'Pink Panther' - Loša imitacija Sellersa sa samo dva štosa

Legendarni nesposobni detektiv, inspektor Clouseau prvi je put svjetlo filmskog dana ugledao godine 1963. u "Pink Pantheru", koji je sljedeće, 1964. godine dobio i nastavak "A Shot in the Dark". Ipak, stvarna renesansa Clouseaua dogodila se sredinom sedamdesetih, kad su od 1974. do 1976. godine snimljena tri najšaljivija filma serijala, uključujući klasik "Povratak Pink Panthera".



Kroz šezdesete i sedamdesete serijal je bio čedo zajedničkog rada dvaju ključnih talenata. Prvi je bio Blake Edwards, holivudski komediograf s pedigreom, čovjek koji je i pored Clouseaua snimio pregršt dobrih filmova. Drugi je bio Peter Sellers, legendarni komičarski kameleon koji je Clouseuau udahnuo spoj anarhične nesposobnosti, pompozne samouvjerenosti i destruktivne malignosti.



Kad je Sellers 1980. godine umro, Edwards je pokušao dalje sam mamuzati serijal. Godine 1982. distribuirao je film koji se temeljio na Sellersovu arhivskom restlu, a još je dvaput spojio inspektora Dreyfussa s drugim katastrofalnim detektivima, od kojih je jedan bio Roberto Benigni. Dakle, postoji nešto što bismo mogli nazivati kontinuitetom podgrijavanja Clouseaove baštine. Ipak, premda to Edwards nije htio priznati, stvarni je Clouseau umro sa Sellersom.



Ismijavanje Francuza



Novi, deveti film o Clouseau nastao je iz scenarističkog računala holivudskog glumca Stevea Martina. Martin u filmu ujedno glumi Clouseau, šefa inspektora Dreyfussa glumi (mnogo bolje) Kevin Kline, a režiju potpisuje holivudski obrtnik Shawn Levy koji je s Martinom radio film "Cheaper by Dozen". Levy-Martinova verzija bit će za fanove Clouseaua veliko razočaranje iz mnogo razloga, od kojih je odsutnost Sellersa glavni, ali ne i jedini. Sellersov spoj zloće, tuposti i nespretnosti bio je doista jedinstven proizvod ovog glumca. Jedini suvremeni glumac koji donekle posjeduje taj razorni spoj je Rowan Atkinson, koji je često (a posebno u "Beanu - filmu potpune katastrofe") i oponašao pinkpanterovsku komiku.





Režija: Shawn Levy

Scenarij: Steve Martin, Len Blum



Uloge: Steve Martin, Kevin Kline, Jean Reno, Emily Mortimer, Beyonce Knowles, Jason Statham

PINK PANTHER

Martin najveći dio filma ne glumi Clouseaua, nego imitira Sellersa, a čak ni to dobro jer, na žalost, nije tako dobar glumac. Ipak, osobno me u "Pink Pantheru" više onespokojava stupanj scenarističke nespremnosti u filmu. Stari Edwardsovi filmovi nisu imali posebno oštroumnu fabulu, ali su posjedovali unutrašnju logiku i provodne, razrađene gegove, među ostalim i one fizičke. U Levyjevu filmu narativna kičma filma je, blago rečeno, debilna, likovi su lišeni elementarne motivacije, počinitelj zlodjela marginalan je i nezanimljiv, a u cijelom filmu postoje samo dva dobra štosa. Kruna svega jadnog u "Panteru" ipak je crta pritajenog šovinizma koja vrišti iz filma. Naravno, svaki film o Clouseauu do neke je mjere parazitirao na ismijavanju Francuza. Ali, u vrijeme kad su Francuzi postali standardni negativci u američkom imaginariju (gledaj: "Braća Grimm", "Le Divorce", "Fatalni preljub"…), nije nimalo bezazlen film koji ismijava francuski izgovor, kuhinju i nogomet, a hamburgere uzdiže kao neodoljivu poslasticu.



Najvećim svojim dijelom, novi "Pink Panther" nije film, nego marketinška operacija u kojoj se publici vezanom prodajom prodaju i automobili Smart, soul ljepotica Beyonce Knowles i još koješta. Na žalost, ne možemo reći da bi se zbog ovog "Panthera" Blake Edwards trebao okretati u grobu - kao prvo, zato što je još živ, a kao drugo, jer je nepotrebni "afterlife" svom Clouseauu udahnuo upravo on sam. Šteta.

Jurica Pavičić