Mnogi u izbornoj noći žure u stožer pobjednika ponuditi svoje stručne usluge, stisnuti ruku novom premijeru ili mu barem izdaleka, preko glava prisutnih, razdragano nazdraviti pjenušcem, ali ako niste večerali, ako izlazite da biste samo štogod fino pojeli, nemojte se ni trenutka premišljati, provjereno je bolje otići kod izbornih gubitnika.
Objasnio mi je to jedan znanac iz kazališta, jedan Filip, poznatiji kao Fićo, koji se može pohvaliti višegodišnjim plodnim iskustvom besplatnog večeravanja na premijerama, otvaranjima izložbi, predstavljanjima knjiga, muzičkim festivalima, modnim revijama i neurološkim kongresima. Kad sam ga prije četiri dana sreo u Smičiklasovoj kako gura kolica natrpana plastičnim bocama i aluminijskim limenkama, još je žvakao hrenovke u lisnatom tijestu koje je maznuo u nedjelju navečer.
"Na televiziji u izlogu jednog dućana elektronike napeto sam pratio rezultate, a kad sam opazio da se izborna sreća okreće, smjesta sam pojurio put Novog Zagreba, na Velesajam", ispričao mi je kroz zalogaje. "Dolje, na parkiralištu ispred Globusa, već se stvorio red ljudi koji su čekali taksije. Neki se sredovječni bračni par s nekim umirovljenikom gotovo potukao zbog jednih kola. Bježali su iz HDZ-a kao iz Sirije. Kroz gomilu, koja se stenjući i zapomažući natiskala da izađe, jedva sam se probio u restoran. A unutra, milina božja. Nigdje nikoga kraj švedskog stola nakrcanog đakonijama. Većina zdjela s francuskom i pladnjeva s pršutom još su bili pokriveni prozirnom najlonskom folijom. Hrpe ćevapa i kobasica, i prženih liganja, i pohane piletine, i telećeg rižota i bakalara na bijelo pušile su se netaknute."
"Izgubili su apetit nakon presice Državnog izbornog povjerenstva", shvatio sam ja.
"Branko Hrvatin im je totalno uništio raspoloženje. Ni do čega im više nije bilo", potvrdio mi je znanac. "U jednom kutu Tomislav Karamarko je sjedio sam samcat, žalosno piljeći u marcipansku tortu u obliku Banskih dvora koju su mu napravile vrijedne članice HDZ-ove Zajednice žena Katarina Zrinski. 'Oprosti, ti ovo nećeš pojesti?' upitao sam ga tiho, a on je samo odmahnuo rukom, kao da bi rekao - nosi dođavola! U to je stolu prišao Gordan Jandroković i rekao: 'Tomo, idem ja samo pet minuta ispred ulaza zapaliti cigaretu', a Karamarko ga je na to sumnjičavo pogledao i primijetio: 'Ali, Gordane, ti ne pušiš'. Jandroković se momentalno zarumenio. Karamarko ga je ukebao."
"Jandroković je htio napustiti Karamarka?!" zapanjio sam se ja.
"Ni ja nisam mogao vjerovati kad sam to vidio", kimnuo je Fićo tužno. "Pametnjaković je naumio kao izaći da zapali, a onda šmugnuti."
"Oprosti, jesi za kavu?" ponudio sam Fiću.
"A zašto kavu?" začudio se on.
Koji minut kasnije smjestili smo se pod brezama na terasi jednog kafića u Tomašićevoj. Mladi se konobar namrštio na Fićinu odrpanu i prljavu odjeću i kolica s kršem koja je ovaj ugurao do stola. Ja sam naručio espresso, a Fićo upitao imaju li mojito.
Zatim smo razgovarali o mogućim raspletima izbora, neobičnom prijedlogu Bože Petrova, vođe trećeplasiranog Mosta. Fiću je ozbiljno uzrujalo šalamunsko izmotavanje provincijskog liječnika što je, kukavno izbjegavajući prikloniti se lijevoj ili desnoj opciji, maštao o velikom savezu svih političkih snaga, velikoj sretnoj obitelji na Markovom trgu, gdje vlast ne bi imala opozicije, gdje nitko ne bi bio ni izborni pobjednik, ni izborni gubitnik.
