S popularnim opatijskim restoranom Plavi podrum imam jedan veliki problem. Njegova vlasnica, sommelierka Danijela Kramarić Tariba, moja je dugogodišnja prijateljica. Stoga se Plavi podrum već godinama nije pojavljivao u ovoj kolumni.
Dapače, kada sam morao pisati o Plavom podrumu, kao u ljetošnjem restoranskom vodiču Jutarnjeg lista, trudio sam se biti kritičan. Tako sam Plavom podrumu detaljno zamjerio pojedine nepreciznosti u kuhanju, koje su se događale između prošlog i ovog proljeća, na koje sam bio naišao, ali o kojima su me izvještavali i razni drugi posjetitelji tog posve nezaobilaznog kvarnerskog lokala. Činilo mi se da u jednom razdoblju Plavi podrum baš nije bio u onako dobroj formi kakvu je gospođa Kramarić, rođena perfekcionistkinja, željela postići.
Ovih me dana Mario Čerhak, vlasnik Marcellina i najstroži kritičar hrvatske restoranske scene, blago prekorio što ignoriram Plavi podrum, možda jedini domaći restoran koji on smatra “odličnim”.
Čerhakov se ukor zbog višegodišnjeg zanemarivanja Plavog podruma poklopio s prošlim vikendom kada sam, umjesto da gledam Englesku i Ukrajinu, popodne proveo na terasi gospođe Kramarić, u neodoljivo pitoresknoj voloskoj lučici.
Gdje je hrana bila bolja nego ikada (a Plavi podrum redovito posjećujem od samog otvaranja, u ljeto 1996. godine).
Kuhinja Plavog podruma temelji se na dva podjednako snažna elementa. S jedne strane, oni uistinu elaborirano kuhaju, poigravajući se i s pjenicama, i s bojama, i s drukčijim agregatnim stanjima, i s neobičnim kombinacijama okusa i tekstura: radi se, dakle, o žanru koji bismo mogli nazvati moderno europsko kuhanje.
S druge strane, velik dio ponude Plavog podruma i dalje čine bazična riblja jela priređena od fenomenalnih svježih sastojaka i oplemenjena s tek nekoliko detalja, poput različitih ulja, različitih soli, i izvrsne selekcije kruha.
Važno je napomenuti da u Plavom podrumu jako respektiraju sezonsku robu.
Prošle smo subote naš četverosatni ručak, koji je završio ispijanjem veličanstvene Thermentie Toro (jedno od mojih najdražih španjolskih vina), počeli couvertom od brudeta od tune i ikre velikog, petokilaškog brancina.
Uslijedila su dva sirova, do pet minuta prije posluživanja još živa škampa s uljem i crvenom soli, sendvič od svježe tune s bijelim tartufima, i novo Danijelino sezonsko predjelo koje me oduševilo: salata od mladoga graha, kukuruza i hobotnice.
Jednostavno i savršeno.
Usput govoreći, žalosno je što niti jedan zagrebački restoran ne koristi mladi grah u svojim redovitim jelovnicima. Mora da misle da je preskup.
Zatim su nam donijeli rižoto od vrganja i škampa, blago dodirnut kestenima da bi se pojačao osjećaj jeseni.
Rižoto je ovaj put bio pripremljen upravo savršeno.
Naposljetku, ručak smo završili s prekrasnim, to jutro ulovljenim šanpjerom.
Izbor ribe u Plavom podrumu prošli je vikend bio senzacionalan. Vlasnica kaže da dugo vremena nije bilo toliko dobre ribe, u što smo se osvjedočili negdje oko sedam navečer, kada je jedan gospodin ponudio velikog brancina što ga je upravo bio upecao na lukobranu preko puta restorana.
U Plavi podrum došli smo oko četiri popodne. Restoran je bio pun.
Otišli smo oko pola devet navečer: restoran se počeo puniti za večeru.
I sve to usred listopada, dakle, izvan sezone.
