrebu sam pobijedio Austriju (2-1). Dva njegova gola srušila su mit o austrijskoj nepobjedivosti.



Rođen u Šibeniku, odrastao na “Koloniji”, svjetsku slavu stekao u Dinamu, kao trener najdulje se zadržao u NK Zagrebu. Zadnjih godina liječnici su mu zabranili odlazak na utakmice, bilo je to preopasno za njegovo osjetljivo srce. Nikad se nije ženio, iako je bio idol zagrebačkih frajlica...

Prvi hrvatski izbornik



- Bio je zgodan, “puce” su stvarno ludovale za njim - prisjeća se Matuš uz opasku: - Šteta što je tako kratko trajalo!



Bio je izbornik prve reprezentacije Hrvatske, koja je 1990. godine igrala protiv SAD-a. Nadam se da će se njegovi igrači sjetiti svog šefa. Kapetan Zlatko Kranjčar, Dražen Ladić, Tonči Gabrić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Aljoša Asanović, Zoran Vulić, Darko Dražić, Marko Mlinarić, Ivan Cvjetković, Kujtim Shala, Mladen Mladenović, Grega Židan i Drago Čelić.



I još jedna posebnost. Dinamo je jedini klub na svijetu, koji je imao dvojicu najboljih strijelaca svjetskih prvenstava. Dražana Jerkovića i Davora Šukera! Jednog su “pozvali gore”, drugi je daleko od Dinama. A oni su pisali Dinamovu povijest...

Rođen 6. kolovoza 1936. u Šibeniku



Igračka karijera



Dinamo (1954.-1965), 315 utakmica, 300 pogodaka



Jugoslavija, 21 utakmica, 11 pogodaka, najbolji strijelac SP-a 1962. (4 pogotka)



Hrvatska, 1 utakmica



Trenerska karijera



Dinamo (1966.-1972.), Klagenfurg (1972.-1974.), Villach (1974.-1975.), Dinamo Vinkovci (1976.-1975.), Zagreb (1976.-1982.)



Jugoslavija (zlato na MI ‘72.)



Hrvatska (1990.-1992.), tri utakmice

DRAŽAN JERKOVIĆ

Tomislav Židak