"Taj neretvanski tupan ne razumije ni same osnove političke borbe, stranačkog nadmetanja, izbora, divljeg štakorskog rata koji plamti u svim parlamentima...", žestio se Fićo, a onda zaustavio gledajući koktel koji mu je konobar upravo donio i prasnuo: "Šta je ovo?"
"Mojito", odgovorio je konobar plaho.
"S kockicama leda?" popizdio je beskućnik. "Mojito s kockicama? Pa, momak, jebem mu sve, nemate drobljenog leda?"
"Ispričavam se, pogledat ću."
"Nema veze, dobro je", kazao je Fićo nezadovoljno vrteći glavom, a onda nečistim prstima uzeo čašu, otpio na slamku i nastavio s političkom analizom: "To što Božo Petrov predlaže, ta budalaština s koalicijom gdje bi bili i lijevi i desni i on u sredini, je kao kad odeš na ručak u samostan časnih sestara karmelićanki."
"Nisam nikad ručao s časnim sestrama karmelićankama."
"Prije obroka svi se za stolom drže za ruke i pjevaju Rajska Djevo, kraljice Hrvata", pojasnio je Fićo.
"Shvaćam što hoćeš reći."
"Božo Petrov bi da se on i Tomislav Karamarko i Zoran Milanović drže za ruke i pjevaju Rajska Djevo, kraljice Hrvata", objasnio mi je Fićo svejedno. "Oprostit ćeš, ali meni je to malo, onako, odbojno."
"Odbojno ti je naše narodno jedinstvo?"
"Pa, da. Zašto bismo bili jedinstveni? To je diktatorski ideal, da smo svi dio jednog monolitnog, mravljeg kolektiva", kazao je Fićo. "Meni je sasvim lijepo izvan toga, nimalo me ne uzrujava da se s golemim dijelom Hrvatica i Hrvata u koječemu ne slažem. Dapače, meni odgovara da se oni i ja međusobno ne trpimo"
"Ja sam ponosan da se ne trpimo", dodao sam ja zadovoljno.
"Narodna je ljubav užasna", zaključio je Fićo.
"Odvratna."
"Moraš biti ili perverzan ili glup da bi za takvim nečim žudio."
"Ali, dobro, što nam onda preostaje", kazao sam ja u nedoumici dvadesetak minuta kasnije, gurajući Fićina kolica niz Martićevu ulicu. "Zar ćemo morati još jednom na birališta?"
"Oh, nemoj biti naivan, dragi prijatelju", rekao je beskućnik otpuhujući cigaretni dim put plavih nebesa. "Stotinu četrdeset poštenih muškaraca i žena prošle su nedjelje osvojili stotinu četrdeset najpoželjnijih radnih mjesta u Republici Hrvatskoj. Dobili su posao bez radnog vremena, posao na koji, ako im se ne da, ni ne moraju otići. Za petnaest tisuća mjesečno slobodno mogu šetati po Zagrebu ovako kao ti i ja, ili u doba sjednica odlaziti u šoping-centre, ili gledati novog Jamesa Bonda na matineji ili se o državnom trošku s ljubavnicama valjati po hotelskim sobama. Misliš li ti da njima trebaju novi izbori?"
"Boje se poraza."
"Naravno da se boje. Velik je to rizik, za svakoga od njih. Svemogućeg su upravo uhvatili za bradu i ne mogu sebi doći kako im je to uspjelo i ne pada im na pamet ponovno to pokušavati. Glumit će, doduše, kako su nezadovoljni rezultatima, ljutito se razmetati prijetnjom novih izbora, ali u svojim najintimnijim noćnim časovima, kad im supruga s druge strane postelje prestravljeno šapne: 'Božo, ljubavi, nećeš valjda odbaciti petnaest tisuća plaće?', Božo će je umiriti: 'Spavaj, ludo. Dakako da neću, ta nisam blesav'. Svaki od njih, i u HDZ-u, i u SDP-u, i u HDSSB-u i u Mostu, oko toga će se složiti."
"Dakle, jedna će se vrsta narodnog jedinstva na kraju ipak postići."
"Kad je novac u pitanju, možeš se okladiti u to. Kad zašuškaju kune, svi se dozovu pameti, ponovno vrijedi dobra stara vjera u Boga i hrvatska sloga."
"Obožavam tvoj dijalektički um, Fićo", rekao sam ja zadivljeno.
"Ja sam zadnji istinski hegelijanac u ovoj zemlji", zaključio je beskućnik nešto neskromno.