Danijela Kramarić danas može uživati u uspjehu: netko tko toliko ozbiljno i teško radi, tko stalno uči i stalno unapređuje posao, zaslužio je uspjeti.
Vinska karta Plavog podruma, podrazumijeva se, jedna je od najstručnijih u Hrvatskoj.
Davor Butković
Dapače, kada sam morao pisati o Plavom podrumu, kao u ljetošnjem restoranskom vodiču Jutarnjeg lista, trudio sam se biti kritičan. Tako sam Plavom podrumu detaljno zamjerio pojedine nepreciznosti u kuhanju, koje su se događale između prošlog i ovog proljeća, na koje sam bio naišao, ali o kojima su me izvještavali i razni drugi posjetitelji tog posve nezaobilaznog kvarnerskog lokala. Činilo mi se da u jednom razdoblju Plavi podrum baš nije bio u onako dobroj formi kakvu je gospođa Kramarić, rođena perfekcionistkinja, željela postići.
Ovih me dana Mario Čerhak, vlasnik Marcellina i najstroži kritičar hrvatske restoranske scene, blago prekorio što ignoriram Plavi podrum, možda jedini domaći restoran koji on smatra “odličnim”.
Čerhakov se ukor zbog višegodišnjeg zanemarivanja Plavog podruma poklopio s prošlim vikendom kada sam, umjesto da gledam Englesku i Ukrajinu, popodne proveo na terasi gospođe Kramarić, u neodoljivo pitoresknoj voloskoj lučici.
Gdje je hrana bila bolja nego ikada (a Plavi podrum redovito posjećujem od samog otvaranja, u ljeto 1996. godine).
|
OCJENE:
HRANA 5/5 VINSKA KARTA 5/5 AMBIJENT (terasa) 5/5 INTERIJER 3,5/5 |
S druge strane, velik dio ponude Plavog podruma i dalje čine bazična riblja jela priređena od fenomenalnih svježih sastojaka i oplemenjena s tek nekoliko detalja, poput različitih ulja, različitih soli, i izvrsne selekcije kruha.
Važno je napomenuti da u Plavom podrumu jako respektiraju sezonsku robu.
Prošle smo subote naš četverosatni ručak, koji je završio ispijanjem veličanstvene Thermentie Toro (jedno od mojih najdražih španjolskih vina), počeli couvertom od brudeta od tune i ikre velikog, petokilaškog brancina.
Uslijedila su dva sirova, do pet minuta prije posluživanja još živa škampa s uljem i crvenom soli, sendvič od svježe tune s bijelim tartufima, i novo Danijelino sezonsko predjelo koje me oduševilo: salata od mladoga graha, kukuruza i hobotnice.
Jednostavno i savršeno.
Usput govoreći, žalosno je što niti jedan zagrebački restoran ne koristi mladi grah u svojim redovitim jelovnicima. Mora da misle da je preskup.
Zatim su nam donijeli rižoto od vrganja i škampa, blago dodirnut kestenima da bi se pojačao osjećaj jeseni.
Rižoto je ovaj put bio pripremljen upravo savršeno.
Naposljetku, ručak smo završili s prekrasnim, to jutro ulovljenim šanpjerom.
Izbor ribe u Plavom podrumu prošli je vikend bio senzacionalan. Vlasnica kaže da dugo vremena nije bilo toliko dobre ribe, u što smo se osvjedočili negdje oko sedam navečer, kada je jedan gospodin ponudio velikog brancina što ga je upravo bio upecao na lukobranu preko puta restorana.
U Plavi podrum došli smo oko četiri popodne. Restoran je bio pun.
Otišli smo oko pola devet navečer: restoran se počeo puniti za večeru.
I sve to usred listopada, dakle, izvan sezone.
Danijela Kramarić danas može uživati u uspjehu: netko tko toliko ozbiljno i teško radi, tko stalno uči i stalno unapređuje posao, zaslužio je uspjeti.
Vinska karta Plavog podruma, podrazumijeva se, jedna je od najstručnijih u Hrvatskoj.
Davor Butković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....