Panika je “iznenadan i nekontroliran strah, najčešće bezrazložan, uznemirenost, pometenost, uzbuna koja zahvaća i pojedinca i mnoštvo, izbezumljenost od straha”, tvrdi Hrvatski jezični portal. U psihologiji su napadi panike opisani kao epizode neopisivo intenzivna straha popraćene tjelesnim tegobama (mučnina, lupanje srca, kratko učestalo disanje itd.), a pojedinac subjektivno može “osjećati da ludi” ili posve izgubiti kontrolu.
U prosjeku traju po pola sata, mogu biti i veoma kratki, ili dolaziti u nizovima. To su nekontrolirane reakcije autonomnoga živčanog sustava, koje rezultiraju naglim lučenjem neuobičajeno velikih količina adrenalina. Panika zahvaća razna živa bića, pa su je ljudi koristili pri lovu, izazivajući hajkom paniku lovine.
Sličnu tehniku izazivanja panike ljudi koriste u ratu jedni protiv drugih. Panikom se nerijetko kolokvijalno naziva inducirana masovna psihoza, strah izazvan neprovjerenim podacima o opasnosti, npr. od vulkanskog pepela ili od svinjske gripe.
“Panika” je u hrvatskome internacionalizam, grecizam prispio preko latinskoga. “Panikós” je u posvojni pridjev vezan uz boga Pana, sadržan u sintagmi “panikon deíma” (latinski “terror panicus”, panični strah, kadar izbezumiti, potisnuti sve ine osjete, sva ina čuvstva).
Pan, čije je ime, po nekima, postverbal glagola “páein” (pasti), kozonogi je bog pastira i po tome sličan našemu (ilirskome) Vidasu, po kojemu se zovu i Kozjak i Trogir (“trágos óros”, jarčevo brdo). Izazvao je paniku među Titanima kad su napadali Olimp, govorilo se da voli izazivati paniku u gomili. Izbezumi se od straha tko ga sretne u podne (kad je Zvjezdan najjači, pa zna udariti u glavu).