Otišli smo na kavu. A onda ga je krenulo: - Ne znam kako ti, ali da iz bilo kojeg razloga borac za slobodu Južne Sahare otme moj avion, pod bilo kojim uvjetima, ja sam spreman otvoriti vrata na deset kilometara visine da ga izbace van pa nek’ priča pticama koje sretne po putu o pravdi i milijunljetnom snu, ispalio je DŠ u dahu. A onda objasnio da, u stvari, priča o predstavi i knjizi o Zvonku Bušiću, tipu čije je kriminalno djelo, otmica aviona sa 85 putnika i smrću jednog policajca kao posljedicom, za što je odležao 32 godine u Americi, bilo toliko fascinantno da su mu na najavu predstave i knjige o njegovu životu došli Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica Hrvatske, i Milijan Brkić, onaj potpredsjednik Sabora koji je prepisao svoj diplomski rad.
- Ne znam točno kako je to počelo, ali bilo je na radiju. Pričali su sve i svašta, uglavnom o tome kako je Zvonimir Bušić bio zlatan i dobronamjeran tip. Nije bio terorist, nego super osjećajan cvijetak protiv kojeg su se urotile zle sile. Udba i slične priče. Nije Zvonimir Bušić oteo avion sa zlim namjerama, pa otmičari nisu imali ni oružje - ponavljao je radijske instrukcije DŠ.
- Anđelčiću Bušiću je bilo jako žao što je bomba ubila nekog policajca jer je za to kriva lokalna policija jer je demontaža šlampavo odrađena, a djeluje da je taj dio sa šlampavošću u biti i istinit. Rekli su da bomba nije ni trebala eksplodirati pa zato Bušić nije kriv - ponavljao je argumente iz dječjeg vrtića. - Naravno, činjenica da se bombe obično ne postavljaju umjesto kuglica za bor se negdje izgubila, ali se pojavila Udba. Jedan od dokaza koji su naveli na radiju je bilo to što je Udba u nekoj stranoj zemlji ubila tipa koji je prije toga napravio neko sranje. To je bio krucijalni dokaz da je otmica ispravna jer dok je Udba ubijala i po tuđem teritoriju dok je ovaj Bušić valjda bio super jer je operirao po tuđem zraku - nije razumio DŠ svu opravdanost slave koja pripada otmičaru aviona. - Ipak, u tih desetak minuta nebuloze skoro neopaženo je prošao detalj zbog kojega sam zaključio da možda ipak treba dići ruke od svega - razočarano je pričao gastarbajter iz naše priče.
- Rečenica je bila referenca za nešto rečeno prije i išla je ovako nekako “...kao što je, uostalom, rekla i Julienne Bušić na svom predavanju na temu terorizma u Dubrovniku 2000 (ili tu negdje)...”. Uštipnuo sam se - kazao mi je ne vjerujući ni sam sebi da je to čuo - jer je stvarno djelovalo preludo. Žena je otmičarka aviona, članica grupe koja postavlja bombe po poštanskim sandučićima, u zatvoru je bila zbog terorizma itd. i onda je našla mjesto gdje može održati predavanje o... terorizmu? Kužiš, to je misterij ove Hrvatske. Kako može zemlja koja želi biti normalna biti toliko idiotska? Pa, što piše u njenom CV-u, tko ju je zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova, kakvu je ona to provjeru prošla, kako se to Ministarstvo ikada ikome predstavlja, kao utočište propalih terorista? Što je najbolje, sve to nije “fake news”! A nije gotovo jer slušateljima je servirana i rečenica koja je potvrdila da je Zvonimir Bušić bio mučenik koji je podnosio tešku nepravdu.
“Osuđen je na doživotni zatvor i ostao je u zatvoru 32 godine, a u američkom zakonu doživotni zatvor se smatra 30 godina. A on je ostao 32. Već tu vidite da su mu prekršena ustavna prava.” I onda to netko od Hrvata čuje na radiju i formira svoje mišljenje.U stvari ga je mučilo je li uistinu Zvonko Bušić imao svoju večer na Kaptolu gdje je najavljena knjiga i predstava o njemu. I je li predsjednica bila tamo. I koji je nama vrag da se produciraju takve stvari? I jel’ mi znamo da se Julienne branila na sudu time da je mislila da je trudna pa je kao buduća majka krenula biti otmičarka.
A onda u avionu kompanije TWA koji je uzletio s aerodroma LaGuardia kao let 355 izabirala putnike koje će pustiti da izađu iz Boeinga 727 u Newfoundlandu. I tako si spase život. Igrala se gospodarice života i smrti, ne svetice. Ostali su tvrdili da nisu ni znali da će biti otmičari, nego su u sve uvučeni u zadnji tren. Tijekom leta do Francuske, gdje su se Zvonko i Julienne Bušić, te Petar Matanić, Frane Pešut i Marc Vlašić predali vlastima, Zvonko Bušić je u nekoliko navrata odlazio u pilotsku kabinu i uvjeravao pilota da se u avionu nalazi nekoliko bombi, a jednu nosi on sam te pokazao prekidač za aktivaciju koji je držao u ruci. To je neki argument za status borca za Hrvatsku? Prijetnja?
Strah i manipulacija tuđim životima? Što su bili krivi putnici na letu 355? Vlašić je tijekom leta sjedio među putnicima pretvarajući se da u krilu nosi bombu. U New Yorku je poginuo policajac pri demontaži bombe. Iza njega je ostalo dvoje djece. Zvonko Bušić je bježao s izdržavanja kazne. Imao je pravo na zahtjeve za pomilovanje. Julienne je odobreno puštanje, Bušiću je trebalo 32 godine da izađe i da ga izbace iz Amerike.
Na suđenju je držao predavanje o Udbi, Srbima, Hrvatima koji su bili tako dobri da su imali Židove u svojim ministarstvima tijekom Drugog svjetskog rata, a nije mislio na partizane, ali nije uspio mijenjati činjenicu da je oteo avion sa 85 putnika i da je jedna osoba zbog toga poginula. Stvarno, možda da predsjednici i dužnosnicima netko kaže da javno slaviti otmičare i ubojice nije iskaz poštovanja, nego, naprotiv, nečeg jako lošeg za dobru Hrvatsku.