Od trenutka kada je došao na čelo SDP-a, Davor Bernardić vodi jednu jedinu političku bitku kojoj se nikako ne nazire kraj. Političke protivnike predsjednik SDP-a ne nalazi u HDZ-u, ne vidi ništa problematično u političkom programu Živog zida, nema potrebu preispitivati pozicije Mosta, ne pada mu na pamet graditi savezništvo s manjim strankama koje naginju prema lijevom centru poput GLAS-a, Pametnog, IDS-a…
Svu energiju i sve vrijeme koje mu je na raspolaganju Davor Bernardić već godinu i pol troši isključivo na to da se održi na stranačkoj poziciji broj jedan. Jedini protivnici koje predsjednik SDP-a vidi na političkoj sceni su njegovi stranački drugovi. Zaokupljen svojom pozicijom, Bernardić je potpuno pogubio politike SDP-a, a poziciju lidera oporbe prepustio Anki Mrak Taritaš.
U grčevitoj borbi za opstanak uspio je posmicati i neutralizirati sve muževe u SDP-u koji su mu, što otvoreno, a što iza leđa, sapunali dasku. Miranda Mrsića je izbacio iz stranke, a Peđu Grbina koji je kamarade pozvao da ga opozovu na Konvenciji SDP-a neutralizirao koristeći se činjenicom da su mu oponenti rogovi u vreći. Maknuli bi oni Beru, ali nisu pristajali da bilo tko od njih zauzme njegovu poziciju pa su spremno poklopili Peđu Grbina, a tako i svakog drugog tko bi previše podigao glavu.
Tako je Bernardić, mic po mic, u godinu i pol pasivizirao sve koji su mu iole ozbiljnije radili o glavi. No, dok se fajtao s muževima, ispod radara mu se provuklo nekoliko žena. Da li zato što podcjenjuje žene, ili iz kojeg drugog razloga, Bernardić se doveo u situaciju da danas jedino od njih strepi. Tri žene u SDP-u, svaka sa svoje pozicije i svojih motiva, vuku poteze koji bi za posljedicu mogli imati Bernardićevo detroniziranje.
Govorimo o Aleksandri Kolarić, kandidatkinji za predsjednicu zagrebačkog SDP-a koje se Bernardić najviše boji, zatim gradonačelnici Siska Kristini Ikić Baniček te kandidatkinji za predsjednicu požeško-slavonskog SDP-a Tamari Puač.
Aleksandra Kolarić posjeduje sve ono u čemu su deficitarni Bernardićevi muški oponenti. Prije svega veliku energiju koju precizno usmjerava na svoj politički cilj te nedvosmislene i artikulirane stavove. Otkako je ponovo primljena u stranku, Kolarić pokazuje da u njoj ne želi figurirati, već da hoće aktivnu, i to lidersku poziciju. Vrlo je realno postavila ciljeve i krenula u njihovo ostvarivanje. Prvi korak je pozicioniranje u lokalnoj organizaciji - zagrebačkom SDP-u. Namjeru da postane predsjednica najveće stranačke organizacije iskazala je još davno, dok se nije moglo ni naslutiti kada će se održavati unutarstranački izbori i po kojim će se pravilima provoditi. Kolarić je objavila namjeru, okupila svoj tim i počela obilaziti zagrebačke kvartove.
Na početku je Bernardić i njegovi ljudi nisu doživljavali. No, kada je shvatio da unatoč svemu što joj SDP-ovci zamjeraju, Kolarić i te kako ima šanse preuzeti zagrebački SDP, Bernardiću se upalio alarm. Pod hitno je u utrku ubacio svog kandidata i upregnuo svu stranačku mašineriju koja mu stoji na raspolaganju ne bi li zaustavio Kolarićkin prodor prema čelu gradskog SDP-a. Jasno mu je da gubitkom zagrebačke organizacije ostaje bez tla pod nogama. “Bernardić želi spriječiti promjene u Zagrebu ne uviđajući rasulo koje je ostavio u zagrebačkoj organizaciji. Denis Hrestak je kandidat kojeg je Bernardić izmislio, dio je njegova zagrebačkog klana, preko kojeg Bernardić pokušava pod svaku cijenu zadržati Zagreb pod kontrolom”, kazala je Kolarić u nedavnom intervjuu Globusu i bez pardona rekla da Bernardić nije pravi lider te da SDP više nema vremena za njegovu metodu pokušaja i pogreški u vođenju stranke.
Takvim nastupom, svjesna da ju zbog verbalnog delikta u ovom času Bernardić ne može izbaciti iz SDP-a, Kolarić si je trasirala put prema stranačkom vrhu. Bernardić je s razlogom u panici. Zna da su, pobijedi li Aleksandra Kolarić na izborima u zagrebačkom SDP-u, njegovi dani na čelu SDP-a ovaj put doista odbrojani. Ma koliko to muževi u vodstvu SDP-a ne žele priznati, Kolarić se nametnula kao jedina alternativa aktualnom šefu.
Druga žena koja otvoreno ukazuje na propuste i manjkavosti politike kojom Bernardić i aktualno vodstvo SDP-a vodi stranku je gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček. Ona je u veljači javno rekla da Bernardić, ali i kompletni stranački vrh, moraju otići. Budući da ga je prozvala žena koja je osvojila vlast u izrazito konzervativnoj sredini i suvereno vlada u svom gradu, Bernardić se nije mogao, ni usudio, obračunati s njome pa se pravi kao da Ikić Baniček ne postoji.
Za razliku od Kolarić i Ikić Baniček, kandidatkinja za predsjednicu požeško-slavonskog SDP-a, Tamara Puač, nema nikakvo uporište. Zato je Bernardić svu frustraciju koju dugo skuplja istresao na njoj i odlučio ju smaknuti po kratkom postupku. Dovoljan razlog mu je bio naslov u Slobodnoj Dalmaciji da je Puač zbog manipulacija i krivotvorenja isprava u procesu unutarstranačkih izbora protiv njega podnijela kaznenu prijavu.
Bez provjere je li Puač doista podnijela prijavu, bez sagledavanja motiva i preispitivanja postupaka stranačkih tijela koja su joj zalupila vrata, odlučio ju je smaknuti. Bernardić je uzeo ulogu suda, porote, optužbe i obrane. Time je najviše rekao o tome kako se provode izbori u stranci, ali još više kako kao predsjednik SDP-a doživljava socijaldemokraciju i kako tretira slabe.